Datum objave: 18. Kolovoz 2011

Mogwai: Volimo ići u ekstreme, ali nemojte nas shvaćati preozbiljno

Dora Žganjer
Dora Žganjer

Kako biste lakše preživjeli postteraneovsku depresiju, donosimo zakašnjeli razgovor sa Stuartom Braitwaiteom, članom škotskog benda Mogwai, jednog od najiščekivanijih imena prvog Terranea. Sudeći prema reakcijama publike i kritike, Mogwai su opravdano, uz The National i La Roux najavljivani kao najveća glazbena imena festivala. Iako nemaju i ne žele posebnu ladicu u koju se može svrstati njihov glazbeni izričaj, (kao uostalom većina izvođača na ovogodišnjem Terraneu), Mogwai sviraju nešto slično shoegazingu, math i art rocku i instrumentalnom metalu. Osim nedokučivog žanra, ime Mogwai je običnom puku poznato po vrsti životinjice „Gizmo“ iz kultnog filma Gremlini. A istoimeni škotski bend iz Glasgowa čine, John Cummings, Barry Burns, Dominic Aitchison, Martin Bulloch i naš sugovornik Stuart Braithwaite. Braithwaite je kao lider benda osoba zadužena za bezbrojne intervjue. Također je i samozatajna i pomalo sramežljiva osoba šarmantnog škotskog naglaska koja se, nekoliko sati nakon razgovora, drugog dana festivala, na pozornici pretvorila u divljeg rokera (bolje rečeno- math i art rokera).

-Dva puta ste svirali u Hrvatskoj a ovo vam je prvi put da ste u Dalmaciji i Šibeniku. Jeste li imali priliku obići grad, okupati se ili se koncentrirate za nastup?
-Odsjeli smo u Solarisu, to je blizu mora koje svi obožavamo pa uglavnom tamo boravimo. Prekrasno je, more je puno toplije nego u Škotskoj, tamo ti daju medalju ako se usudiš skočiti u more čak i ljeti. O Šibeniku ne znam puno, rekli su mi da se festival odvija na bivšem vojnom teritoriju, Mogwai je već svirao u aktivnim vojnim bazama, tako da je ovo uobičajeno za nas. Niste nas se dojmili, ha-ha.
- Vi ste prema mišljenju publike i organizatora među top 5 ovogodišnjih izvođača. Laska li vam to i koga od kolega na Terraneu poštujete?
- Line up je odličan, ima toliko odličnih izvođača poput legendarnih bendova poput The Fall, Liars, Afrikanaca Konono No.1... Nisam se stigao s nikim pozdraviti iako neke dobro poznajem. Prvo ide posao, a onda zabava.

-Povezuju li još ljudi ime Mogwai sa životinjicom „Gizmom“ iz filma Gremlini, ili se nakon svih ovih godina (prvi album je izdan 1997.) termin „mogwai“ povezuje samo sa škotskim bendom?
-Vjerojatno i jedno i drugo. Ljudi prepoznaju našu glazbu ali također se sjete i poznatog filma. Zaista ne znam što im prvo padne na pamet. Prošlo je toliko vremena da se ni ne sjećam zašto smo odabrali ime Mogwai. Vjerojatno nam se u to doba činilo zabavnim.
- Izdali ste sedam albuma, a pet članova benda druži i radi zajedno već petnaestu godinu zaredom. Kako se osjećate danas kad se kao iskusni glazbenici osvrnete unazad na početke krajem 90-ih?
-Osjećam se skoro pa isto. Svi u bendu smo dobri prijatelji i dobro se slažemo s obzirom na to koliko vremena provodimo zajedno, što je čudo. Srećom, svi smo dosta opušteni i ne zamaramo se sitnicama.
- Smatrate li da se vaš glazbeni izričaj ipak promijenio u ovih 15 godina na sceni. Ipak ste zreliji i iskusniji, s puno više znanja o glazbenoj industriji?
- Istina je da se naša muzika ipak mijenja. Iako uvijek njegujemo isti stil, pjesme su nam kompleksnije jer smo kroz godine ipak napredovali kao glazbenici. Bilo bi čudno da nismo.
- Jedan član benda, Barry, živi u Berlinu, ostali su u Glasgowu. Kako to funkcionira, tražite li se po Europi kad imate probe i radite na novim materijalima?
- Srećom, da Barry živi u Belinu odakle je relativno lako doći do Glasgowa. Mi međusobno vježbamo bez njega, a on po potrebi doleti na probu pa odleti nazad. Žena mu vjerojatno prigovara, ali nama ovakav način rada odgovara.
-Pasionirani slušatelji Mogwaia kažu da se vaša glazba dijeli na lagane i melodične instrumentale i divlju rokersku buku, sredine nema, osim što nas ponekad iznenadi ubacivanje vokala. Slažete li se s tom tvrdnjom i radite li takve skokove namjerno?
-To je istina, ali nema tu velike mudrosti, radi se o stilu kojeg njegujemo od početka i dolazi nam sasvim prirodno. Idemo iz krajnosti u krajnost, od nježnih i tihih dionica do glasnih i eksplozivnih dijelova.
- Novi album indikativnog imena „Hardcore will never die“ izišao je u veljači, a na Terraneu promovirate nove pjesme s tog albuma. Vjerujete li u istinitost poruke koju šaljete slušateljima?
-Naravno da ne! To je samo blesav naslov albuma, ne vjerujemo stvarno u tu tvrdnju. To je izjavio jedan mladi punker u afektu pa nam se učinilo kao zgodno ime za novi album. Inače, moram napomenuti da većina naslova naših pjesama i albuma uopće nema smisla, uglavnom ne mislimo ozbiljno.
- Kako publika u Hrvatskoj reagira na vašu glazbu. Neki tvrde da su na dva dosad održana koncerta doživjeli izvantjelesno, gotovo religijsko iskustvo, a neki su indiferentni. Kakvu vibru vi dobivate od ovdašnje publike?
- Sviđa mi se publika u Hrvatskoj , zadnji put smo ovdje nastupili 2008. ali sjećam se da je koncert bio jako zabavan, nadam se da će i večerašnji opravdati očekivanja. Mislim da mi nudimo dobru zabavu a izvantjelesna iskustva su pomalo pretjeran termin.
- Što je sa ostatkom Europe i svijeta, gdje vas publika najbolje prima? Kako izgleda stalno putovati?
-U Europi smo, naravno, najpopularniji, ali vole nas i u Aziji što je pomalo neobično iako su primjerice Japanci jako otvoreni za sve vrste glazbe koje dolaze iz Europe.
Meni osobno nije drago odlaziti na daleka putovanja, nisam neki ljubitelj aviona. Ukrcam se, ali nevoljko i onda cijelim putem negodujem. Možete misliti kako utječem na suputnike.

Iz kategorije: Kultura