Okrugli stol na temu 'Antifašizam jučer, danas, sutra' održan u multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice 'Juraj Šižgorić' u sklopu trodnevnog obilježavanja 72. obljetnice oslobođenja Dalmacije, odnosno Šibenika u II. svjetskom ratu, poslao je nedvojbenu poruku – Ustani, Dalmacijo!
Sudionici tribine, Karolina Leaković, uvjerena ljevičarka i kandidatkinja za predsjednicu SDP-a, Hrvoje Klasić, docent i predavač na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i povjesničar, Tomislav Jakić, novinar, publicist i analitičar te Dragan Markovina, povjesničar, složni su da živimo u društvu iskrivljenih vrijednosti koji ne samo da tolerira već smatra normalnim nazvati ulicu imenom Mile Budaka, bez pardona vikati 'Za dom spremni', a o radnicima i radničkim (ne)pravima šutjeti kao zaliveni.
KAPITALIZAM UVJETUJE POJAVU FAŠIZMA
- Antifašizam je otpor kapitalizmu. Živimo u doba kad su pojmovi poput socijalizma, Jugoslavije, radnik, tvornica sve češće dijelom muzejskih postava, umjetničkih projekata i više se ne smatraju konstitutivnim dijelom političkog poretka. Riječ socijalizam i antifašizam za nove generacije su prazni označitelji – kazala je Leaković, pretendentica na čelno mjesto hrvatskih socijaldemokrata u političkoj sferi.
U prilog njenoj tvrdi ide činjenica da društvo doista jest zatrovano, kontaminirano uslijed širenja vijesti koje, kako kaže Jakić, izjednačavaju napade na Mosul i novi ljubavni par na javnoj televiziju uslijed kojih gledatelj/slušatelj propusti primijetiti da mu se suptilno nameće misao kako su svi oni, dakle, i partizani, i komunisti, i fašisti – isti. Trpanjem u isti koš, a ispod radara potpune posvećenosti primatelja informacije, lakše se relativiziraju pojmovi s ciljem konačnog povijesnog revizionizma kroz koji Hrvatska upravo prolazi.
- Izjednačavanje totalitarističke prirode fašizma s jugoslavenskim komunizmom je zapravo popularna disciplina u Hrvatskoj, posebno na političkoj sceni i onda se, naravno, poziva da se borimo protiv svih totalitarizama, kako to s govornice grme naši političari, osobito Vladini prvaci- tvrdi Leaković.
- Revizionizma je suptilno ušao u Hrvatsku i počeo se normalizirati. Pitao sam studente kad pjevaju 'Jasenovo i Gradiška stara to je kuća maksovih mesara' znaju li tko je Maks i tko su njegovi mesari. Pokazao sam im slike Jasenovca i nekima je pozlilo. To smo izgubili danas. Te su stvari postale normalne. Postalo je normalno da postoji društvo koje tvrdi da je u Jasenovcu ubijeno 500 ljudi koji su bili protivnici Nezavisne države Hrvatske. U normalnoj državi ti bi ljudi završavali u zatvoru. Problem je u tome što je taj revizionizam ušao u sve pore i postao je potpuno normalna stvar – tvrdi povjesničar sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
Mladi, oni koji posjeduju budućnost, ne znaju što da misle, komu da vjeruju, koju definiciju povijesti da prihvate kao prvotnu ma koliko ona možda čak i strašna bila.
- Čak ako ste nekomu od studenata i simpatični, nazivaju vas komunjarom i jugoslavenom i ništa ti ne vjeruju. Što god im kažeš, bez obzira koliko argumenata ponudiš, smatraju da lažeš jer ih je tako naučilo. To postaje standard, normalno i to postaje ozbiljno – kazao je Markovina, dodajući da je davno prošlo pet do podne. Prema njemu sad je već 'podne i kvarat' da bismo pronašli zajednički odgovor na sve ono s čim se suočavamo i s čim ćemo se suočiti'.
