Za prvo predstavljanje svoje prve knjige 'Vrijeme badema' autorica Maja Klarić odabrala je rodni grad, Šibenik i to namjerno.
- Razmišljajući nekako o tom hodočašću, ne samo Caminu de Santiagu, nego općenito o svim tim putovanjima , počinju od našeg vlastitog praga. Svako hodočašće krene kada zatvorite vrata svoje kuće i uputite se na put. Ako će ovo biti još jedan mali camino, onda neka počne iz moje kuće - pojasnila je Maja na samom početku večeri koja je naišla na velik odaziv publike.
'Vrijeme badema' književni je priručnik za sve one koji planiraju svoje hodočašće, a s crticama iz knjige sigurno će se poistovijetiti svi putnici koji su prešli taj Camino dug 880 kilometara od Francuske, preko Španjolske do Portugala. Put koji je 2010. godine prošla Maja u društvu sestre Dijane, dečka Gorana Blaževića i prijatelja Kristijana Tahija.
- Napisala je putničku prozu koja se tako dobro sudara s njezinim stihovima, s njezinom putničkom poezijom u ovoj knjizi. Iznenadila je me kad sam čitao praktički još rukopis. Očekivao sam, potajno sam se nadao da će u toj knjizi biti ponešto poezije jer je ona tu ipak doma. I ugodno me iznenadila upravo na mjestima gdje se ta proza, taj putnički dnevnik sudara s tim emocijama, s onim pravim doživljajem, dakle, ne s prepričavanjem. Znate li vi da Maja zna u tri riječi stvoriti sliku?! - upitao je moderator Damir Vujnovac iz Varaždina, putnik, pisac, čovjek koji se prije par mjeseci vratio s puta.
Svaki novi dan na putu kroz Pirineje donosio je i neke nove emocije, doživljaje, susrete koji je autorica na sebi svojstven način zabilježila u knjizi.
- Ponekad je neku stvar bilo nemoguće opisati drugačije osim kroz stihove. S druge strane bilo je priča, mitova, legendi, povijesnih mjesta koja je jako teško opisati kroz poeziju pa bih tu napisala pričicu. Tako da je ova knjiga prozno - poetski fotopis jer sadrži i fotografije s putovanja - pojasnila je autorica knjige o hodočašću koje postaje sve popularnije, koje privlači sve veći broj znatiželjnika.
O tome kako je Put svetog Jakova dobio naziv, zašto završava baš u Finisteri, zašto je jakobova školjka njen zaštitni znak te otkud naziv Camino de Compostela - sve to publika je doznala na promociji koja je bila više od predstavljanja književno djelo. Bilo je to predstavljanje autoričinog novog književnog naslova, priča o putovanjima i spoznaji o samom sebi na tom putu, upoznavanje svijeta koji nam i nije tako daleko, a sve se više otvara ljudima.
Diploma kao potvrda je da je prešla Camino de Santigao draža joj je od one s Filozofskog fakulteta, a još uvijek brižno čuva i tzv. hodočasničku putovnicu.
- Ona svjedoči da ste hodočasnik koji svjedoči da idete na Camino. Upočetku je prazna, sadrži vaše podatke i kako hodate, svaki put kad negdje prenočite tamo vam udare pečat, kao onaj planinarski. i kako svaki dan hodate, udarate pečate i kad dođete u Santiago de Compostela odete u ured za hodočasnike. To sad malo zvuči birokratski, ali zaista nije. Kad uđete u ured, zapravo vam svi plješću - odala je putnica publici, dodajući:
- Putnica služi i za to da možete prespavati u prenočištima koji su baš za hodočasnike i ako nemate putovnicu, nećete tu moći spavati. Isto tako, ne morate se brinuti da će tu biti turista, netko tko bi napunio smještaj pa hodočasnik ostane bez smještaja - dodala je, uz napomenu da je riječ i o prekrasnom suveniru s putovanja, uspomeni koju ćete teško prosljediti dalje.
Takva je i knjiga 'Vrijeme badema', jednom kad je primite u ruke i krenete čitati stranicu za stranicom, ako vas ne natjera da se okušate u šetnji prvim planinarskim putem ili da počnete planirati svoje hodočašće na nekoj od dionica Camina de Santiago, sigurno ćete je zadržati kod sebe kao književno djelo koje se mora imati u kućnoj knjižnici.
