Teško je, kaže poslovica, biti prorok u vlastitom selu, a u Šibeniku je, potvrdit će svi koji u njemu nešto rade na unaprjeđenju života lokalne zajednice, to još sto puta teže. Zbog toga je uspjeh onih koji uspiju i nametnu se kao određeni autoriteti i u svojoj sredini, ali i šire tim veći i važniji. To bi se moglo primijeniti i na šibensku Udrugu P.A.R.K. koju su prije sedam godina osnovali tada mladi, nadobudni i kreativni Šibenčani Ines Rudan i Igor Bergam nazvavši se „ pokretačima alternativnog razvoja kulture“. Otkako je Ines prije nekoliko godina otišla u Irsku spiritus movens te udruge je Igor Bergam. Rijetki se, kao što je to njegov slučaj, mogu pohvaliti tolikim brojem kvalitetnih koncerata i događanja koje je u proteklih sedam godina organizirao i time ucrtao Šibenik kao značajnu i prestižnu destinaciju na glazbenoj karti Hrvatske i cijele regije. Evo što on kaže o tih sedam godina svog rada na obogaćivanju glazbene i općenito kulturne scene Šibenika i promicanju kulture mladih.
1. Kako je i u kakvim okolnostima nastala Udruga P.A.R.K.?
Udruga P.A.R.K. službeno je osnovana 23.12.2011. godine i taj datum uzimamo za slavljenje rođendana udruge kao što je to bio slavljenički koncert na kojem je nastupio beogradski Repetitor prošli četvrtak u klubu Azimut. Ali naše djelovanje seže ipak nešto dalje u prošlost. Negdje na zimu 2010. godine s tadašnjom kolegicom s TV Šibenik, Ines Rudan, pričao sam o prvim idejama o tome kako bi mi trebali nešto početi raditi za, tada užasno uspavanu, šibensku alter kulturnu i glazbenu scenu. Početkom 2011. učlanili smo se u Šibensku udrugu mladih i kao njihovi članovi organizirali prve Kulturaljku i Regius, danas velike tradicionalne godišnje manifestacije koje će u 2018. doživjeti svoja osma izdanja u nizu.
2. Što je ta udruga donijela novo i drukčije na šibensku scenu?
Radom kroz udrugu P.A.R.K. uspjeli smo pokrenuti kulturni i glazbeni život Šibenika, gledajući te nekakve alternativne aktivnosti koje uključuju mlade, umjetnost, volonterizam, društvenu angažiranost, glazbu... kulturu općenito. Koncerti, festivali, tribine, radionice, izložbe, filmske projekcije, plesni sadržaji… stvari su s kojima smo krenuli i na kojima radimo i danas. Mislim da smo kroz ovih sedam godina promijenili vizuru Šibenika u smislu da je Šibenik danas ipak puno zabavnije, aktivnije, liberalnije i ugodnije mjesto za život, pogotovo mladima. Uspjeli smo pozicionirati Šibenik na festivalsku mapu Hrvatske i regije, kao prepoznatljivu lokaciju za kvalitetne glazbene programe na što smo jako ponosni.
3. Što to znači u brojkama – koliko koncerata, manifestacija... ?
U proteklih sedam godina organizirali smo preko 40 kulturno-glazbenih manifestacija u sklopu kojih smo uključili mnoštvo mladih Šibenčana i dali im priliku da njihovi talenti, želje i ideje dođu do široke publike. U Šibenik smo kroz svoje projekte do sada doveli preko 80 bendova najrazličitijih glazbenih žanrova iz 6 zemalja regije i SAD-a.
4. Usporedi u nekoliko rečenica vaše početke i tadašnje ideje s tim što danas radiš i što posreduješ mladima!
Ideje su iste kao i danas, raditi kvalitetne stvari, promovirati kvalitetu glazbu, kvalitetne životne vrijednosti, promovirati toleranciju i ne nasilje u društvu. Educirati mlade i stare o temama koje nemaju čestu čuti u gradu. Kad smo počinjali sve nam je to bilo novo i sami smo uspjeli rješavati sve probleme koji su nam bili na putu, a bilo ih je užasno puno. Danas ih nema ništa manje, ali s iskustvom postižemo da i dalje, ne samo da opstajemo u organizaciji naših projekata, nego ih svake godine radimo sve boljima. Iskustvo nam je dalo i predivnu mogućnost da možemo pomoći svim drugim organizacijama koje pokušavaju nešto raditi u gradu, tako da im olakšam trnovit put koji smo mi imali u počecima.
