Jagoda Sablić sigurno je u svom stvaralaštvu najplodnija Šibenčanka jer još se nisu ni slegli dojmovi o njezinoj izložbi lutaka pod nazivom „Lutke pričaju dječje snove“ prikazanoj u ožujku ove godine, a već je postavila novu – izložbu crno bijelih fotografija „Ruke života“ koja je otvorena u utorak, 22. svibnja u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić u Šibeniku.
„Jagoda je odlučila posvetiti izložbu rukama koje stvaraju. Ruke su njena stalna tema i neka vrsta opsesije jer ono što ona cijeni je vrijedni, obični ljudski rad. To je nešto što danas nije na cijeni, ali i nešto što nas je stvorilo i što je u našim genima. Ovo je priča u slikama. Jagoda je započinje molitvom, ljubavlju,rođenjem i sve to prati kroz različite situacije i kroz različite aktere. Priča bi se mogla pretvoriti u film, moglo bi ju se dramatizirati , ali neka ova priča prča samo sebe i neka svatko u njoj prepozna nešto svoje. Jagoda ima stalnu potrebu za dijalogom sa svim oko sebe, za istraživanjem i dijeljenjem onoga do čega je došla i što je stvorila. To je danas normalno i ljudi imaju potrebu i na društvenim mrežama dijeliti svoje priče. Došlo je do Warholovskog predviđanja da će svatko imati svojih 15 minuta slave. Jagoda se potrudila da ima u svom životu i više od tih 15 minuta,a trudit će se i dalje“, kazala je o izložbi Zdenka Bilušić, voditeljica Vizualnog centra koja ju je i proglasila otvorenom. Dodala je i kako je fotografija danas medij koji se potpuno demokratizirao te nema čovjeka koji dnevno ne snimi barem dvije – tri fotografije, ali su one istodobno postale dio konzumerističke kulture u kojoj ništa ne opstaje dugo.
Fotografije Jagode Sablić su ipak nešto drugo pa nije slučajno što su, iako su snimljene u boji, razvijene kao crno – bijele jer kao takve jače prenose njezine poruke.
„Ruke me fasciniraju , bilo da su drhtave, da su žuljevite, da su damske, a pogotovu one radne. One ostavljaju trag u mojim očima, a kako imam stalno fotografski aparat sa sobom onda zamolim ljude da snimim njihove ruke. Oni postaju dio moje priče, moji modeli. Fascinirale su me ruke na srednjovjekovnim sajmovima, ruke koje prose na ulici u 21. stoljeću, ruke koje peru robu na krki ili ruke starih Krapljanki koje veslaju. Crno bijela fotografija mi je draga jer je mi je zaustavila vrijeme u doba mog odrastanja. Meni je fokus svega rođenje novog bila koje dolazi na svijet, upravo uz pomoć ruku. To biće dolazi na svijet i uz pomoć zagrljaja, ljubavi. Ova moja priča počinje od molitve da ljubav uspije, da se stvori novo biće, pa se nastavlja preko djece u vrtićima i njihovog spontanog zagrljaja. Stisak ruku je ljubav koja buja cijeli život kao i moja priča. Djeca postaju ljudi, ljudi se bave različitim zanimanjima u kojima su bitne i ruke. Tu su ljudi i koji stvaraju naše kulturno bogatstvo. Ova izložba je Ovo je poklon rukama koje maze i paze. Netko je primijetio da nam mojim fotografijama nema jedino smrti. Nema je i ne želim je. Želim se radovati životu“, kazala je autorica i najavila da priprema sljedeću izložbu i to ponistra,balkona i portuna svog voljenog Šibenika.
Jagoda Sablić je spisateljica za djecu i mlade i članica UNIMA –e. Do sada je napisala 8 slikovnica i 4 bojanke koja je sama ilustrirala te dvije zbirke pjesama, a bavi se izradom lutaka i oslikavanjem stakla.
Ovo joj je peta izložba, svoj stvaralački impuls i poriv pokazuje kroz različte medije.
