Amira Medunjanin, pjevačica sevdaha svjetske reputacije u Šibeniku ima svoju publiku koju je stekla i prije večerašnjeg nastupa na tvrđavi svetog Mihovila. Čim je večeras izašla na pozornicu ta se vibra između nje i publike osjetila zbog njezinog čarobnog, kristalnog glasa i osebujne interpretacije tradicionalnih pjesama u kojima, kako je netko napisao „daje prostora duši da diše“, ali i zbog njezine neposrednosti i prave „bosanske duše“ koju utjelovljuje. Dio publike je s njom pjevao već nakon druge sevdalinke. Osim kroz pjesmu, Amira je publici neposredno komunicirala i svoje trenutne emocije, a njih je sinoć odredila jaka bura zbog koje su se smrzavali i ona i publika. Pomalo je zbijala šali na svoj račun kazavši da izgleda poput padobrana nakon što je vjetar napuhao njezinu dugu haljinu i da je samo pitanje trenutka kada će poletjeti, poput golubice, s tvrđave ili pak da je prvi put na sceni obukla haljinu bez rukava, očito u krivo vrijeme. Jedna joj je žena iz publike ustupila svoju rozu šal maramu kojom je pokrila svoje gole ruke i uspjela se pomalo utopliti.
Te su joj neočekivane vremenske nepogode poslužile samo kao šlagvorti u uspostavljanju prisnijih odnosa s publikom, ali ju ni u jednom trenutku nisu omele u njezinim interpretacijama iako se, nema dileme, od hladnoće tresla „kao prut“. Osim bosanskih sevdalinki izvela je i makedonske narodne pjesme, Štulićevu „Poljubi me“ koju je predstavila kao hrvatsku sevdalinku, interpretirala je i Kemala Montena, posebnu sarajevsku dušu i, kako je kazala, kraljicu glazbe Josipu Lisac, ograđujući se da se to jedva usudi. Sa svojim je gitaristom Antom Gelom izvela je i dalmatinsku šansonu "Piva klapa ispod volta" da bi koncert završila s „Eminom“ bez pratnje. Jednake pohvale kao i Amira zaslužili su njezini prateći glazbenici, dvojica virtuoza za gitari, Ante Gelo i Boško Jović te Zvonimir Šestan na kontrabasu, ali ne i dio publike. Uvažavajući to što je bura brijala na Tvrđavi i što je zaista bilo hladno teško se može opravdati njihov išetavanju i ušetavanje te odlazak s koncerta kako se i kada kome to svidjelo tako da je i Amira u jednom trenutku priznala da ju to dekoncentrira. No, dio publike koji se nakon što je koncert završio doslovno sjatio kod Amire grleći ju i ljubeći je i fotografirajući se s njom najbolji je komentar njezinog koncerta, a ona je sama, svjesna da je jak vjetar i hladnoća mnoge omela u potpunom doživljaju, na kraju poručila.„Ovo moramo ponoviti, ali bez vjetra“.
Na početku koncerta je kazala kako su ona i njezini kolege oduševljeni ambijentom i pozornicom na Tvrđavi te kako su uoči koncerta, umjesto da vježbaju, hodali po tvrđavi diveći se pogledu s nje. Amira je za koncert na tvrđavi svetog Mihovila poželjela zvjezdano nebo koje je i dobila no uz to je dobila jaku buru i niske temperature koji su omeli istinski doživljaj koji je svojim glasom i neposrednim nastupom pružila publici. Većina koja je do kraja ostala na svojim sjedalima kazala je:"Smrzavanje se itekako isplatilo s obzirom na užitak koji je Amira priredila".
