Prva javna košarkaška utakmica u Šibeniku, gradu kojem su košarka i košarkaši donijeli neprolaznu sportsku slavu i popularnost, odigrana je 1947. godine na bivšim teniskim terenima na Šubićevcu gdje su bili postavljeni privremeni improvizirani koševi. Igrala je selekcija učenika šibenske gimnazije protiv selekcije zadarske gimnazije pojačane s nekoliko iskusnijih zadarskih košarkaša. Pobijedili su Zadrani, a rezultat nije točno zapamćen. Navodno je bilo 14:8 ili 14:13 odnosno 14:12 za Zadar. Taj će se događaj danas svečano obilježiti u šibenskoj gimnaziji.
Prvi spomen i najstariji tragovi košarke u Šibeniku
Rezultat sam po sebi i nije osobito važan jer pobjeda zadarskih košarkaša nije bila upitna. U Zadru se košarka igrala još od 1922. godine, a u Šibeniku je ona do 1946. godine bila gotovo nepoznat sport. Doduše, u nekim se dokumentima spominje da su u Šibeniku koševi i najmanje jedna lopta za košarku postojali 1937. godine, ali nema ni pisanih tragova ni sjećanja da je itko od Šibenčana igrao košarku. Idući trag postojanja košarke u Šibeniku potječe iz 1941. odnosno 1942. godine. Naime, neki se stariji Šibenčani sjećaju se da su postojali koševi na zidovima stare školske dvorane koja se nalazila iza zgrade današnjeg Crvenog križa, u kojoj su srednjoškolci imali nastavu tjelovježbe, ali ne pamte da je itko igrao košarku ili da je znao nešto više o tom sportu. Tek su možda pojedini pripadnici talijanske fašističke vojske koja je 1941. godine okupirala Šibenik koristili te koševe.
U Šibeniku košarke kao organiziranoga sporta nema sve do kraja Drugog svjetskog rata. Tek se 1945. godine spominje Sekcija za košarku Fiskulturnog društva Šibenik, ali nema podataka da je pri toj sportskoj instituciji bilo tko stvarno i igrao košarku. Poslije Drugog svjetskog rata nešto više o tom sportu, čini se, znala su tada tek dvojica-trojica šibenskih mladića: Branko Gojanović Lasica, Milivoj Boranić Mita i Slaven Karađole, te sportski entuzijast i jedan od prvih poslijeratnih šibenskih sportskih mecena Rafaelo Gagić koji je, kao direktor tadašnjeg poduzeća Otpad, osigurao sve što je bilo potrebno da se 1947. godine uredi i opremi prvo šibensko košarkaško igralište između crkve Gospe van Grada i Učiteljske škole, na mjestu na kojem se danas nalazi zgrada Fine.
Povijest šibenske košarke piše se od 1946. godine
Povijest šibenske košarke počinje se pisati od 1946. godine kada su dekretom državnih službi u šibensku Gimnaziju izravno sa studija iz Zagreba u Šibenik bili premješteni profesori tjelesnog odgoja Milica Pejić i Zlatko Res Koritić. Njih dvoje su se u Šibeniku zadržali vrlo kratko, tek dvije godine, ali su za sobom ostavili neizbrisiv trag prvih šibenskih učitelja i začetnika košarke. Do njihovog dolaska Šibenik nije imao nikoga tko je znao nešto više o košarci ili se bavio tim sportom, a kada su 1948. otišli iz Šibenika ostavili su za sobom prve ženske i muške košarkaške ekipe, prve javne košarkaške utakmice, zaljubljenike u košarku, educiranu košarkašku publiku i vatrene navijače.
Tko su Milica i Zlatko Res Koritić?
Milica Pejić, rođena Splićanka koja je odrasla u Zagrebu, i njen budući suprug Zlatko Res Koritić nisu ni sanjali da bi svoje prvo zaposlenje mogli dobiti baš u Šibeniku. Na radna mjesta profesora tjelesnog odgoja u šibenskoj gimnaziji raspoređeni su, kako je to tada bilo uobičajeno, dekretom Ministarstva prosvjete FNR Jugoslavije. Milica je u šibenskoj gimnaziji počela raditi 14. rujna, a Zlatko 8. listopada 1946. godine. Po dolasku u Šibenik bili su smješteni u tijesnoj sobici nedaleko od katedrale sv. Jakova, hranili su se slabo u oskudnoj općinskoj menzi, a radili su koliko je trebalo, pa i više, jer su to bila vremena velikog zanosa i entuzijazma. Milica je odmah, kao mlada, zgodna profesorica, vrlo aktivna u svim ekipnim sportovima te atletici i ritmičkoj gimnastici, a bavila se i folklorom, oduševila šibenske gimnazijalke i postala im uzor u sportu, ponašanju, čak i u odijevanju. Košarka je bila Miličin najdraži sport pa je svoju ljubav prema njoj prenijela i na mlade Šibenčanke s kojima je i sama igrala usprkos visokoj trudnoći. Treninzi su trajali do kasno u noć. Mame i bake, koje su dolazile provjeravati u gimnazijsku sportsku dvoranu što rade njihove kćeri, vidjevši njihovu trudnu profesoricu, govorile su:
-Ajme, kako će dite roditi mlada profešurica kad toliko skače?
