Datum objave: 23. Prosinac 2011

Ti Ritu Piri Pip: Radije bismo kopali kanale nego svirali zabavnjake

Dora Žganjer
Dora Žganjer

Nakon pune dvije godine konačno je stigao i taj dan. Najpoznatiji (i jedini) šibenski funk 'n' roll bend Ti Ritu Piri Pip službeno će predstaviti album prvijenac pod nazivom „Tritu tritu“, i to pred domaćom publikom u šatoru na Meduliću. Koncert počinje večeras u 20 sati, a sudeći prema popularnosti dosad objavljenih singlova „Nisam htio“ i „ Pitam se“ , spektakl na Meduliću je zajamčen. Ti Ritu Piri Pip novostečeni status zvijezde itekako koriste pa su angažirali i predgrupu koja će zagrijati atmosferu do njihovog izlaska na binu. Radi se o mladom zagrebačkom punk bendu „Mjuzikl“, koji za par dana nastupa u Tvornici kulture, a predgrupa im je, ne biste vjerovali- Hladno pivo...
Osim odlične Tiritu atmosfere, dečki obećavaju hranu, piće i prodaju prvog albuma, sve po promotivnim cijenama.
Uoči velikog dana s gitaristom Ninom Rakom popričali smo o svemu i svačemu:

- Prvi album čekali smo ga dvije godine i u međuvremenu sve pjesme naučili napamet prije nego što je album izdan. Jeste li vi time postali presedan na domaćoj glazbenoj sceni?

- Istina je, cijeli materijal je snimljen prije dvije godine. Nastala je zbrka s financijske strane, šparali smo novac za snimanje pisme po pisme, nismo mogli sve obaviti odjednom. Ipak, iz izdavačke kuće SPONA ponudili su nam najbolje uvjete i album je gotov. S obzirom da smo sve pjesme s albuma izvodili kroz protekle dvije godine, ono što se nalazi na albumu i ono što sviramo uživo na koncertima, bitno se razlikuje. Promijenili smo neke aranžmane, čisto da osvježimo već poznate stvari. Domaća publika pjesme uglavnom zna napamet, a sad je na nama da se dobro prezentiramo u ostatku Hrvatske i regiji.

- Jesu li sedmorica veličanstvenih, kako se nekad u šali nazivate, postali veće „face“ nakon službenog izlaska prvijenca?

- To je namjerna sprdačina na tu spiku kako se svi bendovi umisle i misle da su face nakon prvog albuma. Još smo svoji, ali ako dođe neka bahata lova, tko zna, možda ćemo prije koncerata tražiti papaju i bile šugamane u svakoj prostoriji. Šalim se, nama je album samo vizit karta za otvaranje novih mjesta za svirku po Hrvatskoj i vani.

- I što se otvorilo?

- Pregovaramo za neke svirke po Ljubljani, Mariboru i Banja Luci, na ljeto planiramo otići u Crnu Goru... Zasad tu nema nekih para i tko zna hoće li ih ikad biti, ali nama je cilj pokriti putne troškove, smještaj, hranu i postići da nam „guzica vidi puta“. Najveća zarada je na lokalnim svirkama gdje ne moramo plaćati kombi, gorivo i cestarinu, a sva zarada ide u bendovsku kasicu prasicu za tekuće troškove poput kupovine žica za gitare, razglasa...

- Prepoznaju li vas u ostatku Hrvatske i Balkana, koliko vas angažiraju u regiji?

- Ponude stvarno pljušte, angažiraju nas sa svih strana. Imamo problem što nitko od nas još nije dovoljno lud da ostavi stalni posao i nekakvu sigurnost kako bi trčao za statusom rock zvijezde. Iako smo već imali situacije da su dva člana dobila otkaz jer im je gaža bila važnija od dolaska na radno mjesto. Ali svirka nam je najveća droga. Ja sam prije deset godina „okačio gitaru o klin“ i odlučio da nema više nastupa. I evo me, ponovo sam se vratio. Kad jednom uđeš u glazbene vode, teško se izlazi vani. Imamo tu sreću da nas odlično prihvaćaju gdje god dođemo. U Sarajevu nas raja voli, a i u ostalim gradovima po regiji nitko nije ostao razočaran.

- I dalje svirate samo autorske stvari, jeste li spremni zasvirati na pirevima i oplesti po zabavnjacima i narodnjacima radi dobre zarade?

- Ne, i to odlučno mogu reći u ime svih članova benda. Radije bih kopao kanale sa lašunom nego svirao takvu vrstu glazbe. Ne želim kvariti ono što mi je jedini gušt u životu.

- Još uvijek vas ispunjava nastupanje samo radi užitka u sviranju?

