Svjetski poznati znanstvenik Ivan Đikić dao si je truda i utvrdio što je sve i gdje u svom radi plagirao aktualni hrvatski ministar znanosti dr.sc Pavla Barišića, a šezdesetak studenata splitskog Filozofskog fakulteta ministru je javno iskazalo potporu.
"Ponukan izjavom premijera Plenkovića “Koliko sam ja s njim (Ministrom Barišićem) razgovarao, on me uvjerava da je riječ o tiskarskoj pogrešci, a vidimo da u akademskoj zajednici postoje različita mišljenja od onih koji ga kritiziraju do onih koji ga podržavaju”, te člancima u Jutarnjem listu grupe znanstvenika te kolumnista Inoslava Beškera, odlučio sam prikupiti i osobno proučiti konkretne podatke o neetičnim radnjama u znanstvenom radu Ministra Barišića “Does Globalization Threaten Democracy?” (Synthesis Philosophica, god. 23, br. 2, 2008, str. 297-303).", stoji u njegovom priopćenju koje prenosimo u cjelosti.
Na temelju do sada prikupljenih podataka zaključio sam da je ministar Barišić:
1. Plagirao tekst Stephena Schlesingera “Can Democracies be Organized” – Dokument 1 pokazuje da su dva odlomka iz njegovog teksta gotovo doslovno prepisana na str. 301 bez navođenja izvora.
2. Neetično prisvojio ideju iz knjige Samuela P. Huntingtona The Third Wave: Democratization in the Late 20th Century – Dokument 2 pokazuje da je Barišić Huntingtonovu ideju o tri vala demokratizacije koristio kao svoju ideju/otkriće, a da nigdje u svom radu nije citirao autora i knjigu gdje je ta ideja izvorno iznesena.
3. Koristio ideje iz knjige Carla Boggsa, The End of Politics kao svoje bez citiranja izvora – Dokument 3 Barišić preuzima ideje i neke formulacije iz Boggsove knjige, a ta knjiga se uopće ne citira u cijelom članku niti na jednom mjestu.
4. Nekorektno prisvajao ideje iz knjige Roberta A. Dahla, On Democracy (Yale University Press) – Dokument 4 ukazuje na prenošenja tuđih mišljenja na nekoliko mjesta bez ikakvog citiranja originalnog izvora. Barišić u čitavom članku navodi izvor za samo jednu rečenicu preuzetu iz Dahlove knjige On Democracy, medutim čak dvije stranice prije toga (str. 299-300) Barišić prepisuje niz ideja i formulacija iz Dahlove knjige ne dajući pritom nikakvu naznaku o njihovu pravom izvoru.
5. Koristio COPY/PASTE s Wikipedije. To je neznanstvena metoda koju je ministar Barišić koristio opetovno kopirajući dijelove informacija s Wikipedije a bez korektnog citiranja originalnih radova. Takve greške nisu dopuštene studentima na fakultetima niti znanstvenicima, a pronađene su u ovom radu ministra Barišića u više navrata: Dokument 5 – Ministar Barišić prepisuje iz Wikipedije i griješi u navođenju izvora jer natuknica iz Wikipedije je krivo ukazivala na knjigu The End of History and the Last Man (1992), a pravi izvor tih informacija jest članak “The End of History?” objavljen 1989. u časopisu The National Interest. Barišić kopirajući Wikipediju pokazuje da vjerojatno nije pročitao originalni rad i da ne zna za njegovo postojanje nego je krivo kopirajući Wikipediju citirao i krivi izvor. Dokument 6 – pokazuje da je ministar Barišić preuzeo više podataka i formulacija iz članka “Democracy” objavljen na Wikipediji. Barišić korišteći copy & paste kopira i pogrešno napisano ime autora jer se u tekstu iz Wikipedije prezime filozofa Fukuyame navodi na pogrešan način: “Fukayama”.
6. Promjene koje je ministar Barišić unio u kasnija izdanja svojega rada (Dokos 2010., str. 9 i Wischke [ur.] 2012., str. 238) pokazuju da se ne radi o “malom tipografskom propustu zbog kojeg se Barišić već ispričao”, već o ozbiljnim znanstvenim nepravilnostima, jer je u popravljenom tekstu ideja o tri vala globalizacije pripisana Samuelu P. Huntingtonu - i u glavnom tekstu i u fusnoti s referencom (Dokument 7).
