Datum objave: 27. Veljača 2012

Tisuću lica boemske Barcelone i kraljevskog Madrida

Dora Žganjer
Dora Žganjer

Barcelona, prijestolnica španjolske autonomne pokrajine Katalonije grad je koji noću živi, a danju spava i Madrid, malo manje turistički, ali ništa manje impresivan glavni grad Španjolske, destinacije su koje je u sklopu trotjednog posjeta obišla Ivana Badžim, 26-godišnja Šibenčanka koja već godinama pasionirano uči španjolski jezik, a ovu zemlju zabave, kulturnih znamenitosti i gastronomskih delicija upoznala je tek nedavno prilikom posjete prijatelju koji studira u Barceloni.
„Barcelona je toliko iskomercijalizirana da se dok šetaš ulicama grada teško možeš poistovjetiti s načinom života pravih Španjolaca. Glavnom ulicom La Ramblom odjekuju svi jezici svijeta, a u obližnjim „sve po 12 kuna“ dućanima prodavači Pakistanci odmah pitaju „Odakle si“, da bi nakon odgovora odmah nabacili nekoliko riječi na jeziku zemlje iz koje dolaziš, ne bi li te dodatno udobrovoljili za kupnju suvenira. U Barceloni nema dana u tjednu, ponedjeljak je isti kao subota, a u bilo koje doba godine gužva je kao na vodičkoj rivi sredinom srpnja“, pokušava nam dočarati Ivana koja je Barcelonu posjetila u studenom i nije se mogla načuditi visokim temperaturama i rijeci turista koja grad obilazi i u sitne noćne sate.

Izvrnuti biološki sat

Doznajemo da večernji izlazak počinje iza 22 sata, restorani su dupkom puni i iza ponoći, a u većini kafića se može uz piće naručiti tapas ili empanada- tijesto punjeno raznim nadjevima, jelo koje inače potječe iz Južne Amerike, ali se ustalilo i u španjolskoj kuhinji.
Nakon večere kreće se u noćni izlazak koji traje do ranih jutarnjih sati, a na obrnuti biološki sat navikli su i poslodavci koji radnicima toleriraju duže spavanje pa je u Barceloni uobičajeno stići na posao iza 11 sati. Zbog toga se radno vrijeme rastegne do kasnih popodnevnih sati nakon čega slijedi obvezna siesta, a potom naravno opet- fiesta. Ivana je u Barceloni doživjela nešto što rijetko koji turist ima priliku iskusiti- centar grada bez turista: „Slučajno sam se zatekla na glavnoj ulici- La Rambli u 7 ujutro i to iskustvo mi je najdragocjenije iz Barcelone. Nema buke, gužvanja s morem turista, nema fotoaparata, nervoze... Naravno, nema šanse naći trgovinu ili kafić koji rade, a rijetki lokalci u čudu gledaju pridošlice koje su otkrile najbolje čuvanu tajnu Barcelone- jutarnju tišinu“, sa smijehom će Ivana kojoj je španjolski jezik u uho ušao još u osnovnoj školi uz „Marisol“ i „Esmeraldu“, a tijekom fakulteta svoje je znanje odlučila usavršiti završivši nekoliko stupnjeva škole stranih jezika. Zahvaljujući odličnom znanju španjolskog nekoliko mjeseci boravila je u Argentini gdje je potomke hrvatskih iseljenika učila materinjem jeziku, a u Barceloni i Madridu je, kao diplomirana povjesničarka umjetnosti, posebnu pažnju posvetila muzejima i arhitektonskim zdanjima.

Sagrada Familia- nedovršeno remek djelo

„Katalonski arhitekt Antonio Gaudi i njegova četiri najpoznatija djela u Barceloni ne smiju se zaobići. To su Sagrada Familia, Park Guell i dvije vlastelinske kuće Casa Milla i kuća Batllo koje je Gaudi obnovio i preuredio u svom prepoznatljivom stilu. U parku Guell nalazi se najduža kluba na svijetu napravljena od ostataka keramičkih pločica, a pogled na Barcelonu odavde je prekrasan. Ulaz u vjerojatno najpoznatiju baziliku na svijetu Sagradu familiju (Sveta obitelj) košta oko 13 eura, no obilazak preporučujem svima jer je iznutra još impresivnija nego izvana, ako je to uopće moguće. Inače, Gaudija je pregazio tramvaj upravo ispred njegovog remek djela, Sagrade familije, koja još uvijek nije do kraja izgrađena. Rokovi za dovršetak se stalno probijaju, a najnoviji podaci spominju 2015. godinu“, objašnjava nam  Ivana.

