Datum objave: 16. Travanj 2012

75-godišnja Ana Bašić raspjevana je duša Cvjetnog doma

Dora Žganjer
Dora Žganjer

Mala Ana, Tanjica i mala odgojiteljica. Tako je zovu zaposlenici i korisnici Doma za starije i nemoćne osobe u Šibeniku. Ona je Ana Bašić, 75- godišnja starica, rastom visoka tek negdje metar i 20 centimetara, a njeno srce i energija koju širi oko sebe veliki su ko kuća, složit će se svi koji su ikad posjetili Cvjetni dom. Nekad duge i sumorne staračke dane štićenicima Doma Ana krati pjesmom i plesom, a njena sitna pojava stalno juri domskim hodnicima i sobama gdje je svima na usluzi. Svaku pridošlicu, bila poznata ili nepoznata, Ana hvata za ruku i vodi u obilazak Doma. „Kako se zoveš“, pita me odmah. „Dora“, odgovaram . „Lipo ime Dora, Dora, Bog je živio“, odmah na sav glas pjeva baka Ana i gotovo trči da me uvede u svoju sobicu na kraju hodnika na četvrtom katu.
U jednokrevetnoj sobi pokazuje nam zavidnu kolekciju pletenih jastuka koje još plete, iako su kaže, ruke malo neposlušne, ali zato oči još služe.
Sobu je oblijepila slikama svetaca koji joj kaže, daju snagu i bude optimizam, a krunicu moli svaki dan.
„Obavezno idem na krunicu, sad za blagdane sam bila na misi kad nam je biskup došao u posjet. Svi su se nećkali hoće li mu prići i čestitati Uskrs i samo sam se ja odvažila i stisla ruku biskupu, svećenicima i direktoru Doma. Bog mi pomaže i daje snagu. Nikad se ne rastužim, a ako mi se dogodi da me uhvate crne misli, odmah zapjevam. Ujutro čim se dignem izmolim krunicu i nakon toga mi dođe da skačem od radosti“, priča ova sitna starica dok stišće rozu krunicu oko vrata.

Rodom s Miljevaca, Ana je život posvetila čuvanju i odgoju djece svoje rodbine. Do dolaska u Dom gdje živi proteklih šest godina, živjela je na selu. Imala je kaže, dvije sestre, obje danas pokojne. Nakon što je ostala sama, odlučila je da želi preseliti u Dom, jer kaže, nitko ne smije živjeti sam: „Bila sam usamljena, stalno sam plakala, a inače sam uvijek vesela i nikad se ne rastužim. Navečer me bilo strah da mi netko ne dođe pod prozor, opljačka me i ubije. Kako bi se branila ovako mala“ priča Ana koja je u Cvjetnom domu stalno okružena ljudima, smijehom i pjesmom.

„Dugo sam u domu, znam mu svaki ćošak, a i mene svi znaju i vole. Pjevam dok idem kroz hodnike i po tome svi znaju da dolazim. Ode mi je lipo, mirna je sobica, imam televiziju i radio. Završila sam samo 4 razreda osnovne škole, ali odlično čitam i pišem, a znam i talijanski kojeg se u ono doba moralo učiti“, kazuje nam i opisuje kako provodi dane: „Ujutro nakon krunice malo pletem torbice i jastuke za kušine i stolice. Nakon ručka legnem, ali nemam dugo mira, odmah se dignem, skačkam okolo ko zečić i stalno pivam. Napiši i da pivam dok se kupam“, diktira Ana.
Fali joj jedino, kaže, izlazak iz Doma. „Čekam ljepše dane i nadam se da će nas osoblje povesti negdje na izlet. Voljela bi otići u Oklaj i okolna sela“, priznaje.

Posebno voli nećaka Antu Kulušića

Nikad se nije udavala, a za sebe kaže da je kao anđelak: „Muža nikad nisam imala a poljupce i zagrljaje dobivam samo od svoje rodbine. To mi je najdraže. Imam puno rodbine u Šibeniku i Splitu, stalno me posjećuju, a često mi dođe i moj Ante s obitelji“, puna su Ani usta nećaka Ante Kulušića, saborskog zastupnika HDZ-a i predsjednika županijskog ogranka stranke, kojeg jako voli i stalno hvali, jer je, ističe, nikad ne zaboravi nazvati i posjetiti, a odvede je i do stare kuće u Miljevcima.

Svi zaposlenici Doma za starije i nemoćne dobro poznaju Anu Bašić, a doznali smo i da su je članovi obitelji i prijatelji drugih korisnika Doma upoznali, a kad posjećuju svoje najmilije, obavezno svrate i do Ane. „Tko god me nešto zamoli, dam mu: „Mala Ane, daj vode, operi čašu“, što god treba, uvijek sam na usluzi i ništa mi nije teško. Zovu me mala odgojiteljica“, smije se zadovoljno ova simpatična bakica.

Voli pjevati razne pjesme, uglavnom tradicionalne narodne i dječje brojalice, a svih stihova se sjeća kao da je jučer uspavljivala mališane: „Nekidan sam pjevala Pužu mužu i pjesme o proljeću, Janje maleno... Sve znam, ništa nisam zaboravila“, hvali se ova pričljiva starica.

Za kraj kaže da nema dlake na jeziku: „Ja imam 75 godina i imam pravo sve reći“, smije se. A kad ne govori, mala Ana Bašić pjeva i to na veliku radost svih štićenika, zaposlenika i posjetitelja Cvjetnog doma u Šibeniku.

Iz kategorije: Vijesti