Datum objave: 08. Srpanj 2011

Najokrutnije metode mučenja u Šibeniku

Dora Žganjer
Dora Žganjer

Mračni srednji vijek vratio se u Šibenik. Pedeset i četiri rekonstrukcije sprava za mučenje koje su se u ono vrijeme koristile u cijeloj Europi izložene su u Muzeju Grada Šibenik, zahvaljujući sakupljaču i vlasniku eksponata Poljaku Piotru Buckowskom koji je ustupio svoju neobičnu kolekciju.
Brojne su vrste mučenja. Nekad s ciljem iznuđivanja priznanja ili otkrivanja informacija, a često samo zbog sumnje na vještičarenje ili očitavanja moralne bukvice.
Među izlošcima najimpresivnija je „Nirnberška djevica“, drvena naprava poput stajaćeg sarkofaga iznutra ispunjena šiljcima. U nju bi osuđenik ušao, a po zatvaranju bi ga šiljci izboli, no tako da ne ozlijede vitalne organe što garantira dugotrajnu patnju.
Srednjovjekovna inačica „luđačke košulje“ je pojas za sputavanje kojim bi se zatvorenika opasalo tako da ne može ni sjediti ni ležati, a u tamnici ga grizu miševi što on, sputan, ne može spriječiti.

Čupanje noktiju i bradavica

Jedna od najbrutalnijih metoda za torturu je mučenje vodom- ulijevanje velike količine vode kroz „pirju“ na usta dok zatvorenik doslovno ne pukne.
Osim biblijskog razapinjanja na križ i poznatog „stupa srama“ čiji ostaci postoje i u Šibeniku, jedna od popularnih metoda bio je razapinjač, sprava na kojoj se žrtva isteže sa svih strana i podvrgava ogromnoj boli koja na kraju dovede do pucanja mišića. Mišići mogu izdržati znatnu količinu povlačenja, pa bi tako žrtve prije okrutne smrti „narasle“ za 30-ak centimetara.
Najbolnije izgleda vještičji jarac- komad drva u obliku piramide koji se zarije u genitalije, a žrtva tako osakaćena iskrvari. Sprave za kažnjavanje u ime časti, poput maske sramote za žene koje se prema srednjovjekovnim standardima preupadljivo oblače ili ponašaju, te pojasa nevinosti za žene kojima je muž na ratištu, bili su blaži oblik kažnjavanja, uglavnom za „učenje vrijedne lekcije“, dok su „kotač za lomljenje“ ili kliješta za čupanje noseva, noktiju, bradavica, prstiju i genitalija, kako im naziv govori, bila nešto brutalnija i „poučnija“.
Organizator i autor izložbe Piotr Buczkowski ovaj neobičan hobi otkrio je na izložbi u talijanskoj Veroni, odakle i dolazi većina eksponata. Želio je srednjovjekovne sprave pokazati u rodnoj Poljskoj nakon čega je izložba, preko Zagreba, stigla u Šibenik, drugi grad u Hrvatskoj gdje je predstavljena ova neobična izložba. Buczkowski podsjeća da su eksponati samo za gledanje i moli da "ništa od viđenog ne pokušavate u kućnoj radinosti." Šibenčani će sablasne naprave moći obići do 21. kolovoza, do kad će izložba biti postavljena u muzeju Grada Šibenika. 
 

Iz kategorije: Kultura