Na današnji dan prije 25 godina Republiku Hrvatsku priznale su tadašnje članice Europske unije (EU), a predsjednik Franjo Tuđman poručio je naciji da će 15. siječnja 1992. biti zlatnim slovima uklesan u povijest hrvatskog naroda na 'svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana'. Ujedno, Tuđman je pozvao suradnike da zasuču rukave na izgradnji nove demokratske države. Što o današnjoj Hrvatskoj, nakon četvrt stoljeća, kažu bivša premijerka Jadranka Kosor, bivši šef HTV-a Miroslav Lilić, nagrađivani dokumentarist Nenad Puhovski, uspješni biznismen Branko Roglić i hrvatski košarkaški as Stojko Vranković?, prenosimo s tportala.
Bivša predsjednica Vlade Jadranka Kosor u vrijeme međunarodnog priznanja Hrvatske uređivala je i vodila emisiju za ratne stradalnike, prognanike i izbjeglice na Hrvatskom radiju. Potpredsjednica HDZ-a postala je 1995. godine, a premijersku palicu preuzela je od Ive Sanadera 2009. godine, kao potpredsjednica Vlade te ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Slijedi njezino viđenje današnjeg stanja u hrvatskom društvu i državi.
'U povijesnom životu naroda i država 25 godina je kratko vrijeme. Ono što su mnogi gradili stoljećima, mi smo ostvarili u 25 godina: osamostaljenje, obranu, oslobađanje, ulazak u NATO i EU. Osamostaljenje Hrvatske obilježio je i rat u kojem su stradali ljudi, industrija, infrastruktura.
Iz socijalizma smo ušli u rat, iz rata u tržišno gospodarstvo uz mnoga bolna iskustva u privatizaciji i pretvorbi. Možemo li danas biti ponosni na učinjeno i odrađeno? Možemo i moramo. Možemo li biti zadovoljni? Ne, ne u potpunosti. Zašto? Zato što demokratski i europski standardi, ali i vrednote Ustava RH, mnogi još uvijek samo prividno prihvaćaju i poštuju, često sa zadrškom i odmakom.
Katkada se čini da smo, nakon teškog pregovaranja za EU, zastali i popustili u zaštiti i izgradnji pravne države i vladavine prava. Nepotizam u javnim poduzećima, zapošljavanje podobnih, manjak stranačke demokracije, mijenjanje stajališta o ključnim problemima ovisno o tome jesu li političari na vlasti ili u oporbi, ali i konvertitstvo, česte su pojave. Kao i političko opravdavanje 'svojih' a prokazivanje 'tuđih' u slučajevima borbe protiv korupcije i drugih kaznenih djela. Moramo se koncentrirati na poštivanje Ustava i zakona, bez milosti i opravdanja. U Ustavu RH je sve zapisano i određen je smjer. Uz više vjere u nas same, ali i poštivanje drugih i drugačijih', navela je Kosor za tportal.
Lilić: Ljudi su, naravno, imali velika očekivanja, ali...
Miroslav Lilić, legendarni televizijski novinar, voditelj i urednik Televizije Zagreb, koji je 1980. narodima i narodnostima Jugoslavije objavio da je umro drug Tito, bio je i glavni urednik HTV-a te potom osnivač, direktor i glavni urednik programa Nove TV. Osim toga, bio je direktor Croatia recordsa, kao i član uprave Jadran filma. Što mu se čini od današnje Hrvatske?
'Ljudi su jako čekali međunarodno priznanje Hrvatske, za koje, uz branitelje, najveće zasluge nosi predsjednik Tuđman. Shvaćali su da prve, ratne godine ne može biti prevelikog napretka, ali imali su, naravno, velika očekivanja. Smatrali su da će imati bolji standard, da će narod ne samo živjeti kvalitetnije, nego da neće biti toliko političkih trzavica. Dobili su nastavak ne samo političkih, nego i privrednih afera, s privatizacijskim krađama i pronevjerama. Tako da ipak postoji razočaranje, apsolutno postoji jedna gorčina.
