Petak, 08 Travanj 2016 12:05

Baranović: putem reformi ide se u radnim cipelama među zaboravljenim narodom

Napisao: 
Baranović: putem reformi ide se u radnim cipelama među zaboravljenim narodom

Dok je ministar regionalnog razvoja i fondova EU, Tomislav Tulušić tijekom nedavnog radnog posjeta Šibeniku ustanovio kako Krešimirov grad više nije grad slučaj, Petar Baranović, prvi čovjek šibenskih reformista, donedavni saborski zastupnik i nekadašnji dogradonačelnik, podsjetio je ministra, ali i župana šibensko – kninskog, Gorana Pauka, da je grad možda ušminkan, ali ostatak Šibensko – kninske županije, prvenstveno njeno zaleđe to definitivno – nije.

 

Baranović je uputio javni poziv ministru Tulušiću da idući put, po svoj prilici, što prije to bolje, posjeti zaleđe županije, područja od posebne državne skrbi, mjesta i ljude zbog kojih je i sam reformist svojedobno prolijevao suze.

 

- Za obilazak tih prostora vrlo vjerojatno bit će mu neprikladan službeni automobil ministarstva, bit će mu mnogo praktičnije da mu županijska vatrogasna uprava ili gorska služba spašavanja stavi na raspolaganje džip jer to je prava realnost Šibensko – kninske županije – kazao je Baranović, dodajući:


- Pozivam ga da obiđe zaleđe šibensko – kninske županije, na potezu do Biskupije, Civlajna, Kijeva pa iza Knina, prema Erveniku i Kistanjama. Da obiđe prostore kojima se može prolaziti antiknim asfaltnim putovima ili u najvećem broju slučajeva makadamskim cestama. Da se uvjeri da na prostoru ove županije postoji veliki broj ljudi, posebice staračkih domaćinstava do kojih nekakvi elementarni standardi suporta građanima ove zemlje ne mogu doći u standardnom roku pri tom mislim na hitnu pomoć, vatrogasce… Neka posjeti prostore na kojima se ne može razvijati nijedna gospodarska djelatnost na normalan način pa čak ni poljoprivreda i stočarstvo koje prirodno u ovim krajevima – zaključio je.

 

Isti poziv, uputio je Reformist i aktualnom županu, Goranu Pauku kao i svima koji u budućnosti pretendiraju na njegovo mjesto prvog čovjeka županije koja nije, kazat će Baranović, samo priobalje već i zaleđe u kojem žive ljudi koje, pak, naziva zaboravljenim narodom jer njih ne posjećuju ni predsjednici, ni premijeri, ni ministri, ni župani tek tu i tamo načelnici njihovih općina.

 

- Ovaj javni poziv ministru regionalnog razvoja i EU fondova držim posebno važnim iz razloga što je realno stanje na tim prostorima takvo da bez njegovog angažmana i bez angažmana stručnih službi njegovog ministarstva kao i bez direktne financijske pomoći te najnerazvijenije općine neće biti u mogućnosti, a i nemaju kapaciteta za povlačenje sredstava iz EU fondova i razvijanje projekata. Poznavajući prilike u državnoj blagajni ukoliko se tijekom narednih godina za ovakva mjesta iz EU fondova ne povuku sredstva za imat ćemo potpuno ispražnjeno šibensko zaleđe, potpuno devastiranu županiju – upozorava Baranović, navodeći da put reformi nije fotografiranje ispred realiziranih projekata u gradu za koji je poznato da posao povlačenja financijskih sredstava iz EU fondova ima, recimo tako, u malom prstu već duži period.

 

Put promjena na bolje je suočavanje s realnim stanjem, a ono se najbolje vidi, reći će Baranović, u radnim cipelama, casual odjeći, uz minimalno pratnje i u džipu.



U takvim ili sličnim uvjetima, Baranović je tijekom pojedinih posjeta upravo navedenim područjima plakao dva puta otkako je u politici. Plakao je na području Ervenika, zaseoku Mrdalji 2005. godine i u Biskupiji 2011.


-Prvi put sam plakao kad sam vidio u kakvom stanju žive starci od 90 godina. Napušteni, zaboravljeni od sustava, do njih sam se probijao makadamskom cestom, osjećao sam se kao Indiana Jones. Drugi puta sam plakao kad su mi na jednom skup doveli starca za kojeg nitko nije znao kako se zaista zove i koje mu je prezime, bio je stariji od 80 godina, bez papira, bez rodbine, bez domovnice, bez ičega. Čovjek nitko. Preživljavao je od milostinje koje su mu seljani davali jer su se dogovorili da mu zajedno pomognu. To je prava istina, u takvoj zemlji živimo, takvih stvari još ima i takva mjesta nitko ne posjećuje rado jer jako teško pratnja u salonkama na peti od 10 centimetar gazi po tom području – ispričao je Baranović, ne zaboravivši spomenuti hodajući kolegiji i nemogućnost održavanja istog na tako teško pristupačnom području, pred ruševnim obiteljskim kućama, starim naboranim, zbog svog siromaštva nimalo fotogeničnim stanovništvom.

 

 

Piše: Snježana Klarić
 

Objavljeno u Vijesti
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!