- Imate atmosferu u društvu u kojoj je posve normalno postalo da u zagrebu, što prijašnjih godina do prije dvije tri godine nije bio slučaj da hrpa idiota dolazi na skupove, vrijeđa i dere se i tvrdi da u Jasenovcu nitko nije ubijen. S takvim ljudima se ne može razgovarati, to su patološki lažljivci koji glorificiraju zločin – uvjeren je.
HITLER IZ NAŠEG SOKAKA
Pred prepunom dvoranom Gradske knjižnice, Jakić i Leaković složili su se da fašizam nailazi na plodno tlo za rast u uvjetima loše ekonomske slike unutar granica države
- Svijet već godinama prolazi kroz duboku ekonomsku krizu koju mnogi uspoređuju s onom iz 1929. godine. Kriza je krenula iz SAD-a prelila se u Europu. Kriza je došla u Hrvatsku, a na bazi ekonomske krize rastu neofašističke tendencije koje se ogledaju u želji za jakim režimo, jakim vođom i poretkom koji će osigurati red, rad i mir – kazao je Jakić, nastavljajući:
- Drugi preduvjet fašizma je to da se može javljati lokalno. Za razliku od komunizma koji zamišljen kao globalni projekt nikad nije ostvaren, ma koliko se o njemu govorilo kao strašnoj aveti, nikad nije postojao. Za razliku od toga, fašizam se može javljati u lokalnim sredinama. Nije slučajno da je svojevremeno jedan poznati jugoslavenski film zvao 'Hitler iz našeg sokaka'. Taj naslov je savršeno dobro ilustrirao činjenicu da se fašizam može javiti u jednom kvartu, jednom gradu, jednoj državi i u jednoj regiji – pojasnio je.
Ideali fašizma, tvrdi Jakić, rastu na plodnom tlu jedne čudne i šarolike koalicije, a kad govorimo o Hrvatskoj, tada je riječ o kombinaciji potomaka i pripadnika ustaškog pokreta koje naziva revanšistima s problemom da prihvate činjenicu da su rat izgubili 1945. godine.
Revizija koja se sad provodi u Hrvatskoj događa se 72 godine nakon pobjede nad fašizmom.
- Htjeli bi pobijediti pobjedu – uvjeren je nekadašnji savjetnik bivšeg predsjednik RH, Stipe Mesića koji će kazati da je i Franjo Tuđman manipulirao ustaštvom, ali on ga je znao dozirati i nikad, kaže, prvi hrvatskih predsjednik ne bi dopustio da mu izmakne kontroli kao što je slučaj danas.
PONOSITA DALMACIJA I KREŠIMIROV GRAD
S posebnim ponosom na partizane i partizanke i na njihov doprinos u borbi protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu gleda Klasić koji kaže da je riječ o svijetlom dijelu hrvatske povijesti svidjelo se to nama ili ne na što će ih publike među kojoj su sjedili i partizani s otoka Korčule i Raba netko uzviknuti 'Ustani, Dalmacijo'.
- Stereotipi koji su prevladali u Hrvatskoj kažu da je Dalmacija desna, da je ustaška i to je nevjerojatno. Svojim studentima govorim ako čuju nekog u Splitu, Šibeniku ili Zadru da viče 'Za dom spremni' da je to protalijanski element jer su to ljudi koji podupiru državu koja ih je ne prodala nego poklonila jednoj fašističkoj državi – otkrio je Klasić prema čijim viđenju Hrvati u zadnje vrijeme iskrivljavaju povijesne tekovine, a kad im to nije dovoljno s njom se obračunavaju.
- Umjesto da smo proučavali 20. stoljeće da bismo shvatili što nam se dogodilo '90-tih mi kroz prizmu '90-tih počinjemo objašnjavati cijelo 20. stoljeće i onda, pošto u tom trenutku Hrvatska ratuje sa Srbijom, JNA, UN-om, komunizmom, onda ni ta Srbija ni Srbi niti partizani niti komunizam ne mogu biti dobri jer se gledaju iz perspektive '90-tih godina – objašnjava Klasić uz napomenu da zaboravljamo jedan važan dio povijesti o kojem ne pričamo, a o kojem bi se itekako trebalo više pričati, a to je činjenica da je nešto, netko ipak uspio pomiriti dva naroda, Hrvate i Srbe u razdoblju između '41. i '91.
