Datum objave: 16. Siječanj 2017

Odlazak mladih:Postali smo turistički sve poželjnija,a životno i radno sve nepoželjnija destinacija

Karmen Jelčić
Karmen Jelčić

Zašto se toliki mladi ljudi odlučuju napustiti domovinu Hrvatsku, započeti novi život u tuđini, daleko od sigurnosti i podrške obitelji i prijatelja? Idu trbuhom za kruhom jer nemaju veze i vezice pa ne vide perspektivu zapošljavanja ili napredovanja. Dojadilo im čekati bolja vremena s predizbornih plakata, zgadila im se logika jači kvači, besramni, lažljivi i nemoralni političari, korupcija, neodgovornost, nemar za mlade, nedostatak sankcija za velike i moćne, a pendrek se koristi za minorne prijestupe. Ima toga još, koliko ljudi, toliko sudbina i motiva. Ili, šećer na kraju, ministar obrazovanja – potvrđeni plagijator, a premijer i niz uglednih znanstvenika mu izriču potporu!

 

Sjedaju na avione, vlakove, autobuse ili nakrcane automobile i bježe od nesposobnjakovića koji kroje njihovu sudbinu i društva koje to odobrava ili tolerira. Oni koji odlaze su okrenuti prema budućnost, potencijalu, šansama koje će se ukazati, uvjereni da u nekoj drugoj, uređenijoj, zemlji mogu uspjeti zahvaljujući svom znanju, talentu, vještinama, vrlinama i spremnosti da naporno rade i usavršavaju se.
I moje dijete je odselilo. Našla je posao preko interneta, skype-om obavila intervju, uspješno odradila ne baš jednostavan probni rok, i, unatoč mojoj potajnoj želji, tamo daleko, daleko, ostala. Nema u nas logike, reda, rada ni discipline, kazala mi je i definitivno se pozdravila s domom u najužem centru hrvatskog glavnog grada u kojem je odrasla. Gradsko dijete, fakultetski obrazovanih roditelja i kršćanskog background-a novi dom je našla u sjeverno- europskoj provinciji, utvrdi protestantskog svjetonazora, reda, rada i discipline. Unatoč tome što rinta od jutra do sutra a ni plaća joj nije Bog zna što, ona je zadovoljna i motivirana. Ima priliku raditi ono što zna i voli, poslodavac joj pokazuje da cijeni njenu stručnost i angažman, dobije godišnji bonus, ima priliku štošta naučiti i s vremenom napredovati. Mislim da ju najviše motivira zdrava logika životnog i poslovnog okružja koja je usmjerena na stvaranje, dugoročno dobro, korisno i pozitivno. Sve što stvara vrijednost - individualnu, poslovnu, društvenu- nagrađuje se i potiče a ono što je destruktivno (i smanjuje vrijednost) kažnjava se i postepeno eliminira. U takvom sustavu postoji pozitivna selekcija i nema šanse da joj netko neobrazovaniji, nesposobniji ili neiskusniji ugrozi radno mjesto. Pa nije gazda lud da zapošljava ljude koji ne znaju, ne umiju i ne opravdavaju njegovo povjerenje.

Ljudi moji, kod nas, očito, sve kontra logike i pameti, kada zbog tako nečega moraš zemlju napustiti! Kako smo samo uspjeli postati turistički sve poželjnija a životno i radno sve nepoželjnija destinacija?
Ključna riječ je negativna selekcija. Živimo u društvu željnom lake i brze zarade gdje pametni i sposobni nisu poželjni jer je lakše manipulirati glupim, glupljim i podatnim (jeste li se zapitali zašto se u najboljem večernjem terminu prikazuju debilne serije umjesto kvalitetnijih filmova?)
Dugogodišnja, negativna, selekcija u državnim i gradskim tvrtkama, bolnicama, institucijama ili fakultetima – biraju se slabiji i lošiji kako ne bi netko ugrozio nekoga - stvorila je društvenu klimu u kojoj izvrsnost, inovativnost, kreativnost i moralnost postaju iznimka umjesto pravila. Problem je u tome što su upravo te karakteristike neophodne za društveni i gospodarski napredak i blagostanje u današnje doba. Koji će to pametni, sposobni, kreativni, inovativni i moralni ljudi ostati u Hrvatskoj da bi nam osigurali ekonomski prosperitet i buduću penziju za moju generaciju?

 

Oni koji su prevarili, zdrpili, zgrabili i oteli od susjeda, druga i društva kako bi osigurali sebi i svojim potomcima veću ili manju lovu jadni su, prokleti i prezreni. Shvaćaju to svi koji su gledali kultni film „Hamlet u Mrduši gornjoj“ šibenskog i hrvatskog velikana Ive Brešana. Pošteni i radišni ljudi često su ranjivi i slabi, jer rade, stvaraju i drže se moralno etičkih načela, pa nemaju vremena ni volje spletkariti, ocrnjivati, denuncirati ni krasti.
Podižem barjak tom mudrom i sposobnom čovjeku koji je davnih dana, u nekom prošlom vremenu, opisao kontekst hrvatske današnjice: U se,na se i poda se! Pa tko preživi.
Zato nas i napuštaju toliki pametni i sposobni ljudi. Jer se u 21. stoljeću, stoljeću ekonomije i društva znanja, nismo značajno odmakli od logike ne manje čuvenih Raosovih Prosjaka i sinova.