Četvrtak, 08 Lipanj 2017 15:55

Vrijedni savjeti:Kako do vozačke bez čekanja i bubanja uz prolaznost iznad 95 posto

Napisala: 
Vrijedni savjeti:Kako do vozačke bez čekanja i bubanja uz prolaznost iznad 95 posto

Zašto se priličan broj vozačica boji voziti nakon što dobije vozačku dozvolu? Zašto imamo u vozačkoj populaciji veliki broj „iskusnih“ vozača i vozačica koji se slabo snalaze u većim i prometno zahtjevnijim gradovima. Vozačka Vam treba samo za vožnju po Šibeniku ?

Točno je da se razlikujemo po psihofizičkim osobinama i shvaćamo ulogu automobila potpuno različito, od onih koji ga smatraju isključivo prijevoznim sredstvom od točke A do B, pa do onih kojima je automobil predmet obožavanja.
Poslije polaganja vozači početnici su često nesigurni, ne voze, boje se, ne snalaze se u drugim sredinama i gradovima sa zahtjevnijim prometnim situacijama. Nije niti čudo što i nakon 10-20 godina rade iste greške u prometu, a da ne govorimo o činjenici da su pri tome zaboravili i ono malo prometnih pravila koje su znali kao početnici jer se nastava iz teoretskog dijela često svodi na bubanje ispitnih pitanja. Prije 20 godina na ispitu iz propisa je bilo 150, a sada 700 pitanja!

 

 

Koliko u izgrađivanju vozača sudjeluju autoškole, predavači i instruktori?

 

U obučavanju budućih vozača radio sam u svim ispitnim centrima RH i gradovima od domicilnog Slavonskog Broda, Zagreba, Pule, Rijeke i sad Šibenika, te prošao i imao priliku raditi s puno instruktora. Razmišljanja sam da je kod priličnog broja autoškola i instruktora osnovni cilj prolaz iz propisa i obuke koja se svodi na učenje 4-5 ispitnih ruta i polaganja vozačkog. Suprotno izjavama nadležnih institucija kvaliteta osposobljavanja autoškola u zadnjih 5 godina općenito pada iz puno razloga. Jedan od važnijih je činjenica da je struka postala deficitarna djelatnicima, a posebno novim instruktorima vožnje. Kao i općenito u društvu često je bitan papir, forma, diploma pa tako i u ovoj djelatnosti gdje počinju raditi novi instruktori koji nemaju niti adekvatnog vozačkog, a kamoli stručnog znanja!

U praksi od kandidata, vozača i nekih instruktora često čujem da autoškola služi:
• Da dobiješ vozačku dozvolu jer ionako tek poslije učiš voziti
• Mrtvi kut gledaš zato što ti to treba na ispitu i ne možeš položiti bez njega. Bitno je da malo mahneš glavom kao da popravljaš „frizuru“, što pri tome vidiš nije bitno
• Stani svakom pješaku koji je na pješačkom ili u blizini pješačkog, a da pri tom ne znaš točno pravilo kojeg pješaka ste dužni propustiti
• Parkiranje se uči na 2-3 mjesta u gradu, bočno parkiranje ti ne treba jer se to ne traži na ispitu ili nema mjesta gdje se to može naučiti, to ćeš naučiti kasnije kad budeš bolji vozač

 

Što uče dobre i kvalitetne autoškole kojima je stalo kakvi vozači početnici izlaze na cestu?

• Kako stvarno treba napraviti provjeru, koje je osnovno ogledalo vozača, a koje je najbitnije, zašto, kad i u kojim situacijama provjera ne ide utvrđenim redoslijedom...
• Gdje, kada i u kojim situacijama posebno treba paziti na pješake, kako gledati iz vozila da ih na vrijeme uočite
• Parkiranje, posebno bočno, problem je samo onim kandidatima i vozačima koji ne barataju osnovnim vozačkim vještinama – spojkom, upravljačem i mjenjačem i nije im to nitko pokazao. Zašto vozači najčešće parkiraju „nosom“ koji je najlakši, a ujedno najopasniji
• Kako u praksi brzo odrediti prednost prolaska i proći sigurno a što se ne može naučiti učenjem napamet 50 križanja na testovima i prolaskom 5 semaforiziranih križanja u Šibeniku

Ponekad vozači s razlogom kažu kako se „školski“ vozi samo u autoškoli!

 

Kako objasniti činjenicu da su vozači prije 20-30 godina mogli savladati „pravu“ vagu pri kretanju i na Yugićima, a današnji voze na najnovijim dizelima s pojednostavljenom vagom jer kao to se ne može?
S obzirom na psihofizičke predispozicije budući vozači u našoj populaciji raspoređeni su otprilike po 1/3 na svaku grupu: iznadprosječne, prosječne i ispodprosječne. Bilo koji instruktor će od ispodprosječnog kandidata uspjeti „napraviti“ bar prosječnog vozača početnika koji će sam praksom postati iznadprosječan.

Prosječnog ili ispod prosječnog podići na razinu iznad je razlika između najboljih i prosječnih autoškola, predavača i najbitnijih – instruktora vožnje!
Osnovni i isključivi cilj „vozačkog“ treba biti učenje vještine vožnje koja će budućeg vozača naučiti pravilnoj tehnici vožnje do stupnja da zna dobro vladati vozilom, zna primijeniti najbitnija prometna pravila, usvojiti osnove brzog razmišljanja i snalaženja u novim prometnim situacijama kojem je svejedno kojom rutom i cestom će se voziti na ispitu i poslije u praksi.

Kao i sve stvari u životu, vrlo često je najteže od „šume razlikovati drvo“ pa tako i u prometu puko bubanje činjenice od učenja bitnih stvari koje trebaju u praksi. Postati majstor u bilo kojoj struci se može i sam uz malo prirodnog talenta, muke, napora, pravljenja pogrešaka i dosta vremena, ali je daleko lakše uz dobre mentore, u našem slučaju autoškole – dobrog predavača i instruktora vožnje!

Naravno da mi nismo jedina autoškola i instruktori koji vole, znaju i imaju volje posvetiti se svakom kandidatu ponaosob, a da to nikako ne ide na uštrb kvalitete posla, ali ako nam ukažete povjerenje garantiramo vam sve gore navedeno i još puno sitnih detalja i vozačkih caka za koje je ovaj tekst prekratak.
--------------------------------------------------------------------
Instruktor, predavač :
Zdenko Beronja, mag.prometa
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite. • 099 320 1332

www.autoskola-dalmacija.hr

Objavljeno u Sponozirani članci
Više u ovoj kategoriji:

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!