Datum objave: 22. Prosinac 2016

Što se prije 110 godina jelo u nekadašnjem hotelu "De la Ville" u Šibeniku

Što se prije 110 godina jelo u nekadašnjem hotelu "De la Ville" u Šibeniku
Diana Ferić
Diana Ferić

Nisu kulinarstvo i gastronomija, kao važni turistički aduti, izmišljeni u ova naša svakovrsnom spizom preopterećena i razmažena vremena. Šibenik se svojom gastronomijom i kulinarskim umijećem, ali i svojim specijalitetima, posebno vinom i još više svojom autohtonom, širom svijeta slavljenom i nagrađivanom desertnom maraštinom, hvalio još prije 110 godina. Gurmani i bonkulovići iz Splita i Trogira hodočastili su u šibensku Masnu ulicu, nadaleko poznatu po odličnom pečenju, međutim, kao perjanica ozbiljne šibenske gastronomije nametao se 1905. godine otvoreni novi šibenski hotel „De la Ville“, čiji je vlasnik bio poduzetnik i jedan od pionira šibenskog turizma, ugostiteljstva i hotelijerstva, dr. Krste Kovačević.

Pečenke s varivom za udovoljavanje želja putujućega svijeta

Prema sačuvanim podacima, hotel „De la Ville“ je prije 110 godina, u godini nakon otvaranja, svojim gostima nudio „elegantna i ukusna jela, potaknut od davna dubokim osjećajem potrebe da se udovolji željama putujućega svijeta i proširi dodir sa prosviještenim svijetom, što otvara svakojake sveze i izvore blagostanja“. Hotel „s najvećom pohvalom i prizna¬njem, najljepši i najelegantniji u svakom pogledu u ovoj našoj Dalmaciji“, nastojao je udovoljiti „ svojoj publici u svakom pogledu, a pogotovu u pogledu dobrog jela“.
Kakvu je to spizu, kakve specijalitete pripremljene u domaćoj kuhinji prema receptima iz dobrih šibenskih kuća, tih godina nudio hotel „De la Ville“?
Na prvom su mjestu bile, kako i priliči Šibeniku, raz¬ne pečenke. Kuhari hotela „De la Ville“ pripremali su svakodnevno prasetinu i janjetinu pečenu na ražnju te drugo meso pečeno u pećnici. Prema hotelskom „jestveniku“, porcija dobre pečenke s varivom kao prilogom, četvrt litre vina i „hljebom kruha“, koštala je 60 novčića. Moglo bi se zaključiti da je to bilo skupo, jer se jednokrevetna soba plaćala 80 novčića, ali zaključak nije pouzdan, jer je možda tih 80 novčića za noć u jednokrevetnoj sobi bilo jeftino. Pečenka bez variva plaćala se 45 novčića, a bilo je moguće naručiti i pola „izdašne i široke ruke postavljene“ porcije.

 

 Fino pripravljeno jelo i naravna ukusna i zdrava pića

Jedan ručak „s jednom juhom, govedinom s varivom, ¼ litre vina i hljebom kruha“, koštao je 40 novčića. Isto toliko stajala je i večera za koju se moglo birati između jedne pečenke s varivom ili drugog jela od mesa ili ribe, uz koje se „suviše toga četvrtkom i nedjeljom“ gostima davalo „jedno slatko“. Vlasnik hotela dr. Kovačević osobno je jamčio „za zdravo, ukusno, fino pripravljeno jelo i za naravna ukusna i zdrava pića“ te izražavao opravdano nadanje da će se „prema ovoj predusretljivosti odazvati brojna P.N. publika“ za koju je očekivao „da će da podupre svim silama ovo patrijotsko postavljeno poduzeće“.