7. Ministar Barišić je jučer popravio izvornu verziju svog članka u online izdanju časopisa Synthesis philosophica (Dokument 8) o čemu je izvijestio javnost na svojoj osobnoj stranici: http://www.pavobarisic.eu/hr/dossier_fusnota.html. Pokušavajući prikriti svoj originalni plagijat ponovo je napravio znanstvenu pogrešku. Na kraju fusnote dodao je sljedeću referencu: “Cf. Stephen Schlesinger, 'Can Democracies be Organized? ', Maxim News Network, 11/6/2008.” Kratica “Cf.” stoji za “confer”, odnosno “usporedi”. Međutim, tekst fusnote nije nešto što treba USPOREDITI sa Schlesingerovim člankom, već se tekst uglavnom SASTOJI od Schlesingerova teksta preuzetoga od riječi do riječi. Dakle, opet nema propisnog citata s navodnim znakovima, već se čitatelje zavarava da je tekst Barišićev.
8. Barišićev članak je zaprimljen 21. prosinca 2007. (Dokument 9). Schlesingerov rad je objavljen na portalu 10. lipnja 2008. (Dokument 10), a Barišić citira “Maxim News Network, 11/6/2008”. Kako je Barišić uopće mogao citirati Schlesingerov članak koji je objavljen pola godine NAKON što je Barišić dovršio i poslao svoj članak u Synthesis philosophica?
9. Kako je moguće da u jednom radu bude toliko profesionalnih grešaka? Očigledno taj rad nije podvrgnut kritičnoj recenziji uredništva časopisa u kojemu je objavljen. Kad se pogleda Barišićev opus (http://bib.irb.hr/lista-radova?autor=009735), može se vidjeti da je u vrijeme dok je bio glavni urednik (1993.-2005.) dvaju “sestrinskih” časopisa - Filozofska istraživanja (na hrvatskom) i Synthesis philosophica (na svjetskim jezicima) - u svojim časopisima objavio čak 14 znanstvenih radova, dakle u prosjeku jedan rad godišnje. Urednici i članovi odbora odlučuju kome će se radovi poslati na recenziju i birajući “prijateljske recenzente” često se događa da uopće ne postoji profesionalna ni kritička recenzija.
Zaključak: Utvrdio sam postojanje plagiranja, niza neetičkih pogrešaka, krivih citata, kopiranja rečenica i dijelova odlomaka, te zataškavanja prijašnjih propusta. To pokazuje da ministar Barišić više puta preuzima tuđe ideje i predstavlja kao svoje te da čini cijeli niz grešaka u svom radu koje su u suprotnosti s akademskom čestitošću i stručnim znanstvenim radom.
Prvenstveno jer je plagiranje službeno potvrđeno od najvišeg relevantnog tijela u Republici Hrvatskoj, Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju koji imenuje Hrvatski Sabor, te uz ove dodatne činjenice koje sam pronašao smatram da je sve to dovoljno da odgovorni ministar osobno podnese ostavku jer se radi o kršenju akademske čestitosti i političkoj odgovornosti njegove važne pozicije. Brojnost ozbiljnih znanstvenih pogreška jednostavno su nespojive s obavljanjem funkcije ministra znanosti i obrazovanja.
Moji osobni motivi za uključivanje u raspravu ovog slučaja su jasni: ustrajavanje na akademskoj čestitosti te uvođenje nulte tolerancije na plagiranje u Hrvatskoj. Uključio sam se u ovu raspravu tek kada je službeno donesena odluka Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju koja nas sve obvezuje da ne relativiziramo plagiranje u Hrvatskoj.
Apel Premijeru Vlade Republike Hrvatske gospodinu Andreju Plenkoviću
Poštovani gospodine Plenkoviću, nadam se da uviđate, da se uopće ne radi o maloj fusnoti niti o tiskarskoj grešci, kako Vas je ministar do sada uvjeravao.
