Svakog dana oko 12 sati pet djevojaka iz Udruge za promicanje Inkluzije iz Cvjetnog doma na Vidicima uzimaju ručkove koje raznose na nekoliko adresa na Baldekinu. To ne bi bila vijest da nije riječ o djevojkama s intelektualnim teškoćama za koje je to jedan od načina da postanu punopravni članovi zajednice, a vijest je još značajnija zbog toga što su one same izrazile želju da rade taj posao. Lucija Mazalin, Monika Morić, Marijana Radman, Đurđica Krok i Ivana Topić već mjesec dana tako uveseljavaju starije ili nepokretne osobe, vanjske korisnike usluga Doma za stare i nemoćne, a u isto vrijeme im svakog dana donose ručak. Pitanje je bi li bi ga bez njih dobili!
„Cure su same izrazile želju za pomaganjem drugima pa smo prije nešto više od mjesec dana stupili u kontakt s predstavnicima Doma i preuzeli na sebe uslugu dostave ručka. One svaki dan u podne preuzmu upakirani ručak, dostave ga korisniku te mu eventualno pomognu u pospremanju i pranju posuđa. Tako su svi zadovoljni- naši korisnici jer mogu istovremeno pomoći starijima osobama i zaraditi, a stariji ljudi su riješili problem dostave ručka i dobili ugodno društvo“, objašnjava koordinatorica programa zapošljavanja Inkluzije Anita Škugor, koja je danas iznimno pratila cure u dostavi ručka, inače taj posao odlično obavljaju same.
Brza i ukusna usluga
Dok šetamo Baldekinom prema adresi 87-godišnjeg Ilije Delebića kojem svaki dan nosi hranu, Marijana nam priča kako je osvojila prvo mjesto u kuglačkom turniru na Šubićevcu i kako je najbolja u vezenju eko vrećica koje u Inkluziji izrađuju za Turističku zajednicu Grada Šibenika. Vrećice od ekoloških materijala s motivima Šibenika, korisnici Inkluzije prave kao poklone za turističke djelatnike iz drugih gradova i država, koje iz TZ-a poklanjaju na sajmovima i prezentacijama.
Gospodin Delebić već s balkona maše Marijani i otvara joj vrata svog stana u „ležećem neboderu“ na Baldekinu, a ona mu iz vrećica vadi posude s juhom, pohanim oslićem, restanim krumpirom i salatom. „Još je toplo, Marijana je brza i uslužna. Sviđa mi se jer je vrlo pristojna i uvijek dođe na vrijeme“, zadovoljan je 87-godišnji gospodin Ilija koji se vrlo brzo navikao na kvalitetnu uslugu.
„I dalje nas smatraju manje vrijednima, ali ih brzo razuvjerimo“
Ivana Topić sramežljivo je zamolila da u tekstu naglasim da je ova dostava ručka još jedan od načina da korisnici Inkluzije pokažu da mogu puno više nego što ljudi misle: „Uglavnom nas smatraju manje vrijednima jer smo završili Specijalnu školu, ali kad im objasnimo čime se sve bavimo i što sve radimo, iznenade se i bude im krivo“, objasnila je Ivana koja, zajedno s Lucijom, već neko vrijeme radi kao čistačica u DM-u i na taj način sama zarađuje svoj novac. I ostale cure imaju povremeni ili stalni posao, a sve žive samostalno u stambenim zajednicama na području Grada. „Dijelimo kućanske poslove, ja znam svašta skuhati, a zajedno 
spremamo i čistimo. Uglavnom se dobro slažemo, nekad se posvađamo, ali i brzo pomirimo“, smije se Lucija koja za sebe priznaje da je temperamentna i lako plane. Sve djevojke opsjednute su društvenom mrežom Facebook pa uzbuđeno pričaju koliko imaju prijatelja, na kojim su slikama „tagane“ i koliko su „lajkova“ dobile.
Koordinatorica Anita Škugor jako je zadovoljna ovim načinom zapošljavanja osoba s intelektualnim poteškoćama: „U budućnosti nam je želja da suradnju s Cvjetnim domom još više proširimo. Imamo ideje da bi naši korisnici bili uspješni u poslovima održavanja okoliša, pomaganja u kuhinji i slično“, najavljuje.
I novi ravnatelj Cvjetnog doma Tomislav Ninić smatra pomoć iz Inkluzije neophodnom: „Cure dolaze svaki dan, a hrana ih čeka spremna, na ovaj način svi naši izvaninstitucionalni korisnici ručak dobiju na vrijeme. Zadovoljan sam što s Udrugom za promicanje Inkluzije surađujemo na ovaj način, u stalnom smo kontaktu, a posla za vrijedne radnike se uvijek nađe“, zaključuje.
