Inkubator za nove tehnologije u Šibeniku Trokut među svojim brojnim stanarima krije zanimljive poduzetničke priče i zanimljive mlade poduzetnike kao što je Daniel Bernatović Brankić koji je dobar primjer za to da nekada nije presudno ni akademsko obrazovanje da postigneš međunarodnu karijeru ako znaš što želiš i ako se tome dovoljno posvetiš.
Daniel je rođen sam 1989. godine u Šibeniku gdje je završio je srednje tehničko obrazovanje, a danas se bavi PLC programiranjem i električnim projektiranjem. Radi za klijente na svjetskom tržištu. „ Od 2018. godine radim za jednu dansku firmu, a od listopada ove godine pokrećem svoju tvrtku”, otkrio nam je taj poduzetni mladi čovjek koji je u Trokutu skoro dvije godine.
No njegova karijera nije od početka krenula u tom pravcu. „Završio sam srednju školu za elektroničare u Šibeniku. 2009 sam se odlučio ići navigavati, preko svog djeda. Na brodovima sam radio do 2018. kao časnik za elektrotehniku. Održavao sam brodske motore i elektroniku. Potom sam se preselio u Dansku gdje sam dobio posao PLC programera što je dublje od elektrotehnike, ulazi baš u srž programiranja i u tome radim do danas, i dalje za tu dansku tvrtku, ali uskoro pokrećem svoj posao. Programiram trenutno postrojenja za polimerizaciju i plastificiranje postrojenja. Morate obraditi neki metal prije plastificiranja. Ta se postrojenja sastoje od velikih bazena s kemikalijama, pokretnih traka, velikih peći. Baza je u Danskoj, ali radim po cijelom svijetu, posebno u Europi. Moj posao je jednim dijelom vezan za ured, a drugim dijelom idem na teren. Kad dobijem projekt moram ga izanalizirati i programirati, a onda taj program ubacujem u procesor i onda moram testirati puštanje u rad i preko kompjutora, ali i na terenu da vidim je li sve po europskim standardima”, potrudio se Daniel jednostavnim jezikom objasniti to što radi.
Poslovni prostor u Trokutu nije bio njegov prvi izbor, ali nakon što je osjetio što znači rad od kuće s dvoje male djece, zakupio je radni prostor u Trokutu i preporodio se.
„Kada smo se vratili iz Danske radio sam od doma godinu i pol dana, a djeca su mi stalno kucala na vrata i zvala „tata, tata”. Čuo sam za Trokut, ali sam isprva mislio da je to samo za ljude koji imaju svoje firme. Nazvao sam recepciju i dobio sve potrebne informacije i od tada sam tu i od tada traje moja ljubav prema Trokutu u kojem se odlično osjećam, oduševljen sam”, iskreno nam je kazao.
Oduševljenje je, izgleda obostrano, jer u upravi Trokuta kažu da je Daniel poseban stanar koji na sve širi svoju pozitivnu energiju, i često dječačku razigranost.
”Dobivam takve komplimente, ali svaki se čovjek rađa sa svoji temperamentom. Ja volim zabavu, djecu i to dječje u nama. Kažu mi da sam falio struku i da sam morao biti klaun, ali šalu na stranu. Život je prekratak da bi bio u njemu stalno bili preozbiljni . Držim se devize jednog mog prijatelja da u nekim stvarima u životu kao što je posao i radne obveze, financije moramo biti ozbiljni, ali gdje god možemo eskivirati ja pokušavam biti neozbiljan i razigran”, ne bježi od svog karaktera Daniel.
Stanari Trokuta kažu da je jednako pozitivna i inspirativna, pa možda i malo više njegova supruga Ivana, Slovakinja koju je upoznao u Danskoj i koja je zbog njega postala šibenska nevista.
„Od 2020. živimo u Šibeniku i ona se odlično prilagodila, priča hrvatski odnosno dalmatinski. Pokrenula je i svoj posao sa svijećama od soje. Nekad joj dođe pa traži da odemo u Slovačku, ali mislim da se to neće ostvariti i da ćemo ostati pri našem planu da živimo i radimo u Šibeniku, nadam se uspješno s mojom novom tvrtkom”, zaključuje Daniel.