5. Jeste li oko sebe uspjeli okupiti istomišljenike i stvoriti čvrstu jezgru volontera? Kakva su tvoja iskustva s mladima i volontiranjem?
Hrpa mladih je prošla kroz rad udruge u ovih 6 godina, masu ljudi nam je pomoglo na ovaj ili onaj način, pokrenuli smo dosta mladih da nešto naprave za lokalnu zajednicu i društvo u cjelini. Ipak, i dalje se mučimo s tim da možemo uvijek računati na nekakav konkretan broj ljudi koji će volontirati na našim projektima. Činjenica je da je i dalje u velikoj većini ekipa koja samo sjedi na kauču, bulji u Fejs i kuka kako ništa nema u gradu ili kako ništa ne valja, a kad se treba pokrenuti i pomoći onda to od njih ne možeš očekivati.
6. Udruga je uspješno pomicala granice u formiranju glazbenog ukusa mlađih Šibenčana i hrabro prije sedam godina osnovala festival Regius koji je u Šibenik dovodio ne samo hrvatske već i bendove iz cijele regije. Je li vam to već tada bilo normalno i jeste li osjećali to da pridonosite i rušenju nekih tabua i predrasuda?
Regius i je osnovan s glavnim ciljem da promiče kvalitetnu glazbu široke žanrovske lepeze iz svih šest zemalja regije. Na taj se način od početka borimo protiv negativnih strana nacionalizma u društvu, pogotovo među mladima, i radimo na poboljšanju međususjedskih odnosa. Nama je to uvijek bilo normalno, a ružne stvari koje čujemo po ulicama, stadionima, školama, po medijima, od političara i drugih aktera hrvatske medijske scene, samo nam potvrđuju da se i dalje moramo boriti na način na koji mi znamo protiv ustašizacije, fašizacije i konzervatizacije ovog društva.
7. Što ti je u ovim sedam godina organiziranja svih tih događanja i koncerata bilo najteže, a što bi izdvojio kao svoje najveće uspjehe?
Najteže mi je od početka pa do danas to što moram raditi ovako dobre projekte s tako malo budžeta kojeg imam. Kad stavimo sve skupa na hrpu, od sponzora, donatora, ulaznica i prometa na šankovima, to i dalje nije dovoljno da bi se pokrili svi troškovi koje moji projekti u cjelini imaju. Znači užasno mi fali budžet od sponzora ili donatora i naravno broj publike bi trebao biti veći s obzirom o kakvim događajima pričamo. Ali činjenica je da živimo u takvom svijetu, izvrnutih vrijednosti, tako da sam navikao već na situacije u kojima se nalazim, kad moram biti doslovno čarobnjak da bi uspio s budžetom koji imam napraviti sve ono što napravim. Za to treba zaista masu hrabrosti, znanja, vremena, sposobnosti i odricanja. Zbog toga uspijevam i dalje, više-manje, financijski stabilno ploviti nemirnim organizacijskim vodama.
Najvećim uspjehom smatram to što već sedam godina u kontinuitetu educiram Šibenčane kvalitetnom glazbom i ostalim kulturnim vrijednostima. Tako se borim protiv zabavnog i narodnjačkog šunda kojim većina klubova i kafića u Šibeniku truje naše mlade srednjoškolce i fakultetlije. Ponosan sam i na to što više skoro pa nema zanimljivog i korisnog projekta u gradu i za grad u kojem bar malo nemam umiješane prste i gdje nisam u nekoj vrsti organizacije ili bilo kakve pomoći. To mi daje predivan osjećaj da sam uspio u tome da moje postojanje na zemlji rezultira radom za neko veće dobro u koje vjerujem i koje me ispunjava.
