Datum objave: 13. Rujan 2018

Gastronomski doživljaj – hrana za, um, tijelo i dušu

Gastronomski doživljaj – hrana za, um, tijelo i dušu
Karmen Jelčić
Karmen Jelčić

Sve se više govori i piše o turizmu doživljaja koji postaje okosnica uspjeha turističke destinacije. U toj priči gastronomska ponuda i doživljaji vezani uz hranu i piće imaju ključno mjesto. Atraktivnost gastronomske scene danas više nego ikad predstavlja snažan motiv za turistički posjet nekoj destinaciji. Svi koji su posjetili zagrebački Advent ili neke gastromanifestacije poput dana šurlica na Krku odmah će shvatiti o čemu je riječ. Jedenje dobre hrane može ali ne mora znači i gastrodoživljaj. Nije dovoljno zadovoljiti trbuh ili nepce, osim toga gastrodoživljaj uključuje um i emocije odnosno zadovoljava potrebu/želju modernog turista za nečim novim, neobičnim i posebnim što će ga iznenaditi i oduševiti (ili ne), ali ga neće ostaviti ravnodušnim. Što više čula je uključeno to će gastrodoživljaj biti upečatljiviji. Tako osim okusa i mirisa na doživljaj utječe i sve ono što vidimo i čujemo - način prezentacije hrane, estetika tanjura, glazba, uređenje okružja u kojem jedemo. Ne znam za vas ali u mom prijateljskom krugu slike hrane i pića dijele se ponosno poput trofeja.

 

Nedavno sam imala priliku sudjelovati u top gastronomskom doživljaju koju je usred suptilno kultiviranog otočkog ambijenta organizirala konoba Fešta na otoku Žutu. Veliko hvala umješnim chefovima koji su nam omogućili da uživamo u delicijama spravljenim od podcijenjene sitne plave ribe i ribljih dijelova koji uglavnom završavaju u otpadu. Lako je od vrhunske ribe spraviti vrhunski obrok ali samo majstori zanata to umiju napraviti od jeftine! Svaka čast organizatorima koji su ih pozvali te onima koji su to događanje podržali i omogućili da mali kornatski otok postane poprište kulinarskog umijeća i inventivnosti svjetske razine, mjesto hedonizma i vrhunskog gastronomskog doživljaja koji će većina još duuugo pamtiti i prepričavati.
Potječem iz obitelji u kojoj se njeguje kult finog zalogaja, a ljubav prema hrani spojila me s mužem Šibenčanom, gurmanom i talentiranim kuharom. Zahvaljujući brojnim putovanjima, idejama s interneta, TV programu 24kitchen, časopisu „Dobra hrana“ i razmjeni savjeta s drugim bonkulovićima, imamo visoke kriterije u vezi s tim što jedemo. Prvo kod kuće a još više kada se radi o restoranima.

 

 

Kao većina ljudi koje poznam, restorane biram prema kriteriju posebnosti – nekom posebno originalnom ili ukusnom jelu, neuobičajenom načinu pripreme hrane, veličini porcija, ugodnom ambijentu, inovativnosti i kreativnosti kuhara, specijalizacija u nekoj kuhinji neke strane zemlje itd. Volim luksuzne restorane radi ugođaja, razine usluge te znanja i kreativnosti njihovih vrhunskih chefova. Smatram da takav vrhunski paket smije i nešto više koštati (iako smatram da su cijene u Dalmaciji ipak prenapuhane). S druge strane isto tako sam ljubitelj nepretencioznih lokala i konoba u kojima se osjeća domaća atmosfera, jede kvalitetna spiza i njeguje pristup „vrijednost za novac“. Moj treći favorit je ulična hrana. Ne, ne mislim na uobičajene klasike poput bezličnog hot doga, mlohave pizze ili hamburgera s krumpirićima ŽNJ kvalitete. U svijetu se sve češće u mobilnim kućicama ili štandovima uz cestu/ na tržnicama može naći dobra hrana s karakterom koju pripravljaju mladi i ambiciozni kuhari koji su se nerijetko školovali kod vrhunskih chefova. Zahvaljujući nižim troškovima poslovanja oni za malo novca nude puno okusa.

„Street food“ ponuda definitivno sve više oduševljava i privlači „foodije“ koji i od brzog zalogaja očekuju više od onoga što se nudi u prosječnim restoranima koji na meniju imaju sve – od pizze, paste, rižota, ribe i morskih plodova do pašticade i steak-a. Taj tip restorana ističe se time da se ne ističe. Hrana im nije ni dobra ni loša kao ni razina usluge ili ugođaj, a cijene su uglavnom pomno usklađene s drugim lokalima u njihovom okružju. Zanimljivo je da se takvi restorani često nalaze na atraktivnim i frekventnim lokacijama a unatoč tome znaju biti poluprazni. Istovremeno se ljudi trse doći do neke zabiti samo zato što očekuju da će ih tamo dočekati uzbudljiva hrana ili piće, nešto posebno i drugačije, doživljaj za pamćenje koji će im uljepšati dan a ponekad i cijeli godišnji. 

 

Ponekad se čudim kako je moguće da mi amateri imamo strastveniji odnos prema hrani od mnogih profesionalnih kuhara i da pokazujemo veće zanimanje za kulinarske trendove ili eksperimente. Sve se više prijatelja poput nas pita u čemu je poanta odlaska u restoran ako tamo jedemo lošije nego doma (i to još masno platimo). Posljedica toga je da se tijekom sezone uglavnom družimo u kućnoj atmosferi i guštamo u slasnim zalogajima koji se rijetko mogu naći na meniju šibenskih restorana a pogotovo ne po nama prihvatljivim cijenama.

Na kraju sami procijenite koliko je šibenska ugostiteljska scena uspješna u tome da kreira gastrodoživljaje za pamćenje (i to ne samo za one s dubljim džepovima) koji bi nama, domaćima, uljepšali život, a turiste motivirali da se radi toga upute u naše krajeve i izvan sezone.