Datum objave: 02. Kolovoz 2016

Arsen dobio svoju vitrinu tamo gdje je kao glazbenik počeo - u Šibenskoj narodnoj glazbi

Diana Ferić
Diana Ferić

Vitrina posvećena Arsenu Dediću otvorena je jutros u vježbaonici prostorija Šibenske narodne glazbe u intimnoj atmosferi uz Gabi, Matiju i bliske suradnike te šibenske glazbare za koje je ovo bio, kažu, zaista poseban trenutak jer upravo Arsena smatraju svojim najznačajnijim članom. Već na prvi pogled vitrina odiše Arsenovim duhom kroz svoju pozadinu crne boje koja je na neki način bila njegov simbol. Stara flauta, olovke, oštrilo, rukopisi i crteži samo su neki od vrijednih predmeta koji su našli svoje mjesto iza stakla vitrine.

Darko Gulin, predsjednik Šibenske narodne glazbe i idejni začetnik ove instalacije rekao nam je kako je to bilo davno odlučeno i da je bilo samo pitanje vremena kad će ova vitrina ugledati svjetlo dana.

Umjetnik koji je realizirao i osmislio koncept kutka posvećenog velikom Arsenu je Borko Čelar i to mi je.ističe, buia posebna čast.'' Imao sam gomilu materijala i trebao sam izabrati što staviti u ovako malen prostor. Bilo je tu knjiga, ploča, cd-ova, ali zaključio sam da bi bilo najbolje iskoristiti samo one predmete koji se ne mogu kupiti, koji su osobni i dostupni samo obitelji i prijateljima. Ono što je prošlo kroz ruke autora je neprocjenjivo, a takve stvari su ovdje izložene i na pravi način prikazuju prijateljstvo glazbara i Arsena.“

Ipak, ovim događajem najviše su bili dirnuti članovi Arsenove obitelji, Gabi i Matija, koji nisu krili oduševljenje, ali i zahvalnost Glazbi. “Doživio sam ovo kao prvu službenu počast koja je odana mom ocu koja sad više nije samo u obliku koncerata. Pričalo se o nazivanju nekog trga, ulice ili broda njegovim imenom, ali vidjet ćemo što će se od toga realizirati. Hvala Glazbi jer ovo je prvi put da smo mater i ja pozvani na otvaranje nečeg ovakvog posvećenog mom pokojnom ocu.“

Gabi je dodala kako vitrina sa svim tim malim predmetima uistinu odražava njegovu pravu osobnost jer, iako je bio veliki umjetnik, kroz cijeli se život najviše veselio upravo sitnicama.

Bez istaknutih godina i tekstualnih opisa, vitrina na pravi način prikazuje Arsenovu bezvremenost i nemogućnost vremenskog ograničavanja njega i njegove umjetnosti. Za njegova djela mu nikada neće moći biti iskazana dovoljna zahvalnost, ali Glazba mu se na ovaj način barem malo odužila. Ipak je njegove glazbene početke obilježilo upravo mjesto flautista u Šibenskoj narodnoj glazbi koju je bezbroj puta i sam isticao. Tu povezanost uistinu najbolje opisuje stara izreka – Jednom glazbar, uvik glazbar!

Tekst i slike: Franka Štrkalj
 

Iz kategorije: Vijesti