- Da nam je do novaca, okupili bismo se u manjem izdanju, osnovali klapu ili krenuli svirati po pirevima. Ne želimo se prostituirati, svi imamo svoj stalni posao i koliko toliko fiksne plaće, a bend nam je i dalje gušt. Stvaramo svoju glazbu i živimo od potpore publike koja nas gura naprijed.

- Album ste, kako je i najavljeno, objavili na internetu. Znači li to da unaprijed ne očekujete zaradu od prodaje albuma?

- Izdan je i može se naći u svim dućanima nakladnika Aquarius Recordsa. Radi se o simboličnoj nakladi od nekih stotinjak komada pa ne znam gdje se sve primjerci mogu naći. Dobio sam informaciju da je jedan jedini primjerak došao u Šibenik i da je odmah prodan. (smijeh) S obzirom da se diskografija potpuno srozala zbog interneta i downloada, svi izdaju albume tek pro forma, da se službeno izdanje nađe u dućanima, a slušatelji se privlače preko You Tubea. Ipak, na promociji ćemo ga pokušati prodavati po promotivnoj cijeni od 50 kuna pa što bude.

- Album „Tritu tritu“ mix je svega- vašeg prepoznatljivog funk'n'roll zvuka, brzih stvari, ali i balada.

- Sedam ljudi, sedam čudi. Svi imamo zajedničku osnovu glazbe koju slušamo, od Jamiroquaija i Red hot chilli Peppersa, ali svatko vuče nekom svom stilu, zato je album toliko raznolik. Sve kreće od improvizacija na jam sessionu gdje svi dođu s nekom idejom koju zajedno razradimo. Ipak, nitko se nikom ne petlja u „njegov posal“, svatko se u pjesmama iskaže u onom u čemu je najbolji. Svi se međusobno znamo bar po 15, 20 godina, i nisu nam potrebne velike priče da bi se skužili.

- Nastavljate u istom stilu i dalje, ili ima nekih noviteta uoči početka rada na drugom albumu?

- Imamo potencijalnog osmog člana benda- trombonista. No, sve ovisi o njegovom povratku iz Zagreba u Šibenik. S njim bi imali sve instrumente- fali nam još samo DJ. Drugi album u Šibeniku će biti predstavljen po istom principu kao i prvi- svi će znati pjesme prije nego što službeno budu izdane. Već imamo 20-ak pjesama u pripremi, a od toga ćemo napraviti selekciju i nekih 5,6 će se naći na drugom albumu. Teško nam se zatvoriti u garažu i raditi na albumu. Moramo stalno svirati da bi se financijski održali pa nema dovoljno vremena za stvaranje novog materijala.

- Kakva je situacija na hrvatskoj (i šibenskoj) rock sceni, kako se kolege održavaju iznad površine?

- Najlakše se igrati ljudskim očajem. Postoje bendovi koje vole i žele svirati, a vlasnici kafića i klubova to znaju i iskorištavaju pa nude minimalnu naknadu, a na njima je da prihvate ili odbiju. Mislim da danas ni Damir Urban ne može živjeti od svog umjetničkog rada, a kamoli Ti Ritu Piri Pip. Lako je ako se zoveš Huljić pa imaš tantijeme i autorska prava. Šibenski autorski bendovi su sve bolji, L'kok i Beetan tone rade odličnu muziku. S dečkima iz L'koka odlično surađujemo i di god možemo, odlazimo skupa svirati, to uvijek ispadne dobitna kombinacija. Iako su oni „rokerskiji“ bend od nas, imaju onu dozu funka koja te tjera da mrdaš kukovima. Beetan tonovci su već nekoliko godina na sceni, obišli su čitavu bivšu Jugu i svaka im čast na trudu.

- Sve više bendova u svojim se pjesmama socijalno angažira. Pjevaju o političkoj i ekonomskoj situaciji, Vladi, Saboru i ministrima. Vi još niste zašli u taj oblik glazbenog izražavanja?

- To je postao neki trend koji meni, iskreno rečeno, nije napet. Počelo se raditi po špranci: „Ajmo raditi plesnu glazbu pa ćemo svirati ska, ajmo zarađivat novce pa ćemo bit klapa ili ajmo postati popularni pa ćemo raditi šou program i s... po državi. Nema mi smisla pjevati o tome da je sve u k.... kad to ionako svi znaju. Izlete i nama određene poruke, ali nismo Elemental ili Edo Majka koji na tome rade karijeru, što je po meni isfurano. Nitko nikad pjesmom nije srušio državu niti digao revoluciju, a skupljanje jeftinih poena na takav način mi je bez veze. Naš pjevač Špula je tu po meni faca- on u jednoj rečenici zna reći sve, malo ubode i kaže puno bez da piše eseje od pisme. 
 

Iz kategorije: Kultura