U Hrvatskoj se mora shvatiti da nam treba veće zajedništvo, veći napor da nam bude bolje. Napredak postoji, ali zasluge za veliku afirmaciju Hrvatske nema politika, nego sportaši, koji su u raznim sportovima afirmirali Hrvatsku do neba. I za priznanje Hrvatske borili su se sportaši – treba se prisjetiti Dražena Petrovića i Stojka Vrankovića kako za Hrvatsku stoje pred UN-om, ili Gorana Ivaniševića koji je protuzakonito imao grb na čelu, da ne govorim o uspjesima Janice, Blanke, Sandre…
Međunarodnom priznanju Hrvatske doprinio je i medijski Program za slobodu, uključujući televiziju. TV je fenomenalno radila i sve plasirala u svijet, da se vidi situacija, kako se Hrvatska brani od agresije. Je li se javni medij u međuvremenu dovoljno demokratizirao? Nažalost, ne.
Ne mislim da je demokracija na TV-u anarhija, da se može pljuvati po državi, političarima. TV sam uvijek doživljavao kao jako moćno sredstvo koje treba graditi, a ne rušiti. Ako si kritičan, moraš biti konstruktivan i predložiti neka rješenja. Ali ipak se osjeća, doduše u fazama u ovih 25 godina, autocenzura, da prevlast ima onaj tko je na vlasti. U određenim stvarima ima iskoraka, ali Televiziju će trebati više demokratizirati u smislu značajnijih iskoraka prema ispunjavanju profesionalnih standarda', poručio je Lilić.
Puhovski: Vrijeme je da Hrvatska postane zrelom demokacijom
Filmski autor Nenad Puhovski, direktor produkcije kuće Factum i festivala ZagrebDox, profesor na Akademiji dramske umjetnosti, dobitnik je brojnih hrvatskih i međunarodnih nagrada, između ostalih i godišnje nagrade Europske mreže dokumentarnog filma (SDN) za izvanredan doprinos razvoju europske kulture dokumentarnog filma. Puhovski trenutno snima dokumentarac o bivšem premijeru Sanaderu, a to će, kako je ranije kazao za tportal, zapravo biti priča o jednoj zemlji, o mentalitetima, o načinu politike, a ne o politici samoj.
'Slogan 'Zna se' s početka devedesetih, bio je sigurno jedan od najbriljantnijih, ali i najkontroverznijih primjera hrvatskog političkog marketinga. Sam po sebi, ali još više kroz praksu koja ga je iznjedrila, nudio je ono što je dobar dio tadašnjeg izbornog tijela i očekivao – vrlo pojednostavljeni odgovor na složena pitanja s kojima se Hrvatska suočavala, prije svega u privatizaciji i demokratizaciji društva.
Nedostatak pravih odgovora na ova pitanja, plaćen je kroz stvaranje društva nejednakosti i nametnute kompaktnosti. Postojao je samo jedan sustav vrijednosti, sve ostalo bilo je – zna se!
Kroz godine, u velikoj mjeri zbog pritiska civilnog društva i međunarodne zajednice, hrvatsko se društvo razvijalo, demokratiziralo i počelo, daleko prepolagano, ali ipak - prihvaćati nacionalne, rodne, vjerske i svjetonazorske različitosti.
No, parola 'zajedništva', na kome se u posljednje vrijeme toliko inzistira sa samog vrha vlasti, a koja dolazi iz sredine koja se nikada nije javno ogradila od teze svoga bivšeg čelnika da će 'svatko u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj sceni neće to moći', izaziva zebnju da se to zajedništvo ne promišlja kao rad za zajedničko dobro, već kao discipliniranje građana da misle za-jedno, a ne za-različito, drugačije, posebno, individualno…
Nadam se, ipak, da će Hrvatska uskoro postati zemljom koja će uvažavati različitosti, pa shodno tome, i potencijale svih svojih građana. Jer, da se malo i našalim, premda je suvremena znanost 'pomaknula' kraj perioda adolescencije čak do sredine dvadesetih godina, vrijeme je da Hrvatska postane zrelom demokracijom, zemljom koju će se napuštati samo nakratko, sa željom za brzim povratkom', poručio je Puhovski.
Roglić: Mi još uvijek živimo socijalizam
Vlasnik Orbico grupe Branko Roglić u 2016. učvrstio je poziciju svoje tvrtke kao najvećeg distributera u Europi. U 2017. nada se dosegnuti dvije milijarde eura prometa, a do 2020. promet želi udvostručiti. Nada li se ičemu u Hrvatskoj? Kako taj iznimno uspješan poduzetnik skenira stanje u zemlji?
'Ne bih mogao reći da sam razočaran, ali sam siguran da smo našu domovinu mogli puno bolje urediti. Mislim da su velika nacionalna bogatstva 90-ih godina došla u ruke nekompetentnih ljudi. Takva privatizacija uništila je gospodarstvo, koje u takvom stanju ne može financirati javnu potrošnju.
