Bilo bi sumnjivo da nije šifri! Marija Dukić već je treću godinu za redom nagrađena, ove godine ponovno prvom nagradom za kratku priču koja je stigla na natječaj "KuŠIn", nagradni natječaj za najbolju neobjavljenu kratku priču na temu Šibenika. Doris Bujas, koja je lani osvojila prvo mjesto ove godine je treća, a drugu nagradu dobio je Dražen Filošević iz Slavonskog Broda, ali za priču koja se događa u Šibeniku.
Pobjednici tog natječaja proglašeni su na večerašnjoj Noći knjige, nacionalnoj manifestaciji koja se sedmu godinu za redom organizira u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić u Šibeniku. Pristiglo je 16 priča, a kako su poslane pod šifrom objektivnost žirija, kako je kazala jedna od članica Živana Podrug, je neupitna.
Trećenagrađena Dolores Bujas napisala je dirljivu priču o odnosu čovjeka i psa, temeljenu na istinitim događajima u kojoj se isprepliću razmišljanja čovjeka i psa kao i ljudi koji vole i ne vole životinje.
Drugonagrađena je kratka priča Dražena Filoševića iz Slavonskog Broda u kojoj je, kako je sažeo žiri, prisutno aktulano stanje u Hrvatskoj, besperspektivnost, otuđenje koje se osjeća i u vlastitoj obitelji, nezaposlenost i na kraju se čini da bi ljubav mogla biti izlaz, ali to bi bilo prejednostavno.
Prvonagrađena je priča „ Tišina, mreža i strojevi“, profesorice književnosti Marije Dujmić o nezaboravljenoj ljubavi čovjeka koji se vraća u Šibenik, a u priči je, kao alegorija, prisutan i spomenik Draženu Petroviću, šibenski „Mali“ sa snažnom porukom razumijevanja osjećaja roditelja koji na tom spomeniku, kako je napisala autorica, osjete toplinu kože kakvu su osjetili na vlastitom djetetu dok je bio živ.
Prije proglašenja pobjednika natječaja predstavljena je jedna od najčitanijih autorica u šibenskoj gradskoj knjižnici Marina Vujičić koja je i urednica u izdavačkoj kući "Nokaut". Budući da je riječ o „ženskom pismu“ ne čudi što su u publici uglavnom bile žene, a ono malo muškaraca koji su se zatekli u prostoru u kojem se odigravala Noć knjige uglavnom je bio zaokupljen bogatim cateringom.
Marina Vujčić je jedna od najčitanijih autorica u šibenskoj gradskoj knjižnici, ali i u Hrvatskoj. Njezin razgovor sa Živanom Podrug donio je i niz zanimljivih detalja o načinu na koji piše i njezinom životu, a mnogima će sigurno ostati u pamćenju njezino obrazloženje kako je nastala njezina knjiga „Pitanja anatomije“, zahvaljujući njezinom upečatljivom snu o leđima.
„Leđa su jedino područje našeg tijela za koje su nam potrebni drugi. Ne možemo sami milovati vlastita leđa i zbog toga ona su neka vrsta podsjetnika na neodrživost samoće. Leđa su naša okomica, uporište našeg dostojanstva, ali i područje našeg tijela za koje su nam potrebni drugi. Da je netko htio da nas predodredi za to da možemo živjeti samo dao bi nam samo još malo veće ruke da se samo možemo milovati po leđima“, objasnila je autorica. Šibenčanke i Šibenčani su u tom vrlo profesionalno vođenom razgovoru doznali i kako autorica pristupa pisanju, recimo da nema određeni plan i da ni sama ne zna što će joj likovi raditi na narednoj stranici buduće knjige, ili pak da je teško preboljela gubitak supruga, poznatog redatelja Borislava Vujčića koji je s Radom Šerbedžijom osnovao kultni teatar Uliks i da joj je pisanje bila terapija ili pak da, unatoč tome što živi sama, pravu samoću, bez prisile komuniciranja s drugima preko svih oblika nove tehnologije u kojima je vična i koristi ih, doživi tek kada ode na Palmižanu i nikog ne vidi niti čuje!
Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1989. godine diplomirala je kroatistiku i otad radi kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti i lektorica. U izdanju Hum Naklade 1998. godine izlazi joj knjiga za djecu "Bijeg uz brijeg". 2010. godine u nakladi izdavačke kuće Profil objavljuje roman "Tuđi život", a 2014. u nakladi izdavačke kuće Hena com roman "A onda je Božo krenuo ispočetka".
Njezine drame "Sretan kraj" i "Čekaonica" uvrštene su 2008. i 2010. godine u uži izbor na Natječaju za dramski tekst “Marin Držić” i preporučene za izvođenje hrvatskim kazalištima. "Čekaonica" je postavljena 2012. godine u Kazalištu AKO iz Opuzena, te 2014. godine u koprodukciji Tuzlanskog narodnog pozorišta i Akademije dramske umjetnosti u Tuzli.
Drama "Umri ženski" dobila je na Natječaju za dramski tekst “Marin Držić” 2014. godine treću nagradu. Drame su joj u izdanju Hena coma 2014. godine objavljene u knjizi "Umri ženski".
Ako mislite da Marina nema veze sa Šibenkom, varate se. Vjenačni kum njezinog supruga Borislava Vujčića, koji je preminuo 2005. godine, a poznat je kao osnivač kultnog tetara Ulysses s Radom Šerbeđijom, je poznati šibenski publicist Ozren Rak.
Na kraju je sve glazbeno začinio bend Adaptive Quartetas prekrasnim glasom Matee Skračić.