Zlatko Res Koritić, rođeni Slavonac, podrijetlom iz sela Trnjana nedaleko od Slavonskog Broda, bio je uspješan i poznat sportaš i prije Drugog svjetskog rata. Još kao učenik gimnazije u Vinkovcima na plivačkim natjecanjima pobjeđivao je plivače iz dalmatinskih gradova. Ni on ni Milica, kojom se oženio krajem 1946. godine, nikada ranije nisu bili u Šibeniku, ali su se u njemu brzo snašli. Šibenčani su ih odlično prihvatili, a njihova ljubav prema sportu pala je na plodno tlo. Odmah su se uključili u sva sportska i kulturna zbivanja u Gimnaziji i gradu, a angažirali su se u stvaranju sportskih ekipa, posebno košarkaških. Najviše vremena provodili u školi, gimnazijskoj sportskoj dvorani i na sportskim terenima na Šubićevcu. Zahvaljujući tome, njegova supruga i on postali su omiljeni među šibenskim gimnazijalcima, njihovim roditeljima i kolegama. Prema riječima njihove kćeri Mirjane Res-Koritić uvijek su se rado, s veseljem i nostalgijom, sjećali Šibenika iako su u njemu živjeli vrlo kratko.
Prve šibenske košarkaške ekipe, utakmice i klubovi
Kao začetnike šibenske košarke bračni par Res Koritić prepoznali su i potvrdili njihovi učenici i danas još živi sudionici prve košarkaške utakmice odigrane u Šibeniku: Boris Baica, Milivoj Boranić Mita, Davor Ilijaš, Ankica Panjkota i Duška Marinčić. Iako su u Šibeniku živjeli i radili samo dvije godine, bilo je dovoljno da postave temelje šibenske ženske i muške košarke i ostanu zapamćeni kao začetnici moderne košarke u Šibeniku:
Prve šibenske košarkašice koje je 1946. godine okupila Milica Res-Koritić bile su:
Ankica Panjkota, Antonija Guberina, Sonja Glomus, Živana Bogdan, Slava Konjevoda, Pipa Šarić, Slavenka Dunkić, Duška Marinčić, Neva Kovač, Sonja Glomus, Buba Ćorić, Živana Bogdan, ? Mileta i Ksenija Bjažić. Najbolje košarkašice bile su Duška Marinčić i Sonja Glomus.
Prvi šibenski košarkaši koje je 1946. godine okupio Zlatko Res Koritić bili su:
Boris Baica, Branko Gojanović Lasica, Neno Iljadica Bažilio, Borko Zaninović, Davor Bošković, Lovor Lepeš, Boško Tarle, Vlado Županović, Nikica Iljadica Lala, Marko Baljkas, Joško Vukov, Slaven Karađole, Mladen Friganović, Davor Ilijaš, Živko Kalauz, Vlatko Terzanović i Milivoj Boranić Mita.
U prvom šibenskom košarkaškom timu koji je 1947. godine odigrao prvu javnu i službenu košarkašku utakmicu Šibenik : Zadar bili su:
Boris Baica, Branko Gojanović Lasica, Neno Iljadica Bažilio, Marko Baljkas, Joško Vukov, Slaven Karađole, Davor Ilijaš, Mladen Friganović, Živko Kalauz i Milivoj Boranić Mita.
Mjesto: Improvizirano košarkaško igralište na starim teniskim terenima na Šubićevcu.
Koševi su bili donijeti iz gimnazijske sportske dvorane, a igralo se jednom od dviju lopti koje su 1946. godine u Šibenik iz Zagreba donijeli Milica i Zlatko Res-Koritić.
Sudac: Zlatko Res Koritić
Rezultat: 14:8 ili 14:13 odnosno 14:12 za Zadar
Igranje košarke na Poljani
Godine 1947. odigrane su još dvije promidžbene košarkaške utakmice na Poljani. I tu se igralo na koševima iz Gimnazije koji su za tu prigodu bili obješeni na stupove javne rasvjete. Na tim utakmicama selekcija šibenskih gimnazijalaca igrala je protiv sličnih selekcija Zadra i Splita. Za postavljanje koševa i obilježavanje igrališta bio je zadužen Slaven Karađole. Rezultati ovih utakmica nisu zapamćeni.
