Petak, 02 Prosinac 2016 14:38

POGLED U PROŠLOST:Šibenski veslači na Olimpijadi 1936. odbili pozdraviti Hitlera

Napisala: 
POGLED U PROŠLOST:Šibenski veslači na Olimpijadi 1936. odbili pozdraviti Hitlera

Prvi šibenski sportaši koji su se natjecali na olimpijskim igrama bili su veslači Veslačkog kluba „Krka“. Oni su kao najbolji veslači u osmercu i četvercu s kormilarom tadašnje Kraljevine Jugoslavije nastupili na XI. suvremenoj Olimpijadi u Berlinu 1936. godine. Ovjenčani titulom državnih prvaka koju su izborili u žestokom sportskom nadmetanju s ekipom splitskog „Gusara“. Iz Šibenika su na put u Berlin svečano ispraćeni u nedjelju 31. srpnja 1936. godine. Na put su krenuli veslači četverce i osmerca. Osim veslača i dva rezervna veslača čija imena nisu zabilježena, u Berlin su išli predsjednik kluba Marko Juraj Dominis, vođa puta, tajnik kluba, Milivoj Grubišić, vođa ekipe Ivo Juras i trener Ivo Ivanov. Šibenska olimpijska ekspedicija brojala je 16 članova. U Berlin iz Šibenika, koliko je poznato, na Olimpijadu u Berlin nije išao nitko osim šibenskog fotografa Ante Bulat vlasnika fotografske radnje „Foto Hella Bulat“ i zahvaljujući njem imamo autentične fotografije šibenskih veslača u Berlinu i na olimpijskim borilištima. Olimpijska reprezentacija Kraljevine Jugoslavije, čiji su članovi bili šibenski veslači, imala je 100 članova među kojima je bilo 86 sportaša iz 12 sportova, a veslači „Krke“ i „Gusara“, koji su predstavljali Kraljevinu Jugoslaviju u ostalim veslačkim disciplinama, pridružili su joj se u Zagrebu.

 

 

Neka se Šibenik ne iznenadi ako „Krka“ otpadne

Šibenski veslači imali su u Berlinu puno problema jer su njihovi čamci stigli tek 5. kolovoza ujutro pa su tek tada imali prvi trening na stazi od 7000 metara. Nakon izvlačenja protivnika veslači nisu bili nezadovoljni iako su u osmercu za protivnike imali Njemačku, Švicarsku i Dansku, a u četvercu s kormilarom Francusku, SAD-e,Njemačku i Poljsku. Usprkos tome u ekipi, koja nije bila smještena u olimpijskom selu u Belinu nego u gradiću Grunauu gdje su imali organizirane uvjete za trening, bilo je puno optimizma. Čini se da je u tim uzbudljivim trenucima trezven bio samo Milivoj Grubišić koji je prije prve utrke protiv Njemačke, Švicarske i Danske u Šibenik poslao pismo u kojem piše:

-Došli smo u Berlin s osam sati zakašnjenja. Veslamo dnevno na stadionu. Interesantno je vidjeti odjednom preko 50 ekipa na treningu. Naročitu pažnju svratili su na sebe Japanci sa svojim laganim lađama. Oni su neobično maleni, lagani i svi izgledaju jako mladi. Što je najčudnije, oni fenomenalno veslaju s mnogo brzih zaveslaja. Što se ostalih tiče, može se javiti samo toliko, da su svi armovi više nego odlični. Borba će biti uzbudljiva i nezapamćena. Ističu se Amerikanci. Evropske nacije su odlične, a da o vanevropskim i ne govorimo. Amerika, Kanada i Brazilija su osobito jake, a naročito u osmercima. Konstrukcija američkih lađa jedinstvena je. Sudeći po njihovoj izradi mislim da stoje dva puta više nego naše. Tehnički su savršeno izrađene, po vodi kao da same klize. Međutim još se nitko ne može smatrati prvakom. Budimo ne iznenadi ako „Krka“ otpadne jer je konkurencija vrlo jaka. 

