Datum objave: 19. Srpanj 2017

Kako je konzervativni i liberalni Šibenik ratovao oko bubikopf frizura

Diana Ferić
Diana Ferić

Val mode kratkih ženskih frizura dvadesetih godina 20. stoljeća zapljusnuo je Šibenik gotovo istovremeno kada se iz Amerike putem filma i popularnih modnih časopisa prelio u Europu. Već pojava strankinja s kratkom kosom, takozvanim bubikof frizurama, izazvala je šok i zgražanje među šibenskim konzervativcima, a kada su se na plesu u hotelu „Krka“ pojavile prve Šibenčanke s kratkim frizurama i nepodnošljivo nemoralnim straga obrijanim vratovima, buknuo je nemilosrdni verbalni ratu koji je potrajao duže od mode bubikopfa. Sukob konzervativnog i liberalnog Šibenika nije se ograničio samo na polemike o frizurama nego se proširio na političko polje gdje su počele bitke oko ravnopravnosti žena, a izazvao je polemike o dotadašnjim tabu temama kao što su ravnopravnosti žena u braku, pravo žena na visoko obrazovanje i sudjelovanje u javnom životu pa čak i na pravo žena na odbijanje spolnih odnosa s vlastitim muževima „ako za bračne dužnosti trenutno nisu prispodobive, ako principijelno ne žele trpjeti grubost, nehigijeničnost ili muževo alkoholno stanje ili im se neće“.

 

Infišacije frigidnih Američanki i omuškarčenih Švabkinja

Moda kratkih frizura, Šibenčankama koje se „odriču roda i poroda zbog infišacija frigidnih Američanki i tjelovježbom omuškarčenih Švabkinja“, bila je i jedna od važnih tema, današnjim riječnikom rečeno, izbornih sučeljavanja u predizbornoj kampanji krajem 1926. godine kada su se za općinskog načelnika nadmetali Dane Škarica (Zemljoradnička stranka), Jere Grubišić (HSS Stjepana Radića), Ante Erg (Pučka stranka), Marko Juras (Samostalni demokrati), Marko Cefer (Radikalna stranka), dr. Marko Kožul (HSS) i dr. Božo Dulibić (Pučka stranka).
Koliko su stavovi i polemike o bubikopfu, pravima žena na sudjelovanje u javnom životu i visoko obrazovanje te pravu na bračno NE, utjecali na rezultate izbora nije poznato, ali su zato one otkrile neke neobično zanimljive podatke o javnom i intimnom životu Šibenika.

 

Kavane i čajane za šahiste, kartaše, homoseksualce i lezbijke

Jedno od važnih pitanja bilo je smiju li žene zalaziti u kavane i gostione bez muške pratnje? Mišljenja su bila podijeljena, ali je ipak prevladao liberalni stav da ženama ne bi trebalo osporavati „pravo da same idu u kavane, ako to ne urušava njihov bračni sklad i nije protivno osobnom dostojanstvu njihovih muževa, očeva i braće pa i druge bliske muške rodbine“. Dakle čak su i ljuti protivnici mode kratkih frizura pristali na pravo žena da zalaze u kavane i gostione bez muške pratnje, ali uz jedan neobičan uvjet.
Taj uvjet bio je da se, po uzoru na Split, ipak ženama „ne dozvoli ulazak u kavane i čajane u koje zalaze šahisti, kartaši, boemi, homoseksualci i lezbijke“.
Tako smo doznali da su dvadesetih godina 20. stoljeća u Šibeniku pored kavana, gostiona, restorana, konoba i toverni u Šibeniku postojale i čajane odnosno kako se tada govorilo, čajdžinice i čajaonice.
Još važnije je otkriće da su u Šibeniku postojali, da se za njih znalo i da su bez ustezanja u javnosti bili prisutni homoseksualci i lezbijke te da ih se, zbog nekog razloga koji nam je danas nedokučiv, svrstavalo uz kartaše, šahiste i boeme.

 

 Ljubica Parat i Ivo Tošić, šibenski predvodnici modne revolucije

Presudnu ulogu u prodoru svjetskih modnih trendova u Šibenik imali su hotel „Krka“, kojeg je 1926. godine kupio, obnovio i modernizirao Marko Jakovljević i šibenski frizeri predvođeni braćom Laurić te kavana „Medulić“ koju je 1926. godine otvorio poduzetnik Niko Berović.
Ulogu medijskog promotora nove mode, novih svjetonazora, društvenih pokreta i općenito svjetskih trendova na plesnim podijima i plažama pa i politici imao je šibenski novinar s otoka Zlarina, Manfred Makale, urednik i vlasnik splitske „Jadranske pošte“. Muškarcima je jedan od najvećih uzora bio „nadareni, elegantni, elokventni i nadasve šarmantni splitski kompozitor“ Ivo Tjardović.
Ako je suditi po novinskim tekstovima, nekim dokumentima i pismima iz toga doba u Šibeniku je u praćenju mode te prihvaćanju novih plesnih i glazbenih trendova prednjačio Ivo Tošić „naš prvak gracijalne umjetnosti plesa“. Uz njega se spominje i izvjesni „modni prvak“ Zvonimir Rudolfi te „elegantna gospoda“ Mime Ježina i Stijepo Gjivoje.
A tko su bile Šibenčanke koje su hrabro kroz modu mijenjale položaj žena u društvu i braku? Bila je to prije svih Ljubica Parat. Ona je bila prisutna svugdje gdje je trebalo pokazati što se nosi u svijetu, kakve su frizure aktualne i koji su novi plesovi popularni u Americi i Europi. Osim nje često se spominju i „gospođe znane po ljepoti“, Marija Bubalo i Marija Urlić.

 

Prekoocenaski modni desant na Šibenik

Novosti iz svijeta osim putem filma, američkih i europskih magazina i modnih časopisa stizale su u Šibenik i brodovima. Tako je 1926. godine modno osviještene Šibenčanke i Šibenčane oduševile putnice koje su Šibenik stigle prekooceanskim brodom „Araqaya“, a potom i broda u vlasništvu britanske ROYAL MAIL STEAM PACKET COMPANY, na čijoj su palubi dok je bio vezan uz mulo Krka putnici plesali charleston, a Šibenčane zabavljao izvrsni američki jazz band. Bio je to pravi modni i trendovski desant na Šibenik. Taj spektakl o kojem se u Šibeniku dugo pričalo organizirao je assistent manager RMSPC-a Ino Allsop, a čini se da je sve to imalo veze s prvim popločavanjem Poljane i njenim pretvaranjem u suvremeno šetalište.
Glavni protivnici nove mode i revolucionarnih promjena koje je ona donosila bili su profesori šibenske gimnazije, članice Hrvatskog orlovskog saveza i Križarske organizacije, neki članovi uprave veslačkog kluba „Krka“, konzervativni političari i pojedini „šibenski crkovinari“.

 

Iz kategorije: Nostalgija