Kad je Vlatko Petrović prije 25 godina otvorio konobu gotovo u divljini, u uvali Vidrovača nasuprot Skradina, sada ispod Skradinskog mosta kojeg tada još nije bilo, mnogi su mj rekli da je lud i tko će mu tamo dolaziti, ali već godinama to je kultno mjesto u koje redovno dolaze mnogi nautičari iz cijelog svijeta, on nepoznati, ali i oni poznati poput celebritija i sportskih zvijezda. One koji nemaju svoje plovilo Petrović Gliserom prevozi od Skradina do Vidrovača.
„Kada se prisjetim tih početaka i odluke da ovdje započnem posao naviru mi emocije. To je zapravo bila ideja mog oca. Ovdje gdje sam uredio restoran bili su vrtovi moga pradjeda. On je bio kulak, imao je puno vinograda i težaka koje je zapošljavao, a vrtove je imao da bi on imali što raditi zimi kada nema radova u vinogradu, da bi mogli zaraditi plaću. Ta me priča dodatno inspirirala. Nastojao sam što manje intervenirati ovaj prostor i prirodu, Sačuvao sam ove stare suhozide kakvi su bili. Inače sam tip koji poštuje prirodu i ne volim puno u nju zadirati”, priča nam Vlatko Petrović.
Kaže da je od početka imao viziju kakav restoran želi, od izgleda do ponude i pokazalo se da je pogodio i očekivanja gostiju.
„I prije rata je bilo nekoliko sličnih mjesta i to me je također inspiriralo, ali želio sam biti svoj. Ja uvijek kažem da su naši restoran kao teatar .Mi koji ih vodimo se uživimo i stalno dodajemo nešto svoje, igramo se. Ovdje smo uz Krku i Prukljansko jezero i temelj naše ponude su tradicionalna jela s namirnicama koje ovdje rastu i onima što se ovdje lovi, a toga zaista ima.
Početci s bili mukotrpni i teški, a ali bio sam tada mlad. Ništa mi nije bilo teško, a nije mi ni sada. Ispunjavalo me uvijek to što sam ovdje susretao ljude iz cijelog svijeta koji cijene ovo što sam napravio i to m je bio dodatni pogon. Razmišljao sam jedno vrijeme i o modernističkoj kuhinji koju primjenjuju neki moji kolege na Kornatima, ali sam odustao i mislim da nisam pogriješio. Šibenik zaslužuje restorane s Michelinovim zvjezdicama, ali i ovakve kakav je ovaj moj”, kazao nam je Vlatko.
U poslu u kojem je gazda i glavni kuhar ima nasljednika. Sin koji radi s njim od malih nogu, koji se praktički rodio u Vidrovači školuje se da bi nastavio taj posao što njegovog oca ispunjava zadovoljstvom i ponosom. Siguran je da Petrovići ostaju u Vidrovači, na zemlji njegovog pradjeda.