 

Šibenčani nisu pozdravili Hitlera s ispruženom desnicom

Na otvaranju berlinske Olimpijade, spektaklu kakav svijet do tada nije vidio, šibenski su veslači sudjelovali u svečanom defileu kao članovi olimpijske reprezentacije Kraljevine Jugoslavije koja je na stadion izašla jedanaesta po redu nakon Japana, a prije Litve. Sa svog mjesta na terenu golemog berlinskog stadiona slušali su govor Pierrea De Coubertina, osnivača modernih olimpijskih igara te predsjednika Njemačkog Olimpijskog odbora Lewalda. Svjedočili su i govoru Adolfa Hitlera, kao i trenutku kada on proglašava igre otvorenima, a u zrak polijeće 30 tisuća golubova, golemi leteći brod, zeppelin „Hindenburg“ zasipa stadion cvijećem, zbor od tisuću pjevača kojim dirigira Richard Strauss pjeva himnu igara, a njemački atletičar Fritz Schilden pali olimpijski plamen, prvi puta štafetom donijet iz Grčke, u golemom žrtveniku pod koji maslinovu grančicu mira polaže Spiridon Luis pobjednik prvog olimpijskog maratona na prvoj modernoj Olimpijadi u Ateni 1896. godine. Novinarima koji su pratili Olimpijadu u Berlinu nije promaklo, a to su i napisali, da sportaši Kraljevine Jugoslavije među kojima su bili i Šibenčana nisu Adolfa Hitlera i vrhušku nacističke njemačke pozdravila nacističkim pozdravom, ispruženom desnom rukom, kao što su to učinili sportaši iz gotovo svih drugih zemalja uključujući Švicarsku i Francusku! 

 

Krka“ protiv Njemačke, Švicarske i Danske

Na prvom nastupu na Olimpijadi, u prednatjecanju po grupama koje je održano 11. kolovoza, osmerac „Krke“ našao se u jakoj konkurenciji Njemačke, Švicarske i Danske. Šibenčani su se žestoko borili. Trka je bila krajnje neizvjesna i uzbudljiva. U cilj su, u razmaku manjem od jednog metra, stigli čamci Švicarske, Njemačke i „Krke“. Švicarci su stigli na cilj prvi. Bili su od Šibenčana brži za samo dvije sekunde i jednu desetinku. Drugi su bili Nijemci koji su Šibenčane pretekli za samo jednu sekundu. „Krka“ je iz natjecanja izbacila Dansku, a veslački stručnjaci u Šibeniku i Splitu smatrali su da bi Šibenski veslači mogli „u utješnoj borbi“ izboriti finale, ako, upozoravao je Grubišić, ne naprave grešku da se četvorica veslača osmerca natječu i u disciplini četverca s kormilarom. 

Nažalost Grubišić je bio u pravu. Njegove su procjene bile točne. Nakon relativnog uspjeha u prednatjecanju, veslači „Krke“ imali su još jednu priliku plasirati se u finale u takozvanoj „utješnoj borbi“ u kojoj su sudjelovale ekipe koje se nisu plasirale u finale u prednatjecanju. Osmerac se u „utješnoj borbi“ našao u konkurenciji s Japanom, Italijom i Brazilom. Na cilj je stigao treći pobijedivši samo ekipu Brazila.Olimpijski presedan šibenskog četverca s kormilaromČetverac s kormilarom napravio je nešto što se do tada, a ni kasnije, nije viđeno na Olimpijskim igrama. Kako je izvijestio Grubišić, „vidjevši da je konkurencija odmakla, a štedeći svoje snage za osmerac“, četverac je odustao od natjecanja 200 metara prije cilja. Grubišićeva procjena da nije pametno da se isti veslači natječu u dvije različite discipline, četvercu s kormilarom i osmercu, pokazala se više nego točnom zbog čega je najviše izgubio osmerac koji je, sudeći po prednatjecanju, s odmornim veslačima mogao proći u finale. 

 

Sukobi i svađe zbog „neuspjeha“ u Berlinu

Veslači „Krke“ vratili su se iz Berlina u Šibenik 18. kolovoza, dva dana nakon zatvaranja Olimpijskih igara. Po povratku su kratko rekli da su zadovoljni svojim sudjelovanjem na Olimpijadi, a da su porazi koje su doživjeli „došli zbog slabe sreće i velike konkurencije“. Činilo se da je sve u redu. Međutim, to je bio samo privid. Već sutradan rasplamsao se do tada u Šibeniku neviđeni sportski sukob o kojem je izvještavao sav tisak Kraljevine Jugoslavije. Pokazalo se da su neki Šibenčani nastupom osmerca „Krke“ na Olimpijadi u Berlinu bili nezadovoljni, štoviše ogorčeni, a u klubu je došlo i do velikih sukoba i razmirica.

