Petak, 09 Lipanj 2017 13:46

Prigrlili smo „pametnu“ tehnologiju, a intelekt tretiramo kao modni dodatak

Napisao: 
Prigrlili smo „pametnu“ tehnologiju, a intelekt tretiramo kao modni dodatak

Pamtit ću svibanj 2017. godine po dvjema stvarima – lokalnim izborima i projektu „Intelektualni kapital kao potencijal“, piše u svojoj redovnoj kolumni "Razmišlajnja šibenske neviste"  Karmen Jelčić Pulić . Koje veze imaju omanji lokalni projekt unapređenja ženskog poduzetništva i događanje od nacionalne važnosti - izbor čelnih ljudi županija, gradova i općina? Povezuje ih pitanje i tretman  intelekta!

 

Ključna uloga znanja, talenta, vještina, kreativnosti

 

Pogledajmo širi društveni i gospodarski kontekst 21. stoljeća koji ide u smjeru tranzicije iz industrijske u novu ekonomiju te jedno drugačije, modernije društvo prozvano „pametno“ ili društvo znanja. U domeni gospodarstva susrećemo se sa sljedećim nazivima: informacijska ekonomija ili ekonomija znanja te kreativna ili inovativna ekonomija unutar koje se smjestio suvremeni turizam, prozvan turizam doživljaja i iskustva. Kao što se prema nazivima može zaključiti, novu bazu društvenog i poslovnog razvoja i blagostanja ne predstavljaju samo zemlja ili industrijska postrojenja nego nematerijalni i neopipljivi čimbenici koji ih oplemenjuju. U tom kontekstu ključnu ulogu ima intelektualni potencijal - izražen kroz znanje, talent, vještine, iskustvo, inovativnost, kreativnost, prilagodljivost, kvalitetnu suradnju itd. Vrijednost za društvo, firme i pojedince stvara se ako intelekt uspijemo pretočiti u pametna rješenja i koncepcije koje će unaprijediti kvalitetu života ili poslovanja, znanstvene spoznaje, jedinstvene i tržišno atraktivne proizvode, usluge i doživljaje koji će nas učiniti konkurentnima, dobro funkcionirajuću i „customer friendly“ poslovnu organizaciju kako privatnih firmi tako i zdravstva ili javne uprave, motivirajuću viziju pomoću koje ćemo ostvariti zdrav i održiv rast i razvoj te pozitivan imidž, primjerice, pouzdanih i poštenih partnera.

 

Pametnjakovići – guzičari koji na prevari grade uspjeh

 

Firme posluju zahvaljujući potrošačima (kupci, klijenti, gosti), a javna uprava postoji zbog građana (iako nam se ponekad čini obratno). Zdrav razum i suvremena ekonomska teorija govore nam da je njihovo zadovoljstvo pruženim i ponuđenim uslugama i proizvodima najbolji pokazatelj toga koliko smo uspješni. Nema razvoja bez sposobnosti da anticipiramo njihove želje i potrebe a shodno tome da unapređujemo slabosti kontinuirano se reinterpretirajući. Što je društvo razvijenije to manje prolaze primitivne fore – uvaljivanje lošega pod dobro, lažna obećanja, ignoriranje nezadovoljstva, neispunjavanje obećanja ili nespremnost preuzimanja odgovornosti – raznih „pametnjakovića guzičara“ (slobodan prijevod engl. „smartass“) koji na prevari grade uspjeh i time ne štete samo sebi nego i drugima koje usput zablate. potrošači mlađe generacije takve ne štede negativnim online recenzijama, a stariji šutke odlaze konkurenciji. Nesretni pak građani pakiraju kofere i napuštaju zemlju.


To je suvremena realnost u kojoj poduzetnici posluju, a političari vladaju. Žele li u svom poslu biti uspješni moraju se smjestiti u navedeni kontekst i prilagoditi se - kako načinom razmišljanja tako i djelovanjem. Problem vidim u tome što smo kao društvo uglavnom prigrlili „pametnu“ tehnologiju, a intelekt – talent, znanje, inovativnost ili kreativnost -tretiramo kao modni dodatak, opcionalan (a ponekad čak i suvišan) ukras. Koliko će nam trebati da shvatimo kako je intelekt danas osnovno radno sredstvo?

