Šibenska premijera predstave 'Molly Sweeney' Umjetničke akademije iz Splita koja je izvedena u petak uvečer, ne na kazališnoj pozornici već u foajeu šibenskog kazališta, u kojem su scena i publika bili „umreženi“, a glumci izravno komunicirali s publikom oduševila je malobrojne gledatelje, kako uvjerljivom izvedbom mladih glumaca tako i tom interakcijom i brisanjem prostora između glumaca i publike čime je ostvaren doživljaj intimnosti koji je redateljice Brune Bebić željela postići. Gledatelji su izravno uvučeni u priču koju su duboku doživjeli i proživjeli, a o porukama su sigurno nastavili razmišljati i nakon izlaska iz teatra. Predstava je jednostvno drukčija od onoga što smo navikli gledati u tetatru, kako je bila i najavljena no to je zaintrigiralo tek rijetke. Provog dana igranja u Šibeniku nije bila za pretplatnike HNK ŠIbenik već za posebno pozvane goste koji su zakazali, a danas, 10. ožujka gledalište, koje može primiti oko 50 ljudi, sigurno će biti popunjeno.
Riječ je o adaptiranoj drami Briana Friela Molly Sweeney koja inspirirana je čuvenim esejem Olivera Sacksa “Vidjeti i nevidjeti” nastalog na stvarnim sudbinama.
Priča je to o mladoj, skoro od rođenja slijepoj Molly koju odlično glumi mlada Monika Vuco. Ona se ne osjeća hendikepiranom zbog svoje sljepoće jer život u punom smislu doživljava kroz druga osjetila, ali je na operaciju, da bi progledala navede nadobudni i ambiciozni suprug Frank, kojeg izvrsno utjelovljuje Pero Eranović. On se u životu predaje različitim avanturama i uzbuđenjima iz kojih izlazi kao gubitnik.
Operaciju uspješno izvede u životu i poslu posrnuli doktor Rice ( glumi ga Alen Čelić, profesor pokreta na Umjetničkoj akademiji u Splitu) no suprotno Frankovom očekivanju, njegova Molly nakon što je progledala postaje osoba „slijepog vida“, ona fizički vidi, ali psihološki na taj način ne razaznaje stvari. Zbog toga ostaje bez životne radosti i završava na psihijatriji jer se povlači u sebe i život nastavlja doživljavati na svoj način. Ona dobiva vid, ali ne uspijeva progledati. Na sceni ništa nije lažno. Publika se u prvom činu veseli s glumcima i njihovim zgodama da u drugom činu, koji je bio glumački izraženiji od prvog, svjedočila tuzi, boli i razočarenju.
Kroz predstavu se provlači i video Edija Matića u kojem Goran Marković kao otac malene Molly i Molly uživaju u njezinom otkrivanju svijeta oko sebe drugim osjetilima koji joj uspješno nadomještaju izgubljeni vid
Poruka predstave je jasna, a svodi se na to da naša želja da mijenjamo druge i njihov doživljaj životne sreće, ma koliko bila „popločana“ dobrim namjerama može proizvesti suprotne učinke što je redateljica uspješno dočarala tim rasponom emocija od radosti i sreće u prvom dijelu predstave do boli i tuge na njezinom kraju.
Scenografkinja predstave je Danira Matošić, dramaturgiju potpisuje Lada Martinac, kostimografiju Ana Marin, video Edi Matić, a produkciju Nela Perković.
Predstava „Molly Sweeney“ redateljski je prvijenac glumice Brune Bebić, nastao u suradnji Umjetničke akademije u Splitu i kulturno umjetničke udruge Romb sa šibenskim teatrom, zagrebačkom umjetničkom organizacijom Mitropa i splitskom Županijskom udrugom slijepih.
