Datum objave: 02. Srpanj 2018

Razmišljanja šibenske neviste:Viva familija ili Živjela obitelj!

Razmišljanja šibenske neviste:Viva familija ili Živjela obitelj!
Karmen Jelčić
Karmen Jelčić

Nešto prije MDF-a dašak radosne multi-kulturalne energije proširio se i našim kvartom, Zagrađem. Okupila se poveća grupa mojih bratića, sestrični i njihovih potomaka a doputovali su iz raznih dijelova svijeta kao i „lijepe naše“ kako bi se u Šibeniku družili, njegovali obiteljski duh i učvrstili međusobne spone.

 

Bila sam presretna brojnim odazivom na prijedlog da se obiteljski skup organizira u Krešimirovom gradu jer Šibenčani drže do obitelji i njenih korijena. Smjestili su se ljudi uglavnom u obližnjim apartmanima a naša mala kuća s povećom terasom bila je glavno poprište familijarnog događanja. Hvala Bogu na toplom i suhom vremenu, svim iznajmljivačima koji su moje srdačno primili, prijateljima koji su nam savjetom i djelom zdušno pomagali i susjedima koji su višednevnu feštu začinjenu nadvikivanjem, pjesmom, plesom i gromoglasnim smijehom tako tolerantno podnosili!!! Sporazumijevali smo se na raznim jezicima, ponekad i rukama i nogama, a uglavnom srcem, koje kao da nam je svima naraslo. Obitelj je čista emocija a u ovakvim prilikama suze radosnice teku u potocima. Hodalo i nosilo se kofere, hranu, piće, stolce ili tanjure amo-tamo, tj. gore-dolje po brojnim skalama, popraćeno dubokim uzdasima i duhovitim primjedbama na originalan „dolački“ fitnes program. Smijali smo se i na račun prodorne zvonjave crkve sv. Križa koja ih je svako jutro uredno budila, onima koji su se među brojnim uličicama, skalama i butama uspjeli izgubiti ili očajničkoj jagmi za parkirnim mjestima s kojih se do odlaska više nisu micali.

 

Složili smo se da nismo mogli imati ljepšu kulisu za druženje od našeg drevnog kamenog grada, u blizini tvrđave sv. Mihovila, opkoljeni bedemima i s pogledom koji puca na kanal i Martinsku. No svi koji se bave turizmom znaju kako su ambijent i atmosfera samo dio uspješne priče.
Drugi važan sastojak je eno - gastro doživljaj. Tu je važnu ulogu odigrao odojak crne svinje domaćeg uzgajivača koji sam prošle godine kušala i pohvalila se na obiteljskoj društvenoj mreži. Rezultat je bio opća mobilizacija i dogovor da ćemo ove godine zajednički guštati u delicijama našeg kraja. Mislim da su ovdje progovorili talijanski korijeni naše obitelji jer doista volimo guštati u dobroj spizi i piću, što je definitivno još jedna spona sa pravim Šibenčanima. Tako su se iz naše ljetne kužine širili mirisi Luganiga (doduše na žaru, ne u juhi), teletine s bižima, šalše od domaćih poma i čili papričica, kruha ispod peke, svježe ulovljenih Ćokalica iz Prokljana i spomenutog crnog odojka. Osim toga, svatko je ponio barem nešto čime je želio iznenaditi familiju - tako da smo se častili delicijama iz cijelog svijeta. Što se tiče cuge - bavarsko pivo, međimurska žestica, poljska votka, dalmatinska loza te domaće i strano vino savršeno su se nadopunjavali i razgalili su kako moju obitelj tako i pokojeg susjeda.

 

Naravno da nije nedostajao ni kulturno-zabavni program. Bez obzira što neki nisu razumjeli ni riječ, nitko nije ostao ravnodušan kada se zapjevalo dalmatinske klasike, kao primjerice: „Da te mogu pismom zvati!“ Susjed mi je kasnije sa suzom u očima rekao da je zajedno s nama uživao jer se u susjedstvu već dugo nije čulo toliko pjesme i smijeha. Dragi prijatelj i novinar približio nam je povijest Šibenika pripovijedajući nešto drugačije povijesne priče koje su mnogi Šibenčani zaboravili. Prijedlog obilaska tvrđava, glavne atrakciju grada, nije prihvaćen jer je tijekom dana bilo prevruće, a osim toga, bio im je pun kufer hodanja tj. penjanja. Zadovoljili su se pogledom i slikom impozantnih zidina. Zato su uživali u kratkoj šetnji do Banja i kupanju u boćatoj vodi. Iako ju Šibenčani ne cijene, i to je doživljaj, jer se ljudi uglavnom kupaju ili u jezeru ili u moru a da ne govorim o pozitivnom učinku na kožu). Izlet na otok Zlarin također je bio pun pogodak. Vožnja kanalom sv. Ante vremešnim Tijatom, prazna plaža, toplo i čisto more, veselo društvo i nešto krutog i tekućeg provijanta – ma tko to more platit?

 

Kažu da krv nije voda, a ipak se obiteljski odnosi lako razvodne i pomute ako ih ne njegujemo. Uvjerena sam, a i naše šibensko iskustvo je to potvrdilo, vrijedi ulagati trud, vrijeme i novac u familijarno okupljanje - jer nas ništa ne može tako emocionalno dotaknuti, nahraniti i obogati kao obitelj.