Datum objave: 24. Listopad 2024

ZEMLJA DIDE MOG / Diplomirani strojar Saša Štrbac vratio se na svoju djedovinu u Kistanje i sa suprugom i petero kćeri bavi se stočarstvom

Diana Ferić
Diana Ferić

Saša Štrbac je rođeni Šibenčanin koji se na početku Domovinskog rata kao tinejdžer  bio primoran odseliti s obitelji u Kistanje, rodno selo njegovog oca jer su ostali bez stana na Šubićevcu u kojem su živjeli. U međuvremenu je diplomirao  na strojarskom fakultetu, odslužio  vojni rok u Hrvatskoj vojsci i danas , kao diplomirani inženjer strojarstva sa svojih petero kćeri, suprugom Huanitom i majkom živi u Kistanjama i bavi se stočarstvom na svojoj djedovini.

To je jedini prihod od kojeg živi njegova obitelj i planira taj posao razvijati i dalje. Doima se  jako sretnim kao i njegova djeca koja žive posve drukčiji život od svojih vršnjaka, život u skladu s prirodom u kojem, nakon školskih obveza ne sjedaju za kompjutor ili laptop nego pomažu roditeljima u čišćenju štala ili na ispaši, ali  su istodobno su uključene i u svu modernu tehnologiju i aktivnosti koje im se pružaju.

"Stočarstvom se možeš danas  baviti  samo radi tradicije. Ja sam kao dječak pokazao sklonost k tome, dok sam dolazio ovdje kod bake i djeda. I Imao sam priliku zaposliti se kao inženjer u DIV-u u Kninu, ali plaća je bila mala i nisam vidio u tome smisao. Nakon što sam odslužio rok u Hrvatskoj vojsci odlučio  sam se posvetiti stočarstvu. Kupio sam šarenu hrvatsku kozu i držao sam je radi mesa sedam godina, a onda sam se zaposlio kao zaštitar u CIOS grupi. Inače, u životu do sada imam 12 prekvalifikacija.  Poslije toga sam se opet vratio stočarstvu  i uzgajamo krave, koze i ovce.  Radimo sireve od  kravljeg i kozjeg mlijeka.Nemamo toga puno.

Dvadesetak stoke sitnog zuba i tri krave za mlijeko. Žena radi sireve, ja sam na ispaši, a uglavnom živimo do onoga što prodamo na kućnom pragu”, kaže Saša. Imao je sreću što je dok je bio na odsluženju vojnog roka u Rogoznici upoznao suprugu Huanitu iz Marine koja je uvijek sanjala životu na selu i puno djece i to joj se ostvarilo. U svoj rad sa životinjama uvukli su i svojih petero kćeri  najstariju Mariju Magdalenu, pa onda učenicu šestog razreda  i redom do učenice drugog razreda Minje, a najmlađa, trogodišnja Katleja se ne može uključiti, ali je obiteljska mezimica.

 
Ne želim  ih opterećivati,  ali ih uključujem u sve. Kada dođu iz škole pomažu oko životinja pa i u njihovoj  ispaši supruzi i meni. Bitno je stvaranje tih radnih obveza, a opet je svaka svoja i imaju svoje snove i želje u kojima ćemo ih podržati”, kaže Saša iako riječi ne znače puno dok ne upoznate ovu neobičnu, a zapravo običnu obitelj u kojoj su u prvom planu vrijednosti i sklad obiteljskog života koji svi priželjkujemo.
 
 

Video

Iz kategorije: Multimedia

logo footer 1
Trg Andrije Hebranga 11a, 22 000 Šibenik

logo footer 2
logo footer 3