 

Za obaljene cijene ovog s ovim percentualni popust

Osim raznih pečenki, na hotelskom „jestveniku“ bilo je još i mesnih juha koje su se posluživale samo kao dio ručka ili večere, u koju je spadala kuhana govedina s varivom, četvrt litre vina i „hljeb kruha“. Stalnim gostima i abonentima, koji su „abonman plaćali 20 forinti mjesečno“, vlasnik je „po novom obaljenom cjeniku, pošto su cijene ovoga s ovim obaljene od 20 posto“, nudio još i „uživanje u još jedan dalji popust od 10 posto“, s time da je „u percentualni popust uključeno i vino, ali ne i pivo“.
Hotel „De la Ville“ nudio je isključivo domaća, šibenska vina. Isticao je da toči „šibenski crni specijal“ i s ponosom naglašavao da na vinskoj karti ima poznatu i „širom svijeta nagrađivanu i odlikovanu desertnu šibensku maraštinu“.

 

Hladna pečena prasetina služila se po bečki, s fetom limuna

Dobro, gostima se nudilo, dakle, pečenje, ali kakvo? Prema zapisima koji su sačuvani do naših dana, iako nisu izravno vezani za hotel „De la Ville“, koji je srušen u bombardiranjima Šibenika tijekom 1943. i 1944. godine, moguće je dosta vjerno rekonstruirati „jestvenik“ hotela „De la Ville“. Najpopularnija je bila „mlada prasetina s ražnja“. Najpopularniji su bili praščići koji su još na mlijeku, stari 4 do 5 tjedana. To je bila poslastica. Pekli su se odmah i nisu smjeli odležati, a prije pečenja se poštovala procedura: izvana se praščić trljao solju da se „uznoji“, a iznutra se samo solio. Pekao se dva do tri sata, a tijekom pečenja je često mazan mašću ili trljan pancetom. Pečena se prasetina služila vruća, ali i hladna. Vruća se jela s „varivom“, a hladna samo s kruhom i uz nju se „po bečki“ služila feta limuna. Janjetina se pekla klasično, a popularna hotelska pečenka bila je pečena tuka punjena crnim pečenim maslinama. Tuka (posebno su bili cijenjeni purani) se pekla u pećnici zalivena vrućom masti i prekrivena fetama suhe domaće pancete. Pečena tuka posluživala se s lešim ili pečenim krumpirom, uz koji su servirane slasne crne masline, koje su bile pečene u tuki. Te masline bile su poslastica zato što su se „dobro naile masti, soka i gušta“

 

Riba se slabo tržila, tražio se dobar bokun pečenog mesa

Osim janjetine, prasetine i tuke, gostima hotela „De la Ville“ nudili su se gulaš od kunića, te goveđi gulaš i leša govedina, bilo je i svinjskih bržola na žaru i u toću, a mogao se naručiti i klasični bečki šnicel. Ribe, iako se spominje na jelovniku, baš i nije bilo u izobilju, a najpopularnije su bile frigane jegulje, odnosno bižoti. Prema stađunu nudile su se lokarde, tunjevina i ciplji, a za bolje goste orade i zubaci, ali to su bile iznimke. Riba se u hotelu „De la Ville“, kao i drugim šibenskim hotelima slabo tržila, jer su gosti više voljeli konkretno – dobar bokun pečenog mesa.

 

 Litra bijelog 48, crnog 32, a kvarat češkog piva 8 novčića

Litra crnog vina u hotelu „De la Ville“ koštala je 32 novčića. Crno vino bilo je za znatnih 16 novčića jeftinije od litre bijelog vina. Zanimljivo je da se u hotelu „De la Ville“ točilo originalno češko pivo po cijeni od 8 novčića za kvarat, što će reći da je litra piva koštala koliko i litra crnog vina. Jesu li gosti bili zadovoljni? Ne znamo, jer povijesnih tragova nema. Možemo, međutim, pretpostaviti da jesu, jer zašto bi inače Splićani i Trogirani potezali autom ili brodom sve do Šibenika, ako ne zbog slasne spize i dobrog vina?
 

Iz kategorije: Nostalgija