Uviđam da ste u svom diplomatskom odgovoru koristili izjavu “U ovom trenutku on ima moje povjerenje” - pitanje je do kada? Ono što je meni osobno najžalosnije jest da svakim danom odugovlačenja šaljete sljedeću poruku mladima u Hrvatskoj: Znanje je nevažno, važnije je kopiranje.
Kako ćete se osjećati Vi ili bilo koji roditelj kada tijekom nedjeljnog ručka pita svoje dijete:
P: Kako je bilo ovaj tjedan u školi?
O: Dobro, napisao sam dva eseja. Bilo je lagano. Dobio sam 5.
P: O čemu si pisao/la?
O: Ne znam. Mi u školi koristimo COPY&PASTE iz Wikipedije. Uopće ne stignem proučiti samu temu jer brzo kopiramo.
Je li takva obrazovna metoda dobra za mlade u Hrvatskoj? Nama je neophodno uvođenje više STEM sati u obrazovni sustav, ali može li se to svesti samo na funkcije CUT, COPY, PASTE bez razumjevanja? Ako se ne slažete s takvim obrazovnim sustavom, onda porazgovarajte s ministrom Barišićem još jednom i upitajte ga je li koristio iste metode i u drugim svojim znanstvenim radovima objavljenima u svojim časopisma?
Također skrećem Vam pozornost na još dvije važne informacije:
1. Na tekst o istoj temi profesora B. Lenharda (Imperial College of Science, Medicine and Technology, London) u kojemu je vrlo jasno definirano zašto ovaj slučaj predstavlja klasični primjer plagiranja http://www.telegram.hr/politika-kriminal/globalno-priznati-znanstvenik-boris-lenhard-malo-seuzrujao-zbog-tekstova-kojima-brane-barisica-pa-je-analizirao-njegov-rad/
2. Na tekst koji je rezultat istraživačkog novinarstva gospodina Nenada Jarića Dauenhaura, a koji pojašnjava moguće razloge podrške hrvatskih znanstvenika ministru Barišiću http://www.index.hr/vijesti/clanak/otkrivamo-znanstvenici-koji-su-podrzali-barisica-od-njegace-dobiti-milijune/943919.aspx
Apel predsjedniku Sabora RH gospodinu Boži Petrovu:
Poštovani gospodine Petrov, preuzimanjem funkcije predsjednika Hrvatskog Sabora obvezali ste se na održavanje visokih kriterija političke odgovornosti u društvu. Javno ste naglašavali da ćete djelovati iskreno, moralno i odgovorno. Prema Vašim riječima, tvrdili ste da niste isti kao HDZ i SDP te da ćete biti korektiv negativnosti koje su te velike stranke u Hrvatskoj generirale godinama.
Osobno se nadam da iskreno podržavate politiku NULTE TOLERANCIJE na plagiranje, krađe i druge malformacije u Hrvatskoj. Na temelju pravorijeka Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju koje imenuje Hrvatski Sabora o plagiranju ministra Barišića, molim Vas da tu odluku prihvatite kao obvezujuću i djelujete u tom smjeru prema Vladi Republike Hrvatske. Odluka toga najvišeg državnog tijela za etiku u znanosti u Republici Hrvatskoj je do sada najvažnija službena odluka u ovom konkretnom slučaju.
Stoga apeliram na Vas da razmotrite nastalu situaciju jer su političke štete u zemlji već sada očigledne. Nastavak javnog djelovanja ministra kojemu je Odbora za etiku u znanosti i visokom obrazovanju službeno utvrdio plagiranje uzrokuje eroziju moralnih i stručnih kriterija te ukazuje na nedodirljivost političara u našem društvu protiv čega ste se javno zalagali.
Apeliram još jednom na Vas i premijera Plenkovića da Vlada RH što prije postavi ministricu ili ministra koji će svojim imenom i životopisom uvesti visoke stručne i moralne kriterije u taj resor te doprinijeti uvođenju konsenzusa u društvu o neophodnim promjenama u obrazovanju u Republici Hrvatskoj.
