Datum objave: 27. Travanj 2018

Anita Škugor Kodžoman:Količina novca u proračunu određuje i sadržaj u HNK Šibenik

Anita Škugor Kodžoman:Količina novca u proračunu određuje i sadržaj u HNK Šibenik
Diana Ferić
Diana Ferić

Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku posljednju godinu dana prolazi vjerojatno najteže razdoblje otkako je prije osam godina proglašeno državnom kazališnom kućom i otkako je dobilo svoj profesionalni ansambl. Posluje s gubitcima, već gotov godinu dana nisu „izbacilo“ niti jednu premijeru, sa starim predstavama jedva da su imali koje gostovanje. Ni novi ravnatelj još nije izabran. Natječaj objavljen u siječnju, na koji se javila samo jedna kandidatkinja i to likovna pedagoginja i lutkarica Zdenka Bilušić, poništen je zbog, kako je službeno obrazloženo, neusklađenih akata HNK Šibenik. Akti se usklađuju pa natječaj nije ponovljen. U takvoj situaciji, prije nešto manje od pola godine na čelo Upravnog vijeća šibenskog teatra imenovana je Anita Škugor Kodžoman, profesorica filozofije i sociologije po struci, dugogodišnja je ravnateljica podružnice Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u Šibeniku i bivša vijećnica HDZ- a u Gradskom vijeću Grada Šibenik, no i njezin je izbor je u javnosti šibenske dobio dimenziju slučaja. Tvrdilo se da je vladajuća stranka u Gradu Šibeniku, HDZ, njenim izborom ispolitizirala Kazališno vijeće jer je imenovala stranačke ljude dok u Zakonu o kazalištima stoji da se članovi kazališnih vijeća biraju iz reda uglednih umjetnika i radnika u kulturi
O svim tim pitanjima vezanim za šibensko kazališta, ali i njezinim odnosom prema kulturi kao takvoj, kulturnom životu i sudjelovanju u njemu porazgovarali smo s Anitom Škugor Kodžoman.

 

 

 

Došli ste na čelu kazališnog vijeća u vrlo bremenito vrijeme i u, kako bi rekao bi pokojni Joso Juras, kašetu brukava. Kako to Vi doživljavate?

-Što se tiče Kazališnog vijeća i njegovih ovlasti u javnosti se stvorila kriva i netočna slika koja ne odgovara činjenicama. U radu Kazališnog vijeća nema nikakvih subjektivnih doživljaja već postoji samo profesionalna i dosljedna provedba 32. članka Zakona o kazalištima koja određuje poslove vijeća, a to su: raspisivanje i provođenje natječaja za ravnatelja kazališta, usvajanje godišnjeg plana rada i razvoja kazališta, razmatranje i usvajanje financijskog plana, donošenje Statuta uz suglasnost osnivača na prijedlog ravnatelja, te praćenje i ostvarivanje programa kao i njegovog financijskog i kadrovskog izvršavanja.

 

Ključno je, u svakom slučaju izabrati ravnatelja. No čini se da to ne ide lako. Na nedavni natječaj stigla je samo jedna prijava i na kraju je poništen uz opravdanje u koje veći dio javnosti vjeruje nego misli da se kupuje vrijeme kako bi se dobio kandidat koji odgovara vladajućoj nomenklaturi?

 

Natječaj je zaista poništen zbog toga što su utvrđene neusklađenosti natječaja s odredbama Statuta. Kazališno vijeće je utvrdilo Prijedlog statutarne odluke o izmjenama i dopunama Statuta kako bi ga se uskladilo sa Odlukom o osnivanju HNK u Šibeniku. Prijedlog statutarne odluke bit će upućen na suglasnost na Gradskom vijeću. Po dobivenoj suglasnosti raspisat će se novi natječaj za imenovanje ravnatelja Hrvatskog narodnog kazališta u Šibeniku.

 

Smatrate li da je porazno to što je na natječaj stigla samo jedna molba i što se na njega nije javio nitko od djelatnika Kazališta?

Nemam potrebu komentirati broj pristiglih prijava na natječaj koji je javan. Prijava na natječaj je osobna stvar svakog pojedinca pod uvjetima propisanim zakonom. 

