Možda ga neki, zato što je uvijek nasmijan i vedar, ne doživljavaju kao ozbiljnog igrača na šibenskoj kulturnoj i društvenoj sceni, ali s Igorom Bergamom stvari stoje sasvim drukčije. On i njegova udruga P.A.R.K. , a to je kratica od POKRETAČI ALTERNATIVNOG RAZVOJA KULTURE, važan su pokretački mehanizam kulturnog života Šibenika, posebice mladih.
Zahvaljujući njemu, Šibenik se može pohvaliti da ima bogatu glazbenu scenu koja diše punim plućima i šalje u svijet, daleko izvan Hrvatske, neke sasvim drukčije pozitivne vibre o Šibeniku i Hrvatskoj.Usto, potiče šibensku mladost na kreativnost, otvara im vidike i, što je najvažnije, ne daju da im brutalna diktatura konzumerizma ispere mozak. On je u Šibenik u proteklih pet godina doveo 60 odličnih bendova iz regije. Imao je Igor, kako se to kaže, dobar nos za kvalitetne bendove koji imaju što reći jer su mnogi, u vrijeme kada su gostovali u Šibeniku, bili tek na početku karijere, a danas su među najpopularnijima.
Udrugu P.A.R.K., čiji je predsjednik, 2011. godine osnovao je sa šibenskom novinarkom, Ines Rudan, a cilj im je bio da probude i pokrenu šibensku mladost, odnosno da je kao pravi špiritus movensi zapale i natjeraju da izazovu požar koji će rastjerati sivilo učmale sredine izloženo malograđanštini, samosažalijevanju i pošasti tupila izazvanog općim gubitkom perspektive. Iako Igor i njegov P.A.R.K. to čine kroz progresivno i pozitivno subverzivnu glazbu tipičnu za inteligentnu mladost koja, kao i svaka mladost, bolje zna što neće nego što hoće, na razgovor za naš časopis došao je u majici s likom Miše Kovača. Na primjedbu da se Mišo baš i ne uklapa u njegov dosadašnjim radom stečeni imidž, odmahnuo je rukom: - Ma Mišo je legenda!
A zašto ne bismo pokušali i mi nešto napraviti?
Ines Rudan i on, kao tadašnji djelatnici Televizije Šibenik, počeli su djelovati unutar već etablirane Šibenske udruge mladih ŠUM, ali su otpočetka pokazivali sklonost k alternativi i oštrijem seciranju stvarnosti, kada je riječ o položaju i potrebama mladih u društvu:
-Gledajući iz današnje perspektive, mislim da smo se aktivirali u pravo vrijeme. I prije nas su postojale udruge mladih poput "Kluba mladih" i Š.U.M. koje su radile dobre stvari, ali naši su projekti bili konkretniji, vidljiviji. Ines i ja dobro smo se razumjeli i odlučili smo nešto poduzeti vidjevši i osjećajući da u Šibeniku nema sadržaja primjerenih mladima, da je naša mladost uskraćena za puno toga pa i za koncerte glazbe koju voli. Željeli smo animirati mlade da se aktivno uključe u društveni i kulturni život grada. Rekli smo si, onako sanjalački, naivno: -A zašto ne bismo pokušali i mi nešto napraviti da se to promijeni? Valjda imamo toliko pameti da barem pokušamo nešto učiniti. Pokušali smo i bilo je dobro. Prvi naš projekt bio je „Dva u PetAkt“ 2011. godine. Iste smo godine organizirali i prvi „Regius“.
Prva izložba aktova golih Šibenčanki
Projekt „Dva u PetAkt“ promovirao je, između ostaloga, tada malo poznatu, a danas najpoznatiju šibensku fotografkinju Sanju Lidiju Kulušić. Tema njene izložbe bila je intrigantna - ženski aktovi. Skinuli su Šibenčanke i snimali ih gole, doduše prikazali su ih bez glave, kako ih se ne bi moglo prepoznati, ali opet hrabro i, za šibenske konzervativne relacije, nevjerojatno provokativno. Osim toga, željeli su i izborom bivšeg hotela „Krka“ za svoju izložbu pokazati da znaju što hoće i da dobro vide probleme sredine u kojoj žive.
-Namjerno smo postavili izložbu u hotelu „Krka“ da bismo pokazali da u gradu postoje zapušteni, neiskorišteni, ali potentni prostori. U istom prostoru smo organizirali i koncert bendova "Brkovi", "Cirkus" i "Stillness". Odaziv je bio odličan. Došlo je oko 500 ljudi, što je za Šibenik san snova. To nam je dalo vjetar u leđa, a dodatno nas je motiviralo to što smo uspjeli privući tako brojnu publiku. U to vrijeme krenuo je i Terraneo, što nas je potaklo da organiziramo svoj festival. Željeli smo da na našem festivalu nastupaju aktualni kvalitetni bendovi iz cijele regije, a ne samo iz Hrvatske te da se obnove prijateljski odnosi među mladima iz regije, koji su nakon rata bili narušeni. Osim toga, htjeli smo mladima ponuditi neka događanja i nakon turističke sezone kada je svega puno pa i previše, a nakon nje se sve ugasi i zamre. Tako smo smislili regionalni glazbeni festival kojeg smo nazvali "Regius" i organizirali ga na Jadriji. Na prvi „Regius“ doveli smo dva benda iz Srbije, jedan iz Slovenije i jedan iz Makedonije. Među njima je bila i grupa S.A.R.S., tada skoro potpuno anonimna, a danas jedna od najpopularnijih u regiji. Došla je na prvi "Regius" mladost iz Šibenika, Zadra i Splita. Još uvijek smo radili kao članovi ŠUM-a, a onda smo shvatili da bi nam bolje bilo da se osamostalimo pa smo osnovali udrugu P.A.R.K. koja je svojim imenom bila izravni odraz smisla i sadržaja dva naša prva projekta kojima smo pokazali da ne radimo klasične programe i da razvijamo alternativnu kulturu u Šibeniku. Ines je bila tada zadužena za marketing i sponzore, a ja sam birao bendove. Nakon što je Ines odselila u Irsku, na tom sam projektu nastavio raditi sam.