Modno osviješteni lopovi

Ova turistička meka osim odlične zabave i kulturnog uzdizanja ima i svoje mračne strane poput sve većeg broja džepara čije je „duge prste“ Ivana gotovo osjetila i na vlastitoj koži:
„Sjedila sam s prijateljicom u parku, zapričale smo se i ona je neoprezno ostavila svoju Louis Vuitton torbicu pokraj sebe i u trenu se stvorio lopov, neki Pakistanac i pokušao je zgrabiti. Na sreću, na vrijeme smo se snašle i otrgle mu je iz ruke, a on je nonšalantno odšetao kao da upravo nije pokušao počiniti kazneno djelo. To mi nije dalo mira pa sam kasnije, nakon što sam u jednom dućanu sebi kupila novu torbu kao suvenir, staru krpenu torbu ispraznila i stavila pokraj sebe baš da vidim hoće li i nju netko pokušati ukrasti. I stvarno, kroz nekoliko minuta pokraj nas se stvori opet isti tip, ali nije ni pokušao ukrasti krpenu torbu već nas je zbunjeno upitao: „A gdje je Vuitton?“ Na to sam pukla i počela mu psovati sve po spisku , a u ljutnji sam vjerojatno spomenula i Alaha i nekakvu pokoru koja će ga sustići. Na to je promijenio ploču i počeo se ispričavati. Na kraju smo se sprijateljili, čak nas je i pivom častio“, priča nam Ivana koja je tek u Barceloni bolje shvatila razloge zbog čega se pokrajina Katalonija želi odcijepiti od Španjolske i postati neovisna država: „Nisam znala da su politički problemi toliko izraženi. Katalonija je najbogatija španjolska pokrajina, a sav novac odlazi u Madrid. Netrpeljivost je jako izražena što se vidi po dvojezičnim natpisima na ulicama. Lokalno stanovništvo govori isključivo katalonski, a španjolskim kojeg uče u školi kao strani jezik, služe se samo kad moraju.“

Loše djevojke idu u Chuecu

Osim neizbježne Barcelone, u trotjednom boravku u Španjolskoj Ivanu je oduševio i Madrid za kojeg kaže da se prilično razlikuje od „boemske“ Barce:
„U Barceloni se većina stvari može vidjeti pješke dok je u Madridu sve raštrkano i potrebno je koristi javni gradski prijevoz. Kao i Barcelona, ni Madrid nikad ne spava, a upravo u noćnom izlasku otkrila sam nešto što me dugo vremena zanimalo. U španjolskim filmovima i serijama često sam znala čuti prijeteći izraz „Ići ćeš u Chuecu“, a u Madridu sam napokon saznala što je Chueca. Riječ je o kvartu u kojem se okupljaju ljudi slobodnijeg seksualnog izričaja. Nešto kao Red light district u Amsterdamu samo što prostitucija nije legalizirana. U Chueci imaš osjećaj kao da si upao u Almodóvarov film. Tu je u svako doba dana najnormalnije vidjeti pripadnike istog spola kako se ljube ili drže za ruku, transseksualce u neobičnim odjevnim kombinacijama... u Chueci ih nitko krivo ne gleda, svi su jednaki pa je logično da je i noćni život fenomenalan“, smije se Ivana koja od „klasičnih“ kulturnih znamenitosti izdvaja ogroman park u centru Madrida- Parque del Retiro, ili kraljevski park iz čijeg se vrta upotpunjuje doživljaj Madrida.

Susret s manekenkom Iman u redu za WC

Tu je Ivana srela i manekenku Iman, slavnu ženu Davida Bowieja. Nije mogla odoljeti a da je ne zaskoči u redu za WC i fotografira se s njom. „Prepoznala sam je i vikala za njom: „Imaaaan!“ Kasnije mi je rekla da sam bila toliko samouvjerena da je mislila da se poznajemo. A tada je shvatila da sam obožavatelj koji ne preza ni od čega i pristala na sliku, možda iz straha od mogućih posljedica (mokrih gaća) ako odbije“, zadovoljna je Ivana koja sad ima trajnu uspomenu od ove tamnopute ljepotice.
Madrid, kao i Barcelona nudi odličnu hranu, vrhunska vina po malim cijenama, odličan pršut i argentinske empanade te „turron“, tradicionalni slatkiš od bajama i meda sličan marcipanu, a sve to pod vječnim španjolskim suncem koje grije i u prosincu, zbog čega sve do siječnja nije potrebno paliti grijanje.
Ivana Badžim u Barcelonu i Madrid se zaljubila, a posjetit će ih sigurno opet uskoro. Već je, kako kaže, na svojoj koži osjetila najbolje i najgore od ovih gradova, želja joj je upoznati i kvartove gdje turisti manje zalaze i način života lokalnog stanovništva, a obići će i ostale, manje razvikane dijelove ove zanimljive države na Pirinejskom poluotoku, kao i susjedni Portugal.

Iz kategorije: BioSamTu