Zbog toga što ni nakon 11 godina nije postignut dogovor o načinu uređenja perivoja ispred crkve Gospe vanka Grada, Šibenik se ističe kao primjer incidentnog grada u kojem ništa, pa čak ni najjednostavnije stvari nije moguće obaviti brzo, složno i bez poteškoća.
Od kada je gradska uprava donijela odluku o uređenju prostora ispred crkve Gospe vanka Grada nakon uklanjanja groblja i prijenosa posmrtnih ostataka na groblje sv. Ane, traju sporovi zbog kojih se o Šibeniku kao gradu govori podrugljivo i s omalovažavanjem.
Bit problema je u tome što se Šibenčani ne mogu dogovoriti treba li perivoj ispred crkve u središtu Šibenika imati ogradu od kovanog željeza s vratima na tri ulaza ili ne treba? Plan je bio da se ispred crkve uredi park engleskog tipa za kojeg su kupljene sadnice bilja i drveća u splitskom rasadniku. Bio je dakle dogovoren otvoreni perivoj osmišljen kao ukras grada. No, pojavila se protivna struja koja smatra da prostor ispred crkve Gospe van Grada mora dobiti ogradu od kovanog željeza. Zagovornici podizanja ograde kakva je podignuta oko đardina, smatrali su da će perivoj ispred crkve Gospe vanka Grada bez ograde Šibeniku davati izgled na kojeg da bi seoska slika bila potpuna treba još samo dovesti konje da pasu travu na ledini.
Spor je trebao biti riješen na sastanku sučeljenih strana koji je održan na današnji dan 6. veljače 1936. godine, jedanaest godina nakon što je nastao. Groblje ispred crkve uklonjeno je 1923. godine, a pet godine kasnije, početkom 1928. godine počeli su radovi na uređenju perivoja. Tada su porušeni stari zidovi oko groblja i uklonjeno raslinje, a navezeno je i dosta zemlje radi nivelacije tla. Na tome je i ostalo jer je početak radova bio samo politička predstava uoči izbora. Od 1928. do 1936. godine nije se radilo ništa jer nije bilo sloge, a dogovor nije postignut ni na današnji dan 6. veljače 1936. iako se činilo da nesporazuma više nema i da su s obje strane učinjeni ustupci da bi se problem riješio.
P.S.
Spor oko toga treba li prostor ispred crkve Gospe vanka Grada biti perivoj s ogradom od kovanog željeza i troja vrata ili otvoreni perivoj bez ograde i vrata nije nikada okončan. Do početka Drugog svjetskog rata rješenje nije pronađeno, a započeti radovi nikada nisu realizirani onako kako je bilo planirano. To se vidi i danas ako se pažljivije pogleda zid oko njega. Ograde od kovanog željeza doduše nema, ali na njemu je vidljivo da je podignut tako da se na njega može postaviti i sporna ograda.
