Italija je odbila primiti migranta iz Drniša i dati mu azil te ga je vojna pratnja isporučila policiji u Šibenik koja ga je vratila u Drniš odakle je pobjegao.
Iz Italije je javljeno da ta država ne može prihvaćati migrante i pružati im zaštitu iako ima puno razumijevanje za razloge bijega Jakova Bačića sina Matina iz njegove matične domovine, što je moguće dalje od uzroka njegovih jada.
Jakov je iz Drniša pobjegao zato što mu roditelji ne daju da se oženi djevojkom koju voli. On je prijetio da će pobjeći, ali mu nitko nije vjerovao. Svoj naum ostvario je 1. lipnja kada je pješice pobjegao iz Drniša u Split gdje se preko dana skrivao, a uvečer je na Bačvicama ukrao čamac i zaveslao prema Italiji. Na granicu s Italijom između Bibinja i Zadra dospio je neopažen 4. lipnja, ali su ga na domak Zadru zaskočili talijanski karabinjeri koji su u zasjedi čekali krijumčare duhana i petroleja. Priveden je i saslušan, ali mu azil nije odobren pa je 6. lipnja na granici predan šibenskoj policiji koja ge još istoga dana, nakon saslušanja u Šibeniku, vratila roditeljima u Drniš.
Šibenski policajci pričali su da su talijanski graničari i karabinjeri kada su im predavali vezanog i tužnog Jakova plakali i stalno ponavljali: -Che meravigliosa storia d'amore! Che grande cuore! Che peccato di grande amore!
Šibenik, 6. lipnja 1924.