Idemo stvar spustiti na razinu građanina koji ide u Kazalište, a vi ste svakako jedna od njih jer ne propuštate niti jednu predstavu. Kako je Vama, dok niste došli na poziciju predsjednice Kazališnog vijeća to izgledalo?

Javnost zanima kvaliteta predstava, bilo u vlastitoj produkciji ili na razini gostujućih predstava. Kad pričamo o Šibeniku zaboravlja se da je u zadnjih devet godina Hrvatsko narodno kazalište u Šibeniku bilo nominirano za Nagradu hrvatskog glumišta 22 puta za devet predstava u vlastitoj produkciji, te je dobilo sedam nagrada od kojih su četiri Nagrade hrvatskog glumišta. Smatram da su primjer izvrsnosti „Stilske vježbe“, odlična gluma, bez scenografije, s dva glumca na pozornici i 50 godina uspješnog rada.

 

 

Što su po Vama ključni problemi u funkcioniranju šibenskog kazališta? Kakva saznanja imate sada?

 

S obzirom da je mandat Kazališnog vijeća počeo teći od kraja prosinca 2017. godine za početak treba poraditi na programskoj i financijskoj transparentnosti. Također treba poraditi na usklađenosti akata. Svakako treba doraditi web stranice Kazališta.

 

U prošlom mandatu ste bili vijećnica HDZ-a u Gradskom vijeću Grada Šibenika. Kada se 2014. godine raspravljalo o financijama i gubitcima u Kazalištu kazali ste da se „tolikih troškova ne bi sramila ni milanska Scala“. Je li situacija ista i danas i kako ćete se postaviti?

Treba uvesti fiskalnu disciplinu tako da se znaju svi troškovi i potraživanja kazališta do zadnje lipe. Upravo to ćemo kao Kazališno vijeće pratiti. Prošlogodišnji financijski plan tek treba doći na sjednicu vijeća pa je preuranjeno donositi zaključke bez činjenica.

 

Kako gledate na sadašnjost i budućnost šibenskog teatra? Kakva bi to kazališna kuća trebala biti i kakav bi repertoar trebala imati?

Repertoar kazališta određuje ravnatelj, a Kazališno vijeće razmatra, usvaja i prati ostvarivanje programa kojeg nudi ravnatelj. Isto pitanje bi trebali postaviti sadašnjoj ravnateljici tj. u perspektivi budućem ravnatelju ili ravnateljici.

Biste li pristali da u šibenskom kazalištu Frljić režira neku avangardnu predstavu?

Kako Frljićev rad poznajem samo putem medija, a to mi sigurno ne može biti temelj za odluku, očito ću morati pogledati neku od predstava koje je režirao da bih mogla dati odgovor.

 

 

Poznato je da je dio javnosti, pa i stručne dočekao na nož odluku vladajuće stranke da u ime Gradskog vijeća u Kazališno vijeće imenuje Vas i Dianu Dulibić iako u Zakonu o kazalištima stoji da to moraju biti ugledni ljudi iz kulturnog miljea, a vi kao nemate takav „pedigre“. Kako ste to doživjeli?

Iznenadio me toliki interes za novi saziv Kazališnog vijeća. Moram iskazati sumnju u upućenost kritičara o nadležnosti rada vijeća. Nisam sigurna da bi znali nabrojiti tko su bili članovi Kazališnog vijeća u prethodnom sazivu. Priču o Kazališnom vijeću doživljavam u domeni izvrsne knjige Chrisa Hedgesa „Carstvo opsjena: Kraj pismenosti i trijumf spektakla“.

 

Smatrate li se uglednom osobom koja pripada kulturnom miljeu? Što kažete na dojam u javnosti da ste na čelo kazališnog vijeća ipak došli kao predstavnica vladajuće stranke, a ne ugledna osoba iz kulturnog života Grada?

Tri člana Kazališnog vijeća imenuje osnivač koji ujedno ima većinu u predstavničkom tijelu. Osnivač se rukovodio latinskom definicijom kulture koja podrazumijeva obrazovanost uopće, prosvjećenost, duhovni razvoj, načitanost, pristojnost, lijepo ponašanje, pažljivo ophođenje, društvenu obzirnost i finoću. Kao osobi s diplomama Filozofskog fakulteta i Upravnog studija ostala mi je nepoznanica čime se mjeri ugled.