Trebamo što prije uspostaviti ravnotežu između realne ekonomije i javne potrošnje. Slažem se s onima koji misle da treba restrukturirati državu na šest županija ili regija, reducirati broj gradova, kao i razlog za veliki porez. Također, treba restrukturirati javna i državna poduzeća – ona moraju biti profitabilna, njihov menadžment mora se birati putem javnih natječaja, a ne da ih vode politički uhljebi koji pojma o poslu nemaju. Treba uzeti ljude s iskustvom, dokazane na drugim poslovima.
Osim toga, Hrvatska nije dovoljno privatizirana – mi još uvijek živimo socijalizam. Treba hitno sve privatizirati, osim, logično, državnih resursa – vode, struje, energetike itd. Privatizacija 25 posto HEP-a je u redu, jer država mora zadržati vlasništvo s većinskim paketom, ako se s tim može kupiti Ina. Međutim, trebamo znati što ćemo s Inom, jer u svijetu ljudi već sada ljudi bježe iz nafte, okreću se drugim energentima.
Što se tiče očekivanja, Hrvatska je naša uža domovina, međutim, mi smo sad dio EU-a i ne vidim neku veliku tragediju u tome što ćemo se izmiješati. Bilo bi logično da naši ljudi rade u Hrvatskoj, ali nije tragedija ako idu stjecati iskustva tamo gdje ima radnih mjesta i vrate se u domovinu. Nije problem ni što stranac kupi poduzeće u Hrvatskoj, on plaća porez i zapošljava hrvatske ljude, a zemlju ne može odnijeti van Hrvatske.
Može li Hrvatska biti ugodno i lijepo mjesto za život? Naravno. Ide se u pozitivnom smjeru, veseli me nova Plenkovićeva vlada, mladi ljudi europske orijentacije, domoljubi, ali moramo se demokratizirati', konstatira Roglić.
Vranković: Vidi se kako sve ide na bolje
Proslavljeni košarkaš Stojko Vranković nedavno je izabran za predsjednika Hrvatskog košarkaškog saveza što je i glavni razlog zašto se uskoro, nakon nekoliko godina života na relaciji SAD (Florida) – Hrvatska, vraća s obitelji u domovinu.
'Iako sam zadnjih nekoliko godina više vremena provodio na Floridi nego u Hrvatskoj, te sam kao igrač velik dio karijere proveo u inozemstvu od Grčke i Italije pa do SAD-a, svake godine od osamostaljenje Hrvatske vidi se kako sve ide na bolje. Pogotovo mislim na turizam u kojem je Hrvatska, koliko sam se uvjerio u razgovoru s prijateljima iz inozemstva, prava hit destinacija.
Je li sve moglo biti bolje? Vjerojatno jest isto kao što neki ljudi danas, kada je kriza iza nas, dobro žive. Neki se još nisu izvukli iz krize, ali tako je to i vani. Logično je kako uvijek težimo boljem…
Meni kao vrhunskom sportašu koji je osigurao egzistenciju, teško je govoriti jesu li Hrvati danas zadovoljni svojom državom i životom nakon 25 godina neovisnosti, ali jedno je sigurno: težili smo godinama da imamo svoju domovinu i to je najvažnije. Moramo biti ponosni što smo doživjeli taj dan koji je za mene bio poseban. Jedino primjećujem, u razgovoru s prijateljima i rodbinom iz rodnog Drniša, Zadra ili Zagreba, kako je 90-ih godina bilo puno više zajedništva među ljudima.
Jasno je da neki ljudi nisu zadovoljni ovakvom Hrvatskom, jasno je kako su neki otišli u inozemstvo računajući kako ih vani čeka bolji život, ali svaki će vam taj čovjek reći kako si izvan Hrvatske uvijek stranac i taj život nije nimalo lak. Ja sam uvijek bio optimist i mislim da Hrvatska ide u pravom smjeru, ali isto tako mislim da se neke pogreške koje su napravljene mogu ispraviti.
Nema se smisla vraćati u prošlost, treba gledati prema naprijed. Evo, prije dvije godine dobili smo i predsjednicu, što potvrđuje da Hrvati itekako prepoznaju i cijene žene, što me jako veseli. Osobno mislim kako predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović radi dobro svoj posao i nadam se da će i u ostatku mandata puno toga imati ponuditi', kazao je za tportal 52-godišnji Vranković.