Kratke kosa brza udaja – duga kosa pravi muž, a ne muškarac leptirić. Takav zaključak kongresa američkih frizera koji je održan u Detroitu, izazvao je revolt Šibenčanki koje smatraju da su američki frizeri „obični rasisti koji omalovažavaju i obezvrjeđuju žene svodeći ih na niža bića bez mozga i pameti, jednom riječju nekakve predmete kojima glava služi samo za izlaganje kose“.
Šibenčanke su osim toga ustale i u obranu muškaraca, prije svega svojih šibenskih mladića i muževa smatrajući da su „dovoljno pametni da ne biraju sebi ženu mjereći joj dugu ili kratku kosu nego po njenim istinskim ženskim vrijednostima“.
Prema vijestima koje su došle iz SAD-a s kongresa američkih frizera, tamo je jedna od predavačica, izvjesna miss G. George, kazala da djevojke koje se žele što prije i što brže udati trebaju nositi kratke kose, a djevojke koje se žele udati za prave ljude, a ne leptiriće ostavljaju da im izrastu duge kose. Takav stav ušao je, navodno, i u kongresne dokumente pa čak, kako su Šibenčanke čule, i u kongresnu deklaraciju. Zbog toga su odlučile poslati demarš američkoj National Hairdressers Association te „oštro zahtijevati objašnjenje i odricanje od tog rasističkog stava koji ponižava žene“.
Je li demarš ljutih Šibenčanki američkom NHA-u napisan (ili samo predložen?) na današnji dan 8. listopada 1929. godine zaista bio poslan, ne znamo, ali zahvaljujući toj inicijativi doznajemo da su Šibenčanke imale upravio suprotan stav. One su bile mišljenja „iz perspektive ženskog iskustva“ da djevojke kratke kose više privlače zrele muškarce, muževne mladiće i „one od čijeg samog pogleda djevojkama koljena klecaju“, dok su djevojkama „kojima je mila duga kosa skloniji nježniji romantični mladići i smjerni muževi tihe naravi“.