Iza šibenske podružnice inače zagrebačkog projekta pod nazivom Agenti dobrote stoje tri mlade Šibenčanke, Daniela, Tina i Sanja. Članovi obitelji kojima nesebično pomažu vjerojatno će ih nazvati svojim anđelima, a nama su primjere da svatko od nas može učiniti nešto u službi boljitka društva u kojem živimo.
Agenti dobrote, u suštini, posrednici su između potrebitih i onih koji su voljni i u mogućnosti odvojiti dio svojih materijalnih dobara pa i financija da bi pomogli drugima. Zagrebački projekt tražeći nove volontere diljem Hrvatske spojio je Danijelu, Sanju i Tinu, a one od prosinca 2015 pomažu nekolicini šibenskih obitelji i jednoj kninskoj da spoje kraj s krajem.
- Sanja i ja se nismo poznavale otprije, spojili su nas iz Zagreba nakon što smo ispunile obrasce za sudjelovanje u Agentima dobrote, a onda je za Božić Tina prijavila jednu obitelj. Tako smo se nas tri našle, zaključile da Šibeniku nedostaje ovakvih projekata i krenule smo djelovati kao Agenti dobrote. Prva akcija bila je to za Božić – objašnjava nam Daniela.
Princip rada u Zagrebu razlikuje se od onog što cure rade u Šibeniku pa su one više od običnog posrednika između potrebite obitelji i donatora jer često se dogodi, priča nam Daniela, da i obitelji i donatori žele ostati anonimni.
- Mi ne možemo izravno spajati donatora i potrebitu obitelj bez našeg posredovanja jer ljudi uglavnom žele ostati anonimni, ne žele da se zna tko su. Ali, bilo je donatora koji su išli kod obitelji kojoj pomažu no zajedno s nama. Ovo je mali grad, svatko svakog zna pa ih više želi ostati anonimnima – objašnjava volonterka koja baš kao i njene kolegice iz projekta želi ostati anonimna onoliko koliko je to moguće. Do Agenata dobrote dolazi se putem istoimene Facebook stranice ili pozivom na broj mobitela i curama je drago što ne moraju prve prilaziti obiteljima i/ili pojedincima za koje smatraju da im treba pomoć jer na taj način izbjegnu eventualnu nelagodu budući da u društvu još uvijek postoji određena doza srama zbog neimaštine. S druge strane, jako je malo poziva za pomoć u odnosu na stvari broj potrebiti.
-I to nam je najveći problem. Ljudi kojima je potrebna pomoć baš se i ne javljaju. Češće nam se javljaju oni koji bi donirati tako da trenutačno stalno pomažemo jednu obitelj u Šibeniku, nekoliko puta pomogle smo istoj obitelji u Kninu i bilo je još nekoliko šibenskih obitelji kojima smo jednom pomogli. Može nam se javiti bilo tko komu je pomoć potrebna, ali se ljudi srame iako je sve anonimno – priča Daniela, dodajući da je izgledno da su ljudi spremni radije trpiti posljedice materijalne neimaštine negoli pitati za pomoć. Daniela, Tina i Sanja u svakom trenutku odazovu sve svakom pozivu u pomoć, a u tome im rado pomažu njihove obitelji, prijatelji i poznanici, ali i brojni drugi Šibenčani.
- Radeći ovo uvjerile smo se da ima ljudi koji ne daju stvari samo zato što im je to višak nego zaista daju od srca, sa željom da pomognu dok ima i onih kojima to dobro dođe da očiste šupe, a ponekad daju odjeću koja više uopće nije nosiva. Najčešće pomažu oni koji ni sami nemaju mnogo ili su se našli u istoj situaciji pa znaju kako je to kad se nema i voljni su dati od sebe – priča nam Daniela o iskustvu rada s različitim osobama.
S institucijama, pak, poput Caritasa ili Crvenog križa ne surađuju, ali samo zato što žele pomoći onim obiteljima ili pojedincima koji nisu u njihovim sustavima pomoći.
Cure bi voljele doći i do baka i djedova koje žive sami, htjele bi da im se jave svi oni koji bi bili zainteresirani volontirati upravo na načina da dio vremena provedu kod sugrađana starije životne dobi kojima bi skuhali ručak, pripremili večeru i istovremeno pravili društvo. I volonterke ne pomažu naslijepo, svaki poziv koji im je upućen provjere.
- Prvo odemo kod onog tko traži pomoć, provjerimo informacije koje su nam dali, u kakvim uvjetima živi ili ako je riječ o ovrsi tražimo račun da nam to dokažu jer ne želimo da dođe do prevara i slično. Nakon toga objavimo popis potrepština na internetu, nakon toga, ako se oglase donatori, pokupimo stvari od njih i nosimo ih obiteljima – opisuje nam tijek pomaganja, dodajući da ne primaju novac, već taj iznos zajedno s donatorom odlaze namjenski potrošiti u trgovinu za kupnju potrepština poput brašna, ulja, šećera…
- Zna se dogoditi da nam se javi mnogo ljudi, međutim, problem je što mi nemamo prostorije u kojima djelujemo niti smo u mogućnosti otići po donaciju onaj tren kad nas zovu pa kad dođemo sutradan ili preksutra toga više nema jer su dali u Caritas ili negdje drugdje - govori nam volonterka, dodajući da za potrebe nošenja većeg broja donacija ili prijevoza, na primjer, namještaja često angažiraju muške članove akcije koji su najčešće, pak, članovi njihove uže ili šire obitelji. Znalo se dogoditi da zbog velikoj broja prikupljenih stvari iste danima voze u automobilima, no naposljetku sve je stiglo na adresu obitelji kojoj je isto bilo potrebno, a redovito se radi o hrani, odjeći, namještaju …
Zašto se Daniela, Tina i Sanja uz svoje redovite poslove i studiranje bave još i ovim?! – pa, zato što je ljepše davati, nego primati. Vidimo da u Šibeniku postoje ljudi kojima je pomoć potrebna, da akcija za pomoć ima samo tijekom blagdana, ali nažalost, ti ljudi ni tijekom godine nemaju dovoljno – poručuje Daniela koja kao i Tina i Sanja djeluje kao posrednica između potrebitih i donatora kaže da su to sve naposljetku ljudi, većinom, dakle, obitelji koji su zahvali na pruženoj ruci pomoći s kojima ostaju u kontaktu.
Svi oni kojima je potrebna bilo kakva pomoć bez straha i srama mogu se obratiti curama za pomoć i to putem Facebook stranice Agenti dobrote - Šibenik ili na broj mobitela 097/ 798 98 51 (Daniela). Isto vrijedi za sve one koji žele i mogu pomoći, a pomoglo bi i kad bi se proširila vijest među potrebitima kao i među donatorima.
Piše: Snježana Klarić