Uspjeh ili neuspjeh?

 

Iako je sav tadašnji dalmatinski i jugoslavenski tisak hvalio šibenske veslače i ocjenjivao da je „Krka“ postigla izvanredan uspjeh i da se nije osramotili u konkurenciji „mnogo starijih, jačih, bogatiji i savršeno opremljenih ekipa koje su njihove države godinama pripremale za Olimpijadu za razliku od naših veslača koji su se pripremali u nevjerojatno mizernim prilikama, a na raspolaganju su imali samo primitivna sredstva“ to nije imalo nikakvog utjecaja na stišavanja nezadovoljstva u dijelu šibenske sportske javnosti. Naprotiv, većina članova Uprave „Krke“ nije bila zadovoljna onim što su šibenski veslači pokazali i postigli u Berlinu. Iako zapisnici sa sastanaka Uprave nisu sačuvani, razvidno je da je nastup na Olimpijadi ocijenjen kao neuspjeh zbog kojeg je najavljena „najdetaljnija reforma kluba u pravcu sistemskog rada“. U klubu je „zbog slabog plasmana armova na olimpijskim igrama u Berlinu došlo do pojmljive potištenosti i neraspoloženja koje se ispoljilo u formi ličnih nesportskih sukoba među vodstvom i članstvom“. 

 

Suspenzije i ostavke

Dio čelnika i veslača „Krke“ smatrao je da je neuspjeh plod „slabih materijalnih i moralnih raspolagajućih snaga nasuprot kojih su stajale nacije sa svršeno moderno kultiviranim sportom stvarajući neizdrživu konkurenciju“. Njima nasuprot bili su oni dužnosnici i veslači „Krke“ koji su smatrali da su ta obrazloženja „minimalna i začuđujuća obzirom na polet, ambiciju i rasnu snagu naše momčadi koja je na državnom prvenstvu najavila častan rezultat na Olimpijadi.“ Taj je dio članova Uprave uzroke neuspjeha tražio u slaboj i nedovoljno ozbiljnoj organizaciji kluba, slaboj disciplini i nedovoljnoj brizi vođe puta „koji nije ispunio očekivanja jer nije bio u stalnoj autoritativnoj vezi s veslačima“. Sam vođa puta, Ivša Juras, priznao je da „momčad nije htjela podnositi disciplinu i da joj se ona nije mogla nametnuti“. Potom je došlo do „nametnutih ličnih razmirica“ s tim da je pozitivno bilo to što „razmirice nisu dovele u pitanje opstanak kluba nego samo opstajanje izvjesnih funkcionera“. 

Već tijekom sjednice na kojoj je analiziran nastup na Olimpijadi, Jere Tarle i Ivša Juras podnijeli su ostavke na članstvo u Upravnom odboru, a do kraja sjednice čak je sedam veslača stavljeno pred Sud časti koji je nakon „ispitivanja naknadnih pojedinosti“ trojicu veslača suspendirao.

 

Prešućene delikatnosti

Iako se očekivalo da će Ivša Juras, kada se situacija smiri povući ostavku, on to nije učinio, a u novinama je izjavio da „radi delikatnosti neće iznositi pojedinosti zbog kojih je njegov autoritet kod momčadi bio oslabljen jer bi to u čudnom svjetlu prikazalo samu momčad“. O čemu je bila riječ i kakve su to „delikatnosti“ izvodili veslači „Krke“ koji nisu htjeli slušati vođu puta, svog trenera pa ni vođe reprezentacije Kraljevine Jugoslavije, vjerojatno nikada nećemo saznati, ali se može nagađati o čemu je riječ. Kako god bilo „Krka“ je prevladala unutarnje sukobe koji su ubrzo postali besmisleni jer je počeo Drugi svjetski rat u kojem su mnogi šibenski veslači izginuli boreći se protiv nacista koje u Berlinu nisu htjeli pozdraviti njihovim pozdravom nego su pored Hitlera koračali s rukom na srcu. Rat je prekinuo tradiciju Olimpijskih igara koje su ponovno održane tek 1948. godine. I tada, na XII. olimpijskim igrama u Londonu među prvim olimpijcima nove, socijalističke Jugoslavije našla su se četvorica veslača „Krke“. Bili su to Šime Bujas, Danijel Aco Krnčević, Jakiša Labura i Stipe Krnčević.

