Postoje trenuci i zbivanja u životu Šibenika koje ne doživljavamo kao osobito značajne nego kao zanimljive i dostojne da ih se pamti kao drage uspomene, ali ne i kao povijesno značajne događaje iako oni to jesu. Stvarni značaj i važnost takvih trenutka i zbivanja prepoznaju tek neki budući naraštaji. Oni u njima vide ono što mi nismo; datume, imena, mjesta i događaje vrijedne da budu trajno zabilježeni u gradskim kronikama, da se o njima govori s ponosom i postanu argument globalne kulturno – povijesne i civilizacijske vrijednosti Šibenika.Šibenik je mali, ali je velik , a mogao je biti i veći da se kao domaćin snašao pa je bio čak i manji nego što je inače velik.
Šibenik i Šibenčani doživjeli su i bili su suvremenici i sudionici upravo takvih trenutaka i događaja. Doživljeni su ih kao atrakcije, zanimljivost pa i raritete, a malo tko ih je prepoznao kao sadašnje, a još više buduće dokaze veličine, značaja i vrijednosti Šibenika.
Riječ je o tri osobe od kojih su se dvije u Šibeniku pojavile slučajno i odjednom ga pretvorile u metropolu globalnog značaja štoviše epicentar kulture, umjetnosti i stvaralaštva suvremene civilizacije.
Te tri osobe su glazbenik i dobri duh Hrvatske, Nenad Bach, slikar Charles Billich i pijanist Maksim Marvica.
Bach je došao u Šibenik da bi na šibenskom dječjem festivalu vodio glazbenu radionicu, nastupio na šibenski Večerima dalmatinske šansone i u Šibeniku skladao pjesmu njemu na dar u povodu 950. obljetnice prvog spomena njegovog imena u povijesnim dokumentima. Billich je došao da bi na šibenskom dječjem festivalu vodio likovnu radionicu i da bi u povodu proslave 950. obljetnice spomena Šibenika u povijesnim izvorima, naslikao Grad i njegove ljude, a Mrvica je došao da bi istim povodom održao dobrotvorni koncert. Sva trojica učinila su to unoseći u ono što rade svu svoju umjetničku snagu i ljudsku dobrotu. Maksim zato što je Šibenčanin koji istinski voli Šibenik, a druga dvojica zato što su preko svojih prijatelja upoznala i zavoljela Šibenik.
Zahvaljujući njima Šibenik je između lipnja i rujna 2016. godine bio kulturni i umjetnički pupak svijeta. O njemu su pisali svi svjetski mediji, a ono što su radili bilo je dovoljno važno i vrijedno da u očima čovječanstva mali Šibenik bude istinski velik ili barem toliko velik da ga se ne može nevidjeti. Mogao je biti i veći da se kao domaćin snašao i pružio svojim gostima priliku da ga učine istinski velikim, ali nije pa je, u nekim trenucima, bio čak i manji nego što je inače velik.
Ali, nema straha. Što vrijeme bude više odmicalo to će se više u povijesti Šibenika isticati dani kada su trojica svjetski poznatih i priznatih Hrvata, Nenad Bach, Charles Billich i Maksim Mrvica, u prvom samorodnom hrvatskom gradu otvorila škrinju svog umjetničkog blaga i s njim nesebično podijelila bogatstvo svoje zaslužene slave. Tek da se ne zaboravi, u Šibeniku su 2016. godine bili:
Nenad Bach, hrvatski američki glazbenik s više od milijun prodanih nosača zvuka, skladatelj, producent i mirovni aktivist koji je nastupao s Lucianom Pavarottijem, Bonom Woxom i The Edgeom iz grupe U2, Brianom Enom, Garthom Hudsonom i Rickom Dankom iz grupe The Band), Vinceom Welnickom iz kultnog beda The Grateful Dead, Johnom Malkovichem, Martinom Sheenom i Michaelom Yorkom te bio suradnik na pripremi kompilacijskih album Brucea Springsteena, Leonarda Cohena, i Allena Ginsberg. Njegove autorske albume širom svijeta kupilo je više od milijun ljudi. Nenad Bach je jedan od najvećih promotora Hrvatske u svijetu i najvažnijih spona između domovinske Hrvatske i hrvatske dijaspore.
Charles Billich, službeni umjetnik Olimpijskih igri u Pekingu 2008. godine, službeni umjetnik olimpijskih ekipa SAD-a i Australije na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine, u Sydneyu 2000. godine, u Ateni 2004. godine i Pekingu 2008. godine. Sudionik obilježavanja 100. obljetnice Nobelove nagrade 2001. godine, slikar koji je izlagao svoje radove u sjedištu Ujedinjenih naroda, u Pekingu u sklopu Olimpijskih igara 2008. godine i u mnogim drugim gradovima širom svijeta poput Tokija, Rima, Hong Konga, Londona, Moskve, Melbournea, Sydneya... Njegove slike nalaze se u muzejima i galerijama širom svijeta, čak i u Vatikanu, u Olimpijskom muzeju u Lausanneu, u Muzeju Crvenog križa i zgradi Ujedinjenih naroda u Ženevi, u parlamentu Japana, u hramu Shaolin u Kini... On je počasni građanin Atlante, počasni doktorat Američke športske akademije, dobitnik nagrada u Australiji, Italiji, Kini gdje su objavljene poštanske marke s motivima njegovih slika. Bio je prijatelj pape Ivana Pavla II., Billa Clintona, Nelsona Mandele... a njegove slike na tržištu umjetnina dosežu vrijednost i do milijun dolara.
Maksim Mrvica, hrvatski pijanist, najpopularniji i najbolji crossover pijanist na svijetu. Maksim je prodao više od četiri milijuna primjeraka svojih glazbenih albuma u 57 zemalja svijeta. Njegovu umjetničku vrijednost prepoznao je producent Mel Bush, inovator klasične crossover glazbe koji je promovirao mnoge velike glazbenike i pjevače kao što su Led Zeppelin, Paul McCartney, Queen, Elton John, Bob Dylan, Santana, Tina Turner, Jean Michel Jarre i David Bowie. U Japanu je imao turneju koja se smatra jednom od najvećih i najuspješnijih turneja nekog međunarodnog umjetnika u toj zemlji. Njegova pjesma bila je himna Olimpijskih igara u Ateni, a on je bio glazbeni promotor Olimpijade u Pekingu. Njegov modni stil prepoznale su svjetske modne marke kao što su Dolce & Gabbana, Christian Dior i Armani. Najbolje odjevenim čovjekom svijeta bio je proglašen 2004 godine, a njegova karizma i talent privukli su neke od najvećih svjetskih brendova kao što su BMW, Mercedes, Buick, Amway, American Express, Diners, Chevrolet, Land Rover, Toshiba, Samsung, Nissan, Hyundai, Kia, Star Alliance, Yamaha... Glazbena je zvijezda nedostižne slave u Japanu, Maleziji, Kini, Indoneziji, Tajvanu, Singapuru, Hong Kongu...
A Hollywoodska filmska zvijezda Brad Pitt? Pa da i on. I on je bio tu, ali o njemu više drugi puta kada se bude vidjelo što je stvarno učinio za Šibenik, a ne samo zbog toga što je ovdje bio.
Ovo što sam napisala o odnosu Šibenika prema svjetski poznatim facama vrijedi i za brojne manje poznate Šibenčane koji puno daju svom gradu, a malo je onih koji to vide i cijene. Uvijerk nam se čini da je grožđe slađe u tuđem vrtu.
