Datum objave: 03. Travanj 2017

90. obljetnica pobune Šibenčanki protiv „prijateljica svojih prijatelja, muževa, zaručnika i očeva“

Diana Ferić
Diana Ferić

Pod utjecajem medija, posebno filma, novina i ilustriranih magazina koji su donosili šarene vijesti i zanimljivosti iz svijeta, mijenjale su se i navike Šibenčana. Baš kao i danas svjetski modni trendovi nailazili su na manji ili veći odjek među Šibenčanima pa su tako u govor ulazile i nove riječi. Jedna od takvih riječi bila je i riječ prijateljica koja se 1927. godine ukazala u Šibeniku u sasvim drukčijem značenju.
Ta riječ nije bila neuobičajena. Naprotiv, to je domaća hrvatska riječ točno određenog značenja. Ona je, kao i danas, govorila o povjerenju, poštenju, razumijevanju i osjećajima između dviju žena ili djevojaka koje mogu jedna drugoj bez straha da će biti osuđene povjeriti svoje tajne, osjećaje, strepnje i probleme. Imati prijateljicu jako je važno za svaku ženu jer često,u neprilici, nemaju bolje podrške i oslonca. No najednom je ta lijepa riječ dobila novo značenje koje je, kada su ga shvatile, ogorčilo Šibenčanke i izazvalo do tada nezapamćeni revolt.

Muškarčeva prijateljica

Novost koja je došla iz svijeta, a koja je naljutila Šibenčanke, bila je pomodno nazivanje prijateljicama svih žena i djevojaka koje su imale bilo kakve veze s muškarcima, a nisu im bile supruge, djevojke, zaručnice ili sestre. Šibenčanima se „izum“ muškarčeve prijateljice po svemu sudeći svidio jer se elegantno uklopio u njihov tadašnji prilično slobodni ljubavni život zbog kojeg je često morala intervenirati policija. Svađe, tučnjave, obračuni noževima pa i potezanje vatrenog oružja zbog ljubavi i žena postali su skoro pa opća praksa. Šibenčanima nije bilo strano ni izazivačko pojavljivanje u javnosti s ljubavnicima pa i tuđim ženama. Zato je pojava izraza prijateljica pala na plodno tlo. Bila je sjajno prihvaćena, a Šibenčani su je koristili u svakoj prilici kada se trebalo neizravno pohvaliti svojim ljubavnim uspjesima pred muškim društvom ili umanjiti značaj neke druge žene u svojoj blizini u nekim drugim situacijama. Muškarčeva prijateljica bila je elegantno rješenje za mnoge delikatne prigode, za izvlačenje iz neprilike i uveličavanje muškog ega

Prijateljica = kurvetina!

Naravno, strastvene, vatrene i ratoborne Šibenčanke to muško prenemaganje nisu mogle otrpjeti. Što su poduzimale na suzbijanju te pojave ne znamo, ali to nije teško zamisliti kada se zna da su prijateljice svojih muškaraca nazivale „prasicama koje se pajdaše s prascima u kožnim rukavicama, koje dobro odgojena čeljad naziva priležnicama, a poštene šibenske babe kurvetinama“.
U djelomično sačuvanom pamfletu koji j, bez sumnje, sročila neka načitana, pismena i emancipirana Šibenčanka piše da je „prijateljica novi himbeni eufemizam kojim se ošećerava kup smrdljiva blata, a odraz je pokvarene muške potrebe da pokažu strast u finijem obliku i tako svoju pokvarenost učine simpatičnom, a sebe prikažu nadmoćnima“.

 

Varaju se šibenske muške svinje ako misle da su sve žene prasice

Šibenčanke su, osim toga, shvatile da prikazivanje ljubavnica i priležnica kao prijateljica ugrožava i ono što im je najvažnije i najsvetije, brak i obitelj.
„Biti oženjen - govorile su - to je fuj a, imati prijateljicu, pokazivati se s njom u automobilima i na Poljani to je doista chik. Ali neka se ne zavaravaju muške glave. neka ne misle da, ako su izmijenili riječ poništavaju bit naravi. Kurvetina ostaje kurvetina i kada je se naziva prijateljicom. Kako oni sebi uopće zamišljaju da bi poštena žena ili djevojka mogla pristati na to da muškarac predstavlja svoju prijateljicu kao svoju uzdržavanu šinjorinu ili draganu? Kako oni ne razumiju da kad kažu: „Predstavljam svoju prijateljicu“ biranim riječima kažu da predstavljaju prasariju zbog koje im se smiješe, dive i klanjaju veći prasci od njih samih? Što nam oni tim svinjarijama poručuju? Danas je to jasno, poručuju da obitelj za njih znači isto što i ropstvo, a nasuprot tome priležništvo i kurvarluk su sloboda. Žena je pogrda koju teško podnose, a prijateljica je ona koja ih uzdiže na svojim krilima. Za mušku prasad naših dana izbor između žene (proza) i prijateljice (poezija) potpuno je jasna stvar, ali varaju se te šibenske svinje ako misle da su sve žene prasice!

 

Razotkrivanje prasica koje od muškaraca prave prasce

Da ne bi sve ostalo samo na verbalnom obračunu s muškim pomodarstvom da se ljubavnice i priležnice predstavljaju kao prijateljice, Šibenčanke su sročile i upute za prepoznavanje „prasica koje opčinjavaju muške prasce“. Kod tih uputa fenomenalno je sočna slabo prikrivena poruka njihovih autorica da su „neke opčinjavajuće čari u pristojnoj mjeri i na naočigled, zgoda i za poštene žene da uz sebe privuku muške koji im se svide“.
A čime su to prasice, tj. prijateljice, opčinjavale muškarce i što su morale znati poštene žene i djevojke da to spriječe?
„Prvi znak da neka pokušava opčiniti muškarca je upućivanje njemu dugog pogleda uz vrtenje pramena kose oko prsta. Ako ga dugo gleda u oči i vrti pramen ta mu šalje poruku da je pristupačna u svakom pogledu bilo da je udana bilo da je slobodna. Pri tom se njene oči šire, a glavu naginje malo ustranu. Ako ga gleda ispod uzdignutih obrva tada ga poziva da joj priđe bliže, a ako pući usne i njiše nogu dok sjedi onda to više nije koketiranje nego otvoren dućan, a gazde nema. Ako se muškarac pravi da sve to ne vidi to je znak da je do kraja opčinjen i da je vaš prijatelj, muž, zaručnik, štoviše brat ili otac već postao prasac čak i ako se još nije usvinjio.“

 

 

Iz kategorije: Nostalgija