 

Poznato je da puno držite do, kako se to kolokvijalno kaže, kulturnog uzdizanja i da u tom smislu stalno radite na sebi. Posjećujete i neka međunarodna događanja za koja mnogi sigurno nisu ni čuli.

Ne treba putovati daleko da bi uživali u čaroliji kazališta. Izvrstan primjer su „Planine“ Petra Zoranića u režiji pokojnog Marina Carića te „Michelangelo Buonarroti“ u režiji Dražena Ferenčine, a sve u izvedbi Kazališta lutaka Zadar. Za sebe znam reći da sam kulturni hodočasnik kad je u pitanju Venecijansko bijenale, a riječ je o najvećoj svjetskoj izložbi suvremene umjetnosti. Pri posjetu bilo kojem većem europskom gradu volim participirati u kulturnom životu. Tako da bih kao primjer istakla Münchensku filharmoniju kao vrhunski kulturni doživljaj, a uz nogometni klub "Bayern" ona je jedan od simbola i zaštitnih znakova grada.

 

 

Koja su vam u posljednjih godinu dana događanja, predstave, izložbe na kojima ste bili među prvih pet.

Ne želim lijepo ograničavati na prvih pet već ću pustiti da buja i raste, stoga: Venecijanski bijenale 2017., koncert Antonija Vivaldija „4 godišnja doba“ u Veneciji, koncert Gustava Mahlera u Münchenskoj filharmoniji, opera Nikola Šubić Zrinski na tvrđavi sv. Mihovila, izložba Nives Kavurić Kurtović u Galeriji sv. Krševana, koncert Stefana Milenkovića na tvrđavi sv. Mihovila, izložba Vlahe Bukovca „Pariško razdoblje“ u Klovićevim dvorima, "Matilda" u izvedbi HNK Šibenik…

 

Ako Vam se spočitava to što se bavite profesijom koja nema veze s kulturom i kazalištem, a članica ste Kazališnog vijeća ipak se ne može osporiti da ste kao djevojčica i djevojka bili jako vezani za MDF . Jeste li još na koji način sudjelovali u kulturnom životu Šibenika?

Između ostalog i MDF me oblikovao u kulturnom smislu. Učila sam od Drage Putnikovića, Ive Brešana. Jasenku Ramljak smo nazivali mamom. Tu su neizostavni Ante Pulić, Pero Mioč, Pave Roca, Keke i drugi. Kao prva pročelnica za društvene djelatnosti Šibensko -kninske županije izradila sam akte za Galeriju sv. Krševana u Šibeniku uz poticaj prvog župana gospodina Paška Bubala te pomagala u izradi akata za Kninski muzej. Bila su to izazovna, kreativna i divna iskustva.

 

 

Budući da ste očito kulturfrick, kakva su vaša razmišljanja o stanju u kulturi u Šibeniku? Jeste li zadovoljni kulturnim životom grada, njegovom razinom i što biste mijenjali?

Odgovorit ću kao građanka ovog grada i kao predsjednica Kazališnog vijeća. Kao građanka spadam u one koji smatraju da se uvijek može bolje. Što se tiče kulturnog života grada smatram da treba trajno raditi na kvaliteti. Željela bih da su naše kulturne ustanove još otvorenije prema građanima, jer građani koji sve financiraju imaju pravo dobiti više, bolje i kvalitetnije uključujući i one koji prate kulturu pa i Vas. Količinu bih podredila kvaliteti, za isto je potrebno znati što želimo. Kao predsjednica Kazališnog vijeća moram reći da količina novca u proračunu određuje sadržaj. Ja bih mijenjala stavove – otpuštanjem mašte, kreativnosti, entuzijazma, ljubavi prema poslu i pozitivnog stava umjesto strahova, sputanosti, zavisti, podvala, kritiziranja. Protivnik sam svih oblika etiketiranja (kolokvijalizma, primitivizma, žargonizma, „pljuvalizma“). Mijenjala bih ružno za lijepo!

 

Iz kategorije: Kultura