 

Kako su poslovne žene prepoznale važnost intelektualnog kapitala

 

Stoga su poslovne žene splitsko dalmatinske županije udružile pamet i snagu ne bi li organizirale besplatnu edukaciju na tu temu i učinile nešto dobro i korisno - za druge žene, njihovo poslovanje i lokalno gospodarstvo. Iako se radilo pod vremenskim pritiskom, uz regularne poslovne obaveze, djecu i kuću, te unatoč profesionalnim, karakternim i svjetonazornim različitostima, nije pala niti jedna ružna, podcjenjivačka ili omalovažavajuća riječ. Ideje su se nabacivale, odbacivale, revidirale i konsenzusom prihvaćale, svatko je radio ono što najbolje znao, brzinom kojom je umio. Ono o čemu smo u projektu govorile to smo u njegovoj realizaciji i primjenjivale a ego smo nahranile tek na kraju projekta, pohvalom zadovoljnih polaznica ili kolega/kolegica.
Bio je to mali lokalni projekt , ali od strateškog značaja jer je barem na kratko usmjerio pažnju poduzetnica, potpornih institucija i medija na ono što danas stvara dodanu vrijednost - nematerijalne poslovne čimbenike.
Čovjek bi stoga očekivao da se o svemu tome još više i obuhvatnije govorilo tijekom izbora gdje se ne radi o poslovnom uspjehu/neuspjehu male ili srednje firme nego o bitku i boljitku stanovništva hrvatskih gradova i županija. Izmučeni i obeshrabreni ljudi ne trebaju neutemeljeni optimizam i obećanja nego poštene i pametne lidere koji osim retorike posjeduju ono što je bitno: stručno znanje i ideje kako stvari što optimalnije postaviti i posložiti,kako pokrenuti posrnulo gospodarstvo i vratiti nam kvalitetu života, koji imaju jasnu predodžbu o tome kuda nas vode, što i kako treba raditi da bi se vizija boljeg života u praksi doista ostvarila te s kojim ljudima, sa svim njihovim kompetencijama i moralnim predispozicijama, se to može provesti.

 

Lokalna realnost kao nedefinirani bućkuriš

 

No predizborni politički diskurs uglavnom se zadržavao na materijalnom i opipljivom –novcu/ investicijama,radnim mjestima (koja će bez znanja, izvrsnosti, inovativnosti i kreativnosti brzo nestati), građevinskim radovima, uređenju ili izgradnji zgrada, postrojenja i cesta. Slabo su se čuli oni koji su govorili o pametnim rješenjima, koncepcijama i programima, unapređenju individualnog i kolektivnog znanja i sposobnosti, poticajnoj radnoj kulturi i klimi, izvrsnosti, jedinstvenosti i originalnosti. Što nam to govori? Da oni koji se kandidiraju za vlast ili ne znaju što je bitno ili misle da birači to ne razumiju. Ni jedno ni drugo ne valja! Ako ne znaju, pa kako će nas,i u koju budućnost voditi? A ako misle da birači ne razumiju onda možemo očekivati da će u ime „opće dobrobiti“ nametati kojekakve ideje i rješenja umjesto da osluškuju i analiziraju realne potrebe i želje gospodarstvenika i građana.
Datum za pamćenje - svibanj 2017. godine. Mjesto radnje –Hrvatska/Dalmacija. Globalni kontekst - era informacija i znanja. Lokalna realnost –nedefiniran bućkuriš, niti poštena feta pršuta i sira niti neobična gastro kreacija.
Ima tu svega pa što nas dopadne: znanje, inovativnost, kreativnost, izvrsnost, kvaliteta, suradnja i uvažavanje ili pak manjak bontona i kompetencija, intelektualna pustoš,i ignorancija i samovolja. Pametnom dosta da shvati kuda nas to vodi.
 

Više u ovoj kategoriji:

 

MOK.hr koristi kolačiće (eng. cookies) kako bi vam pružio bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pregleda mok.hr stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se!