Zbog borbi u koje su svojedobno ušli partizani i partizanke, kroz šume i preko gora, poštuju nas oni koji trebaju van granica Lijepe Naši, oni koji ne vidimo povijesnu ljepotu i važnost njihove borbe smo mi sami pa pobjedu antifašizma slavimo, kako Klasić to slikovito kaže, s figom u džepu.
- Mi bismo imali Dan antifašističke borbe, ali kad se govori o bitkama i borbama, o tome ne bismo – kratko će, a odmah nakon toga priznati i to da ono što vičemo na sav glas i to pred cijelim svijetom da nas čuje i time opravdati sliku Hrvatske u svijetu kao fašističke zemlje je povik 'Za dom spremni'.
U BOJ, U BOJ ZA NAROD SVOJ NA ĆIRILICI
To nije nikakav starohrvatski povik i ne postoji zapis stariji koji datira prije četrdesetih godina prošlog stoljeća. Za Klasića tu nema dileme.
- Pokazat ću vam stotine dokumenata potpisanih sa 'Za dom spremni', stotine zapovjedi ubojstava nedužnih ljudi. Vi mi pokažite samo jedan od prije '41.- bile su Klasićeve riječi upućene drugoj strani. Ni taj jedan papir dosad nije dobio iz jednostavnog razloga što ne postoji.
Ponovno će Klasić uzburkati mirne vode hrvatskog naroda koji u žaru čak i bez sluha voli pjevati ' U boj, u boj za narod svoj' dok tvrdi da to nema veze s operom 'Nikola Šubić Zrinski'. Ako će se pročitati u ikojem djelu, onda je to ono napisano na ćirilici, tvrdi.
- Ima jedna jedina pjesma u kojoj se to spominje, a to je pjesma Jove Jovanovića Zmaja iz 19. stoljeća koja govori o oslobađanju Srba od Turaka i koja je napisana na ćirilici, a završava sa 'U boj, u boj za narod svoj'. Rekao sam da je to samo dokaz da su naši navijači tolerantni jer čitaju srpsku poeziju na ćirilici i to im ne smeta kao našim političarima – nasmijat će povjesničar okupljene u šibenskoj knjižnici noć uoči otvorenja Muzeja pobjede i oslobođenja Dalmacije u II. svjetskom ratu na adresi u gradu koji je dao mnogo mladih života s nadom i vjerom da će njihova žrtva osigurati bolju budućnost za one koji ostaju iza njih.
- Ovo je neoustaška vlada i protiv toga se moramo boriti. Ali to ne može civilno društvo, to ne možemo samo savez antifašista ni antifašistička liga čak ni sam SDP. Ovo je vrlo vrijedna stvar što se događa u Šibeniku i mislim da je to praksa koja treba prijeći u druge gradove. Ali današnji antifašizam ne može biti samo komemoriranje povijesnih datuma, on mora biti aktivna borba, da postanemo aktivni na to ludilo koje se 'valja' ulicama, da kad Ivan Tepeš vodi pet, šest tisuća ljudi po Zagrebu da bi linčovali Mirjanu Rakić skandirajući 'Za dom spremni' da se pojavi pet, šest tisuća ljudi s druge strane. Razbježali bi se odmah, vjeruje te mi. To je put i put je, naravno, konačno rješavanje problema kapitalizma, pitanja ekonomske slike Hrvatske – zaključit će Markovina.
- Nisu svi antifašisti komunisti. Istina. Nisu svi partizani komunisti . Istina. Ali partizanskog pokreta ne bi bilo bez komunističke partije. Mi se toga sramimo, ali sjetimo ga se 22. lipnja, ali ne volimo ga se sjetiti. Sve to ne znači da nije bilo zločina. Bilo ih je i treba ih istražiti, nema tu spora. Da, istražiti sve zločine koji su počinjeni i na strani partizana jer su time okaljali partizansku borbu, antifašiste, ali ne dovoditi u pitanje hrabre mladiće i djevojke koji su umrli davno prije Bleiburga, Golog otoka, Vukovara… - iskren je Klasić.