Dječji pjesnik, Šibenčanin Aljoša Vuković u svojoj 13-godišnjoj karijeri iza sebe ima već zavidan opus od tri knjige i dvije slikovnice, a prošle godine dječji žiri je njegovu knjigu „Sveti Nikola“ nagradio „Ovcom u kutiji“, nagradom za najbolju hrvatsku slikovnicu, a i njegova slikovnica „Tajne zgode nestašne vode“, našla se među 25 slikovnica u konkurenciji za istu nagradu.
I ove godine se njegova knjiga "Tatin oblak" našla u užem izboru za nagradu Grigor Vitez, a Vuković je bio u konkurenciji među deset najuspješnijih dječjih pisaca poput Zvonimira Baloga, Zorana Pongrašića i Enesa Kiševića. Vukovića smo sreli u Gradskoj knjižnici Juraj Šižgorić, gdje povremeno vodi Večeri dječje poezije, a osim najmlađih, čitanje njegove poezije pohode i stariji Šibenčani.
„Ovim poslom se ozbiljno bavim zadnjih 13 godina otkad pišem za dječji časopis Smib te povremeno za Modru lastu, iako sam s književnim radom počeo još 1995. godine. Zasad pišem isključivo poeziju za djecu, nisam se još dotakao drugih književnih vrsta, ali sve češće plovim i glazbenim vodama. S prijateljem Antom Stošićem pišem glazbu za animirane filmove autorice Ivane Guljašević, a dva filma su nedavno prikazana u službenom dijelu Festivala hrvatskog animiranog filma. Pisanje glazbe za djecu mi je novo, no dobro plivam u tome jer sam završio srednju Glazbenu školu i 17 godina pjevao u raznim klapama“, priča nam ovaj samozatajni dječji pjesnik.
Pisanje pjesama kao ispušni ventil
Vukovićevo zanimanje teško je spojivo s njegovom umjetničkom crtom, on naime radi kao zaštitar u šibenskog poslovnici jedne hrvatske banke. Priznaje da su pisanje pjesama i ozbiljan zaštitarski posao naizgled nespojivi, no u praksi je potpuno drugačije: „Iznenadili biste se kakvim se sve poslovima bave zaštitari i kakve se sposobnosti kriju iza ovih kršnih momaka koji nose pištolje“, uvjerava nas Vuković. Priznaje da mu inspiracija za dječje pjesme i zagonetke često dolazi upravo na radnom mjestu, jer je posao zaštitara, iako vrlo odgovoran i stresan, često monoton: „Često mi se u trenucima dokolice vrte po glavi razne ideje za pjesme, to mi dođe kao ispušni ventil dok sam na radnom mjestu“, priznaje.
Njegove pjesme i zagonetke nisu uniformirane ni etiketirane samo za dječji uzrast: „Često se radi o univerzalnim mislima koje su napisane na dječji način, no svi se mogu prepoznati u njima. Mislim da u svakom od nas čuči dijete, samo ga treba pustiti da se oslobodi. Djeci ne možete prodavati lažnjake, ako želite na silu biti duhoviti i zabavni, nećete uspjeti. Djecu ne treba poučavati, već im pjesama i zagonetkama davati naputke kako bi se dobro zabavili i pustili mašti na volju. Mislim da u tome uspijevam jer su reakcije djece, moje najzahtjevnije publike, vrlo dobre“, kaže simpatični Aljoša, koji će ubuduće svoje slikovnice čitati i vlastitom djetetu, jer uskoro po prvi put postaje otac.
