Dragi moji čitatelji, iako nam je stigla jesen dani su previše lijepi da bih sebe ili vas zamarala grintanjem. Nije da se ne bi našlo materijala – vječno aktualno pitanje smeća, koševa i kontejnera ili ono čemu i kome zapravo služi mreža kamera postavljenih diljem grada. Radije ću iskoristiti ove lijepe dane za plovidbu, kupanje u još uvijek toplom moru i guštanju u druženju s dragim ljudima a vama umjesto kolumne nudim kratku priču koju sam napisala inspirirana našim gradom. Iako se isprva čini kao ljubavna priča smještena u stari grad ona je mnogo više od toga.
Moja je skromna oda nematerijalnoj šibenskoj baštini - šibenskom duhu i duhovitosti, transformativnoj moći pisme i ljudima dobre volje te bezvremenskoj ljepoti i energiji šibenskih skala i kala. Nazvala sam ju „Babe kale“ jer su one ključni likovi priče – vesele čuvarice tradicije i grada, velikog srca, moćnog glasa i nadnaravne moći preobrazbe negativnog u pozitivno.
Voljela bih da čitajući priču nakratko zaboravite na grintanje, brige i sve ono što vas tišti uranjajući u izmišljeni svijet glavne junakinje. Unatoč tome što se radi o šibenskoj nevisti i priča sadrži autobiografske elemenate to je u potpunosti fiktivno djelo. Uživajte!
Priča „Babe Kale“ objavljena je u novom izdanju časopisa „Volim Šibenik“
Link na časopis je: https://online.fliphtml5.com/wdcxd/fgdd/#p=1