Do 1972. godine, na Olimpijskim igrama sudjelovalo je 29 veslača „Krke“, s tim da su Stipe Krnčević 1936. i Marko Mandić, nastupili na dvije Olimpijade. Krnčević 1936. i 1948. godine, a Marko Mandić 1964. i 1972.

 

Zaborav

Prvi nastup šibenskih sportaša na Olimpijadi i danas Živi u sjećanjima Šibenčana iako su ga nakon Drugog svjetskog rata, komunističke vlasti nove Jugoslavije osudile na prisilni zaborav pa su ga prešućivali i kroničari šibenske (ali i splitske) sportske povijesti. Prvi tekst o nastupu šibenskih veslača na Olimpijadi u Berlinu 1936. godine, u Šibeniku je objavljen tek 1996. godine, u neovisnoj, demokratskoj Hrvatskoj pet godina poslije raspada Jugoslavije. Napisao ga je Toni Petrić, ali ni on ga nije ilustrirao fotografijama iz Berlina. 

 

 

 

PRVI ŠIBENSKI OLIMPIJCI:
Ćiril Ban, postolar, sin Ante i Stane, rođene Pivac, (Šibenik, 3. VII. 1910. - Šibe¬nik, 2. VII. 1967.)
Milan Mile Blaće, časnik, sin Ive i Dume rođene Sekso, (Šibenik, 14. X. 1912. - Zagreb, 16. IX. 1964.).
Linardo Bujas, službenik, sin Jakova i Milke rođene Živković, (Šibenik, 16. XI. 1904. - Šibenik, 4. V. 1961.)
Špiro Grubišić, službenik, sin Ante i Tade rođene Živković, (Šibenik, 2. I. 1904.
Šibenik. 26. XII. 1965.)
Vice Jurišić, postolar, sin Mije i Dume rođene Crnogaća (Šibenik, 27. III. 1909.
Šibenik, 6. VIII. 1939.)
Ante Krnčević, soboslikar, sin Vicka i Du¬me rođene Gojanović, (Šibenik, 6. I. - Sydney, 17. X 1993.)
Stipe Krnčević, vozač, sin Vicka i Du¬me rođene Gojanović. (Šibenik, 12. XII.
- Šibenik. 8. X. 1978.) – nastupio je na Olimpijskim igrama 1936. i 1948. godine.
Pavo - Nino Ljubičić, student strojarstva, sin Josi¬pe i Lidije rođene Collenz (Šibenik, 4.
VII. 1918. - Zadar, 1. VI. 1944.)
Marijan Zaninović, radnik, sin Šime i Anice, rođene Grgas (Šibenik, 1. II. - Šibenik, 2. IV. 1968.)
Rede Sunara, težak, sin Stipe i Marije, rođene Aras. (Šibenik, 10. II. 1914. - Šibenik, 26. XII. 1987.)

NASTUP ŠIBENSKIH VESLAČA NA OLIMPIJADI U BERLINU 1936. GODINE
Četverac s kormilarom:
Stipe Krnčević, Rade Sunara, Vice Jurišić i Ćiril Ban, kormilar Lino Ljubičić,
Rezultat: 6:50,2 minuta u prednatjecanju i 8:25,1 minuta u dodatnoj borbi za ulazak u polufinale.
Osmerac:
Linardo Bujas, Rade Sunara, Vice Jurišić, Marjan Zaninović, Ante Krnčević, Špiro Grubišić, Stipe Krnčević i Ćiril Ban, kormilar Lino Ljubičiće.
Rezultat: 6:15,5 minuta u prednatjecanju i 6:47,3 minuta u dodatnoj borbi za ulazak u polufinale.

Članak je obljavljen u 16. broju časopisa "Volim Šibenik" iz listopada 2016.
 

Objavljeno u Nostalgija
Više u ovoj kategoriji:

ČASOPIS VOLIM ŠIBENIK

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!