Datum objave: 21. Siječanj 2017

Protivljenje panelima s prikazom stradavanja pokazuje manjak opće kulture i razumijevanja konteksta izložbe

Snježana Klarić
Snježana Klarić

Zdrav razum, logika nalaže da kada razmišljamo o čovjeku jedino što bi nam trebalo biti važno jest karakter dotične osobe, je li osoba dobra ili loše i tu bi sva priča o podijeli ljudi trebala stati. Međutim, zdrav razum i logika postali su praktički bezvrijedni pojmovi u kontekstu današnjeg društva. Pokazalo se to na primjeru šibenskog slučaja kada je ravnatelj Tehničke škole u Krešimirovom gradu, Joško Belamarić, odbio izložbu 'Anna Frank: Prošlost za sadašnjost' jer su u njoj, kako je kazao, ustaše prikazane kao zločinci, partizani kao cvijeće.

 

Nije pristao na nadopunu dijela povijesti Drugog svjetskog rata za koji je smatrao da nedostaje objašnjavajući da za postaviti pano treba puno više vremena od 24 sata samo zato što se nije dovoljno informirao o sadržaju putujuće izložbe koja prethodno obišla dvadesetak gradova u Hrvatskoj, četrdesetak gradova diljem Europe.

 


- Osobno smatram da je počinjena ogromna nepravda prema profesorici i učenicima direktno, a samim time i poruka svima koji se osobno angažiraju da dodatne nastavne sadržaje, interaktivne i originalne nastavne metode dovedu u svoj grad i učine pristupačnim svojim sugrađanima. Akt ravnatelja, isključivo iz političko - ideološkog stajališta, omaložava, obezvrijeđuje i u krajnju ruku uništava njihov trud - stava je Šibenčanin, Luka Nikpalj, inače predsjednik Foruma mladih SDP-a Šibensko - kninske županije koji će bez ustručavanja reći i da je antifašist.

 


Upitate li ga gdje je bio '91. godine, vjerojatan odgovor bit će da je negdje u skloništu učio svoje prve riječi i korake, a neki će ga zbog godišta smatrati onim dijelom nove generacije koju treba odgojiti da budu pravi domoljubi, Hrvati koji viču 'za dom spremni', 'Bog i Hrvati' i slične parole koje su podijelile hrvatski narod u tumačenju povijesnih zbivanja. Nije prvi put. Podijeljen je i šibenski narod oko slučaja koji je obišao cijelu regiju, a za koju je zaslužan ravnatelj Belamarić.

 


Nikpalj će staviti naglasak na riječ 'morati' kada kaže da otvorena komunikacija o prošlosti mora postati dijelom hrvatske javnosti no to se neće dogoditi tako skoro. Ravnatelj Tehničke škole u Šibeniku ubio je svaku komunikaciju u trenutku kad je putujuću i edukativnu izložbu HERMES-a poslao dalje na put samo par sati nakon što je ista otvorena.

 

Njemu se nije svidio sadržaj izložbe koja je također oblik komunikacije i onu je spakirao dalje ne pružajući šansu generacijama da sami odluče što će vjerovati i koliko će njihova vjera u prošla događanja i u njihovu interpretaciju daleko otići.

 

- Drugi svjetski rat je gotov i neovisno o sadašnjim i budućim prepucavanjima, ovih ili onih, ovakih ili onakvih, nikad neće prestati. Mladi odlaze iz zemlje, njih sve više jer im ovakva prepucavanja, neslaganja i nebulozna neslaganja s poviješću cijele Europe neće omogućiti bolji obrazovni sustav, a kamoli bolju budućnost. Prošlost mora biti razoružana, a čin ravnatelja je potpuno suprotan, on kao da namjerno dolijeva ulje na vatru i pomaže kod raspirivanja mržnje, gnjevnih komentara koje na internetu čitamo ovih dana, skrivajući se iza floskula o domoljublju - komentira Nikpalj.

 

U razgovoru za Šibenik News, ravnatelj Belamarić skrenuo je pozornost na komentare koji se ostavljaju na društvenim mrežama i nije lagao kad je rekao da osamdeset posto sadržaja spomenutih komentara idu njemu u prilog. Mnogi su izrazili podršku ravnatelju, neki se nisu libili istaknuti njegovo prezime kao zalog da se radi o čovjeku koji pripada obitelji koja samo zbog prezimena koje nosi ne bi mrava zgazila ne razmišljajući da su upravo Anna, Lea i Aleksandra ubijene zbog prezimena i onog što je ono predstavljalo njihovim ubojicama.

 

- Priča Anne Frank istovremeno je i upozorenje i inspiracija, a protivljenje panelima s prikazom stradavanja djece, žena, manjina i svih ostalih ugnjetavanih u logorima takozvane "NDH" (kvislinško-fašističke tvorevine) pokazuje manjak opće kulture i razumijevanja konteksta izložbe, a samim time i povijesti koji vrijeđa zdravi razum negacijom. Naravno da smo svi za osudu svih zločina, kao što sam već rekao, o njima treba razgovarati - što se izložbom i edukacijom učenika za učenike i posjetitelje htjelo i postići - priča Nikaplj, dodajući:

 

- Upozorenje jer oslikava sve užase Drugog svjetskog rata kroz oči i um djeteta koje odbija okrutnu, nehumanu, zločinačku logiku čijem je diktatu izložena! Priča Anne Frank insipracija je jer unatoč svojoj smrti, jedna je petnaestogodišnja djevojčica ostavila svjedočanstvo i riječi koje nažalost dan danas odjekuju i izazivaju emocije. „Jednog će dana ovaj užasni rat završiti. Doći će vrijeme kada ćemo opet biti ljudi, a ne samo Židovi.“  Obzirom da je Drugi svjetski rat završio te utkao antifašizam u temelje društva, nadam se da će doći vrijeme kada ćemo svi mi u Hrvatskoj, a i u susjedstvu, opet biti ljudi koji se ne dijele već rade za dobrobit društva - zaključuje Šibenčanin rođen u vrijeme užasa kroz koji je Hrvatska prolazila u težnji da postane samostalna i neovisna.


Kad bismo mogli uskrsnuti branitelje koji su tih prvih dana devedesetih ginuli ostvarujući težnje o slobodnoj Hrvatskoj je li ovo Lijepa Naša za koju su krvarili i dali svoje živote, dobro razmislite prije nego što odgovorite u njihovo ime.

 


Teško je pušku u ruke uzeo čovjek koji je vjerovao da će 2017. dočekati živ u samostalnoj Hrvatskoj koju će dijeliti s pojedincima kojima smeta što se ustaše prikazuju kao ubojice, partizani kao cvijeće, a najglasniji će biti oni koji brane taj stav.

 

- Govorimo o globalnim trendovima i problemima društva. Više ljudi se prilikom pisanja komentara i zauzimanja stavova vodi emocijama, manje proučavanjem, analizom i racionalnim zaključivanjem - stavlja točku na 'i' pripadnik novog naraštaja koji još nije digao ruke od države u kojoj je rođen, a u kojoj je još uvijek glavna tema tko je ustaša, tko je partizan umjesto koji roditelji mogu, koji ne mogu djetetu platiti svečano odjelo za maturalni ples, eskurziju ili pet godina fakulteta. Najvažnije je da ih odgojimo u domoljube ma što to točno značilo jer i to je pojam koji se interpretira ovisno o politici i ideologiji kojoj naginje ili pripada dušom i tijelom.  

Iz kategorije: Vijesti