Godine 1947. u predigrama utakmica šibenskih košarkaša protiv košarkaša Zadra i Splita među sobom su dvije utakmice odigrale i šibenske košarkašice. Te godine odigrale su i prvu međugradsku košarkašku utakmicu u Splitu.
Prvo košarkaško igralište bilo je uređeno 1947. godine između crkve Gospe van Grada i nekadašnje zgrade Učiteljske škole, danas zgrade Fine. Igralište su uredili sami košarkaši i košarkašice na poticaj Branka Gojanovića Lasice. Materijal za nasipanje terena, uređenje gledališta te izradu koševa osigurao je direktor poduzeća Otpad i atletičar Rafaelo Gagić.
Prvi neregistrirani ali aktivni košarkaški klub koji se natjecao u Hrvatskoj košarkaškoj ligi bio je osnovan 1947. godine i zvao se KK Meteor. Klub je imao pečat, amblem i klupsku prostoriju u zgradi iza tzv. Šupukovog kafića na Poljani. Osnivanje kluba inicirao je Branko Gojanović Lasica. Prvi predsjednik kluba bio je Rafaelo Gagić, tajnik Jakov Stošić, a klupsku administraciju vodio je Vlatko Terzanović. Pod imenom Meteor klub je postojao samo godinu dana, a onda je uzeo ime Lokomotiva jer je tajnik Jakov Stošić, zaposlen na šibenskoj željezničkoj stanici, uspio s tadašnjim Jugoslavenskim željeznicama dogovoriti besplatne karte za putovanja na utakmice. KK Lokomitiva bila je izbačena iz Hrvatske lige zbog toga što je registrirala Branka Gojanovića Lasicu kao svog igrača iako je on tada već igrao za zagrebački košarkaški klub Dinamo i rukometni klub Zagreb
Sjećanja prvih šibenskih košarkaša
"Pri Fiskulturnom društvu Šibenik košarkaška sekcija bila je osnovana već 1945. godine, ali mi se čini da nisu uspjeli okupiti ekipu i stvarno pokrenuti košarku. Tako se dogodilo da je uloga začetnika košarke u Šibeniku pripala profesoru tjelesnog odgoja Zlatku Resu Koritiću koji je 1946. godine došao u našu gimnaziju. Mislim da su on i njegova supruga Milica donijeli sa sobom dvije košarkaške lopte i da su to bile prve košarkaške lopte u šibenskoj gimnaziji nakon Drugog svjetskog rata. Njih dvoje bili su u Šibeniku samo tijekom 1946. i 1947. godine. Košarkaške lopte 1945. ili 1946. godine dobilo je i Fiskulturno društvo Šibenik. Stigle su iz Australije, a bile su dar iseljeničke obitelji Laurić. Osim nastavnika i profesora pojedini mladi Šibenčani vještinu i pravila igranja košarke donosili su u Šibenik s raznih seminara i omladinskih radnih akcija na kojima su sportski tečajevi bili uobičajeni i u pravilu vrlo kvalitetni. Najviše je o košarci znao Branko Gojanović Lasica koji je bio veliki entuzijast i oko tog sporta je okupljao šibensku mladost, a uz njega je uvijek bio Milivoj Boranić Mita", sjeća se jedan od prvih košarkaša Marinko Konjevoda.
Te početke košarke u Šibeniku nije zaboravio niti Milivoj Mita Boranić.
"Teniski teren na kojem smo odigrali prvu javnu košarkašku utakmicu nalazio se na Šubićevcu iza vodospreme. Bio je tu samo jedan teniski teren s dvije kućice koje su služile kao svlačionice i spremište. Na toj utakmici nije bilo puno publike. To nije ni čudo jer je za košarku u Šibeniku malo tko znao. Kada smo postavili koševe na Poljani gdje smo odigrali sljedeće dvije utakmice protiv Zadra i Splita, onda je bilo dosta znatiželjnih gledatelja. To su bile revijalne utakmice koje su trebale popularizirati košarku u Šibeniku. Za te prve utakmice koje smo odigrali 1947. godine najviše je, čini mi se, bio zaslužan Slaven Karađole. On se puno oko toga angažirao, a imao je i neke veze u Zadru pa su Zadrani došli gostovati u Šibenik. Igrati košarku naučio nas je profesor Zlatko Res Koritić. Odlično sam ga poznavao. Bio je osoba koja imponira, a osim toga, kada je došao u Šibenik, već je bio afirmirani sportaš. Pripadao je prvoj generaciji poslijeratnih profesora tjelesnog odgoja, državnih reprezentativaca i uspješnih sportaša poput Kacijana, Snoja Ožegovića, Mrčele, Dolenca, Petkovića… Došao je u Šibenik iznenada, ali je brzo i otišao", priča Miti Boranić.