Pismo podrške studenata ministru Pavi Barišiću:
S druge strane, u pismu potpore Barišiću koje su poslalo predsjednicima hrvatske Vlade i Sabora studenti Filozofskog fakulteta u Splitu kažu:
Poštovani predsjedniče Hrvatskog sabora,
Poštovani predsjedniče Vlade Republike Hrvatske,
kao sadašnji i nekadašnji studenti Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta i Odjela za kulturologiju Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, osjećamo potrebu reagirati na učestale medijske napise koji propituju i
omalovažavaju znanstveno-istraživačke i moralne kvalitete našeg profesora prof. dr. sc. Pave Barišića.
Najprije bismo htjeli istaknuti da je profesor Barišić uvelike pridonio osnivanju splitskog i osječkog Odsjeka za filozofiju, dok se njegov doprinos osječkom Odjelu za kulturologiju očitovao u održavanju nastave.
Sastavnice splitskog i osječkog sveučilišta potpomagao je dugogodišnjim održavanjem nastave iz kolegijā kao što su, primjerice, »Novovjekovna filozofija«, »Filozofija politike«, »Filozofija prava« te »Znanost i kultura«.
Prilikom održavanja nastave, profesor Barišić nam je nesebično prenosio brojna znanja, istodobno nas potičući na istraživanje i na akademsko usavršavanje. Profesorov rad odlikovao se odgovornošću u održavanju predavanja i konzultacija. Upravo zahvaljujući njegovu angažmanu, splitsko i osječko sveučilište iznjedrili su brojne mlade znanstvenike. Njegova podrška studentima urodila je i osnaživanjem studentskih inicijativa, koje se mogu pohvaliti, kako smatramo, brojnim projektima. Primjerice, poticao
nas je na osnivanje časopisā i na organizaciju znanstvenih skupova, koji uvelike obogaćuju znanstveno-istraživački, društveni i kulturni segment hrvatske znanstvene zajednice u domaćem i europskom kontekstu.
Kao studenti profesora Barišića zato tvrdimo da je njegov znanstveni, nastavnički i moralni integritet neupitan, te smatramo da ga se, i to počevši od prvog dana kada je izabran za ministra, nastoji nepravedno
osuditi, ocrniti i obezvrijediti.
U nastavku ovoga pisma prilažemo 68 potpisa.
1. Ana Azinović
2. Ines Baričić
3. Ema Bodrožić-Selak
4. Josip Bodrožić-Selak
5. Zvonimir Bodrožić-Selak
6. Ana Bratić
7. Helena Brdarić
8. Borna Budimir
9. Ana Čelan
10. Josip Čeprnić
11. Andrea Čipčić
12. Irena Čović
13. Dino Dabro
14. Marko Delić
15. Mia Dujmić
16. Toni Dukić
17. Petar Dulčić
18. Ivana Džaja
19. Renata Džaja
20. Josipa Ercegovac
21. Doris Funčić
22. Iva Galić
23. Vanja Gavran
24. Tamara Gavrić
25. Josip Guć
26. Ana Hil
27. Dajana Ilić
28. Andrea Jašić
29. Daria Jelić
30. Magdalena Jerčić
31. Duje Drago Jurković
32. Anđela Knežević
33. Antonio Kovačević
34. Ana Križić
35. Jelena Kukulić
36. Antonija Lončar
37. Ela Moćan
38. Marija Matijašević
39. Katija Matušić
40. Krunoslav Medak
41. Marina Meić
42. Ana Milić
43. Frančeska Mladinić,
44. Antonija Mršić
45. Valentina Novoselac
46. Antonija Pavičić
47. Ivan Peović
48. Martin Perić
49. Antonio Poljak
50. Petra Računica
51. Andrea Radić
52. Danica Radoš
53. Milena Radović
54. Rafaela Radulović
55. Ante Rajić
56. Ivana Rebić
57. Stjepan Rusak
58. Jelena Samardžić
59. Nera Svilan
60. Stipana Šakić
61. Teo Šalinović
62. Renata Šamija
63. Viktorija Šokčević
64. Ante Tomaš
65. Leo Vosila
66. Mirela Vrdoljak
67. Ana Zorica
68. Alen Žuškić(See attached file: Pismo podrške prof. dr. sc. Pavi
Barišiću.pdf)