Narančasta kuća
Iduće 2012. godine uz „Regius“ organizirali su i manifestaciju „Šibenik u očima mladih“ koja se od 2013. godine ukazuje kao dvodijelna kulturno - glazbena manifestacija pod imenom „Kulturaljka“. Ako je „Regius“ festival u manje - više klasičnom smislu te riječi, „Kulturaljka“ je, sa svoja dva pojavna oblika, bila produkt zamisli da se šibenskoj mladosti omogući da se aktivira i sama stvara sadržaje za sebe i to u, za svoje potrebe, primjerenom prostoru za kreativni rad i izražavanje, kakav u Šibeniku prije nije postojao.
-Znali smo da neće biti lako, ali je sve bilo puno teže nego što smo pretpostavljali. Na tome smo radili punih šest godina. Išli smo od vrata do vrata, uvjeravali, obrazlagali, objašnjavali, organizirali potpisivanje peticije i tematske tribine na koje smo pozivali i čelne ljude Šibenika i Šibensko – kninske županije... Povezali smo se s drugim udrugama mladih koji su imali iste probleme kao i mi. U tim nastojanjima organizirali smo manifestaciju „Šibenik u očima mladih“i pozvali mlade Šibenčane da fotografiraju zapuštene prostore i da ih u Photoshopu preoblikuju u ono što bi željeli da oni budu, kako da izgledaju i kakvoj svrsi da služe. Sljedeće godine smo pozvali mlade da prezentiraju što im konkretno nedostaje u gradu i slično. Izravno smo i konkretno pokazivali onima koji vode Šibenik što mladima treba i što mladi žele, tako da su o tomu na različite načine govorili sami mladi. Sav taj trud nije bio uzaludan. Dobili smo na korištenje takozvanu narančastu zgradu na prostoru bivšeg TEF-a iznad plaže „Banj“. Na žalost, nismo uspjeli dobiti ono što mladima zaista treba - prostor za organiziranje koncerata, happeninga, filmskih projekcija i slične stvari, jer njima ne trebaju kancelarije. Ne mogu reći da mi nije drago što smo dobili i tu narančastu zgradu, ali to nije prava stvar. Zato radimo, nismo odustali od inicijalne ideje „Kulturaljke“, a to je multimedijalni prostor koji će biti primjeren kreativnim i stvaralačkim potrebama mladih. U tom cilju „Kulturaljku“ organiziramo na raznim neiskorištenim i zapuštenim lokacijama, kako bismo isprovocirali pronalaženje pravog rješenja. Ove smo godine to učinili fotografskom akcijom i izložbom simboličnog imena „Šibenik vanka grada“.
Šibenik ne prepoznaje i ne podupire dovoljno domaće ljude i projekte
Igor i njegova udruga P.A.R.K. idu dalje, a sudeći po ovogodišnjem „Regiusu“, ne manjka im špirita.
-Ima špirita, nema zarade, malo je tu i mog osobnog ega, ljudi smo zar ne, a ima i gušta. Osim toga volim taj osjećaj zadovoljstva i sreće kada se radi nešto dobro za svoj grad, nešto što još nitko nije napravio i kada to drugi prepoznaju i cijene. Raditi za svoj grad, za ljude koji uživaju u tome što činiš za njih, to je dobar osjećaj. Osim mog P.A.R.K. –a, ovo što smo mi napravili za Šibenik, napravili su jedino još Mate Škugor i ekipa koja je organizirala Martinsku feštu... Sve je to ista špranca ljubavi i gušta. Njima je, kao i meni, takav rad smisao života. Žao mi je jedino što u Gradu Šibeniku taj napor ne prepoznaju i puno više cijene one koji dolaze izvana, nego nas domaće ljude. Oni koji dođu u Šibenik da bi nam prodali svoje projekte na već ofucane priče, dobiju više novca od nas domaćih, koji se puno više trudimo i imamo kvalitetne projekte koji traju godinama i uživaju veći ugled u Zagrebu, Osijeku, Puli... Sarajevu... nego u vlastitom dvorištu. Šibenik ne prepoznaje i ne podupire domaće ljude i projekte. Ima u Gradu Šibeniku i u Županiji divnih ljudi koji ovo što radimo prepoznaju i cijene, ali na žalost, ima u institucijama i puno krivih ljudi na krivim mjestima, koji ne razumiju ili ne žele razumjeti o kakvoj je dobrobiti za Šibenik riječ, u poziciji su da odlučuju i upravljaju novcem iz proračuna.
Usprkos tome, „Regius“ i „Kulturaljka“ su, kao za dišpet, iz godine u godinu sve bolji. „Regius“ je krcat kvalitetnim bendovima koji u Šibenik dolaze u najvećoj mjeri, baš zahvaljujući „ dobrom njuhu“ Igora Bergama. Na pitanje kako mu sve vrijeme, unatoč nedostatku novca, uspijeva na „Regius“ dovoditi afirmirane i kvalitetne bendove, Igor kaže da to nije slučajno, jer je „dobar nos“ za prepoznavanje kvalitetne glazbe stekao zahvaljujući svome ocu Davoru koji je, što mnogi ne znaju, bio član nekada prestižnog šibenskog rock benda „Prototip“ pa je njihova kuća od kada zna za sebe odzvanjala vrhunskim rock and rollom.
