Datum objave: 25. Ožujak 2016

Boris/Repetitor: Šibenik je težački grad, tvrdog mentaliteta što se uklapa u našu glazbu

Boris/Repetitor: Šibenik je težački grad, tvrdog mentaliteta što se uklapa u našu glazbu
Šibenik News
Šibenik News

Boris Vlastelica čini trečinu benda koji ćemo slušati u subotu, 26. ožujka, u Šibeniku. Postoje već desetljeće, a u prosjeku svake druge godine nastupaju u Krešimirovom gradu. Ove subote nastupit će u hangaru bivše vojarne Bribirskih knezova za jedno sa Zabranjenim pušenjem, Magulom i Drugom Podrugom, a što o skorom trećem albumu, eventualnoj ljetnoj turneji te spašavanju rock'n'roll ima za reći Boris u ime svog sve popularnijeg trija koji, između ostalog, nazivaju i nasljednicima Nirvane, čitajte u nastavku.


Pročitala sam genijalan komentar na vašem Facebook profilu, a glasi 'da vam Šibenik bude drugi dom'. Nimalo loša ideja i to iz nekoliko razloga. U deset godina postojanja u prosjeku svaku drugu nastupili ste u Šibeniku. Šibenik je poznata tranzitna točka, kopneni i morski putevi vode u bilo koji dio svijeta…. You name it. Kako se vama sviđa? Ipak vam je ovo peti put da nastupate u Krešimirovom grad.

To smo i rekli jer smo toliko često tu i uvijek baš te koncerte pamtimo. Šibenik je težački grad pomalo tvrdog mentaliteta, što mislim da se jako dobro uklapa u naš mentalitet, energiju i glazbu koju sviramo, zato se tako dobro razumijemo. Inače, gitaru sam počeo svirati sa Šibenčaninom, susjedom iz zgrade Borkom, koji je imao The Doors tribute bend, a koji je desetak godina prije toga izbjegao u Beograd pa onda dalje u svijet. Pozdravlja ga!


Onda, pročitala sam i da John Robb o vama govori kao o bendu koji je došao spasiti rock. Ide li vam to spašavanje kako? Barem što se tiče ovog dijela Europe u kojem se čini da turbofolk i varijacije na temu prevladavaju.


Ma danas su granice između žanrova nikad manje, i ne pristajemo na tu luzersku poziciju da rock'n'roll treba spašavati od drugih žanrova. Jedino samog od sebe, tako što će iznedriti još dobrih i vrijednih bendova. A dobra glazba nije za svakog i to je skroz u redu jer većina ljudi od borbe i preživljavanja nema vremena ni volje baviti se otkrivanjem dobrih bendova kojih je danas nikad više, već slušaju što im se servira putem medija. Tako da je pravo pitanje kako da spasimo medije, a ne rock'roll. Ide li vam to spašavanje kako?

 

Koji je to recept prema kojemu je beogradska trojka postala najbolji gitarski bend na kraju ne samo u Europi, nego, čini se i u svijetu, kad Repetitor nazivaju nasljednicima Nirvane, a uz to uspjeli ste osvojiti i Kinu, Rusiju… ? Što ste učinili svim tim ljudima? Što je iduće?


To da smo najbolji gitarski bend na svijetu su riječi jednog engleskog kritičara. Naravno i mi to mislimo, ali nisam siguran da je široko rasprostranjeno takvo mišljenje. Svakako uspjeh u glazbi dođe ili odmah nekim radijskim hitom, ili se kao mi alternativci godinama probijaš i dokazuješ i sviraš svuda dok te publika sama ne iznese gore na površinu.


U prosincu prošle godine izdali ste singl 'Beskraj' kao najavu trećeg albuma. Hoće li treći album značiti odmak u stvaranju u odnosu na prethodna dva albuma? I baš volite velike pauze između albuma?!


Na trećem albumu ćemo biti možda i najraznovrsniji dosada. Nije odmak u pitanju, to je zvuk Repetitora, samo prvi put su tu i neke muško-ženske teme, pjevamo svi troje, mijenjamo instrumente, itd. Ne bih sve još otkrivao, ali na jesen će se sve znati.


Pauze između albuma su dijelom i zbog onoga što smo maloprije pričali o alternativnom načinu probijanja. Mi se uglavnom samo ovim bavimo, i sviramo mnogo koncerata i turneja jer to najviše volimo i jer je to najbolji način da se predstavimo publici, tako da smo stalno na putu. A to nije kao Led Zeppelin turneja da imamo tour bus i pravimo pjesme usput dok roadie namješta stage. Mi smo trio koji stvara pjesme tako što crpi energiju jedan od drugog i trećeg, dakle zajedno na probama, što je nemoguće dok smo na turneji.

Takođe nam je i samokritičnost jača strana pa nam je draže da na svakih nekoliko godina izdamo glazbu koja je sto posto mi, nego da iz žurbe pravimo kompromise sami sa sobom.

 

Kod stvaranja, što najviše utječe na vas kao autore? Neki drugi bendovi, glazbenici…?


Ne, neki drugi bendovi i glazbenici utječu podsvjesno. Svjesno je glazba uvijek odraz onog kako se osjećaš.

Sezona festivala je pred nama. Hoćete li imati radno ljeto? Jeste već 'bookirani' na koje festivale? Gdje će vas publika moći slušati?


Repetitor nastupa cijele godine pa nam je to samo izlazak iz klubova na festivalske pozornice. Bit ćemo u Orahovici, u slavonskoj ravnici dan prije Šibenika, a za ljeto će valjda biti ponuda.


Planirate li uskoro neku pauzu ili ne razmišljate o stajanju sad kad vas je krenulo? Je li ovo vrijeme, ova ogromna količina podrške i odobravanja kod publike i kritike, vrhunac benda?


Ne razmišljamo o pauzi jer nas je ovaj bend jako zbližio i odnosi su nam takvi da ne možemo dugo da se ne vidimo, a kad se vidimo želimo svirati. To nam je bitno, a uopće ne razmišljamo da je ovo vrhunac.

 

Koliko, zapravo, možete dugo u tako žestokom ritmu? Osjećate li umor od putovanja, zamor od sviranja?


Ma koncerti te toliko ispune da zaboraviš na umor. Ljudi koji rade u brodogradilištu, u kiosku, na traci ili obrađuju zemlju, oni znaju što je umor, a mi radimo ono što najviše volimo i dovoljno smo dobri u tome da nas sluša sve više ljudi da možemo zaraditi nešto od toga. 

Naravno da bi trebalo više da živimo bolje, ali to je muka skoro svih onih koji pošteno zarađuju, bar ovdje kod nas.

 

 

 

Razgovarala: Snježana Klarić

 

Iz kategorije: Kultura