Šibenski bend zanimljivog imena i glazbenog izričaja (Ti Ritu Piri Pip i funk 'n' roll) u subotu je velikim rođendanskim koncertom proslavio dvije godine postojanja i dovršetak albuma prvijenca. Osim odlične svirke posjetitelji su mogli po promotivnoj cijeni od 10 kuna kupiti CD, ujedno i srećk,u koja osim nekoliko pjesama s novog albuma nosi i mogućnost osvajanja ulaznice za eko festival Terraneo. Na dogovoreni razgovor sa bendom ponijeli smo pepel za posipanje po glavi i pun „škip“ isprika jer Šibeniknews još nikad nije službeno pisao o njima. Dobrohotni bubnjar Ivica Crvelin ništa nam ne zamjera, čak je odlučio odgovoriti na par napornih novinarskih pitanja:
- Što se promijenilo u zadnje dvije godine, gdje je danas Ti Ritu Piri Pit na šibenskoj (a i Hrvatskoj) glazbenoj sceni?
-Kod nas je uvijek sve isto, od prve svirke koja je bila super radimo po istom receptu: Sviramo veselu glazbu i skačemo po pozornici. Svojim pjesmama ne šaljemo neke dubokoumne poruke, samo se dobro zabavljamo. Jedina je promjena ta što nas sad ipak malo više zovu na gaže u Šibeniku i okolici.
-Po godinama spadate u malo stariji bend, znači li to veće iskustvo i ozbiljnost, ili da samo kaskate za mladim snagama?
-Kako stariji? Ko je stariji? Nemamo prednosti pred ostalima, jedino nam je lakše kupiti gitaru ili neku opremu jer svi radimo. Također, svi članovi su već svirali u nekom drugom bendu pa nam to iskustvo pomaže. Ja sam, primjerice bio u K15 i Yeste bendu. Nažalost, još nismo dosegli tu razinu da nam je svirka prioritet. Mi apsolutno ništa ne zarađujemo, u 2 godine nitko nije kući odnio niti sto kuna, sve ulažemo u opremu koja je jako skupa, primjerice, koža na bubnju košta 1000 kuna. Od početka sviramo samo svoje stvari, bez obrada, imamo dvadesetak autorskih pjesama što je već sasvim dovoljno za popuniti cjelovečernji koncert. Voljeli bismo se baviti samo svirkom ali to nije realno očekivanje, moramo raditi klasične poslove, ipak smo stariji i ozbiljniji od drugih.
- Oprosti na epitetu „stariji“. Što je sa izdavanjem albuma, tražite li izdavača?
-Album je snimljen ali nije još izdan. Tražimo producenta, poslali smo gotov proizvod „estradnim facama“ pa čekamo odgovor. Snimanje smo sami financirali, a da bi ti neka izdavačka kuća izdala album ti moraš njima platiti oko 15 tisuća kuna, to su nama novci ki' kuća. A zašto, da se na kraju CD ne bi ni prodavao. Zato razmatramo opciju da album objavimo samo na internetu jer nam je preskupo ići u cijelu priču s izdavačem.
-Svirali ste s Rambo Amadeusom, Edom Maajkom, TBF-ovcima, Rundekom, s kim je najbolje surađivati?
-Rambo Amadeus je definitivno najveća faca, odma smo se skužili ko' da smo s njim u školu išli. I drugi su super ako su u party atmosferi. Mi smo jednostavni pa se dobro slažemo sa svim veselim ljudima.
-Na šibenskoj glazbenoj sceni prevladavaju rockeri. Što mislite o „konkurenciji“, čega fali, čega ima previše?
-Nije istina da su u Šibeniku samo rokeri. Cijenim ja i punkere (Dizaster) i alternativce, iako mi nije napeta ta moderna i alternativna glazba, ipak sam ja stariji.
Kost i koža je bend koji svira obrade, ali ih volim jer sam s njima svirao godinu dana, L'Kok-ovci su nedavno trebali pobijediti na festivalu autorskih demo bendova ST-@rt u Splitu, ali namjerno im nisu dali samo da ne bi dva puta za redom Šibenčani bili prvi. Mi smo lani osvojili prvo mjesto, L'Kok je ove godine drugi. Već nas svi tamo pitaju kako to u svemu pobjeđujemo osim u nogometu.
Malo mi smeta preveliki broj klapa, svi odjednom idu pivat u klapu. Iako je to logično jer klape imaju veliku publiku, nastupaju na više mjesta, svako malo se održavaju klapski festivali. Isplativije je biti klapski pjevač nego rocker.