Šibenska bolnica za duševne i živčane bolesti koju puk prostim govorom naziva ludnicom, našla se u teškim problemima.
Stanje je nepodnošljivo loše, a potrebe su goleme i sve više rastu. Trenutno 235 postelja u umobolnici dijeli 280 umobolnika iz cijele Primorske banovine.
Mjesta za smještaj umobolnika više nema pa se traži izlaz u reformi bolnice. Za sada je jedino rješenje koje se nudi premještanje kroničnih, radno sposobnih bolesnika na poljoprivredno dobro u Zemuniku. Na vidiku je i uređenje jedne radne kolonije umobolnika u predgrađu Šibenika, ali za sada ništa od toga nije sigurno.
Bolnička uprava uputila je poziv da uposle bolesnike sa manjim simptomima i poremećajima na poslovima drvodjelja, zidara i kao pomoćne radnike kako bi mogli privređivati i tako olakšati život sebi i pomoći bolnici da o njima bolje skrbi.
Na takvu ponudu nije odgovorio još nitko.
Šibenski liječnici smatraju da bi za bolesnike koji boluju od paranoje i melankolije bilo blagotvorno kada bi bili na slobodi. Nevolje umobolnice nisu osobito dirnule Šibenčane, ali nisu prošlo bez komentara i originalnih ideja.
Prema zapisima novinara Manfreda Makale, kartaško - šahovska filozofska ekipa iz kavane "Medulić" predložila je da je "apsolutno najbolje i najekonomičnije rješenje da se ukloni ograda oko umobolnice jer se u Šibeniku ionako više ne zna tko je zdrav u mozak, a tko nije i da granice između umobolnice i ostatka Šibenika ionako više ne vrijede". Na kraju je prihvaćeno blaže rješenje "u cilju i smislu zaštite izvanšibenskih područja". Po tom rješenju "uklanjaju se ograde oko umobolnice i ruši se zid, a nova se ograda podiže oko Šibenika". te se provodi istovremena reforma umobolnice i gradske uprave u cilju njihovog spajanja i kadrovske racionalizacije".
Bilo je to ne tako davno, na današnji dan 4. studenoga 1935. godine, gotovo jučer.