Ekološku osvještenost, koja danas mnogima nedostaje, ali i neservilnost pokazale su prije 30 godina sve šibenske društveno političke organizacije - Savez komunista, Socijalistički savez radnog naroda, Savez udruženja boraca narodnooslobodilačkog rata, Savez socijalističke omladine i Skupština općine, oštro su se usprotivili izgradnji hidroelektrane „Skradin“. Njihov zajednički stav bio je da bi nova hidroelektrana, koja je trebala biti izgrađena na desnoj obali Krke nasuprot hidroelektrani „Jaruga“, ugrozila Skradinski buk te vodoopskrbu Šibenika.
Hidroelektrana „Skradin“ trebala je biti čak pet puta jača od hidroelektrane „Jaruga“. Nova elektrana, prema mišljenju elektroprivrednih stručnjaka i tadašnjih ekologa uopće nije bila sporna, ali su šibenski političari i dužnosnici ipak bili jako sumnjičavi. Njihov decidirani stav bio je da gradnja nove elektrane na desnoj obali Krke, ispod Skradinskog buka ne dolazi u obzir.
Srećom projekt HE „Skradin“ brzo je pao u zaborav, a čini se da mu je presudilo proglašavanje donjeg toka rijeke Krke nacionalnim parkom.
Ideja o izgradnji hidroelektrane na desnoj obali Krke ispod Skradinskog buka nije bila nova. Naime još je krajem 19. stoljeća gradonačelnik Skradina Ivan Marasović koji se u svemu nadmetao s gradonačelnikom Šibenika Antom Šupukom, namjeravao napraviti svoju hidroelektranu nasuprot tadašnje Šupukove HE „Krka“, ali nije uspio u svom naumu. Ideja iz 1984. godine ponovno je nakratko oživjela devedesetih godina, ali tada bila tek kratkotrajna novinska senzacija i brzo je zaboravljena.
Možete li zamisliti kakav bi scenarij bio da je HEP danas tako nešto zamislio - tko bi se suprostavio, a tko bi to servilno prihvatio?
