Datum objave: 11. Srpanj 2015

Pogubna šibenska kadrovska filozofija

Pogubna šibenska kadrovska filozofija
Diana Ferić
Diana Ferić

 

Tiho, ali na velika vrata, ušla je u život Šibenika kod izbora na određene funkcije praksa etiketiranja stručnih, sposobnih i školovanih kadrova kao konfliktnih osoba čime ih se a priori eliminira, a njihove kvalitete čini nevažnima ili manje bitnima. Ona postaje elegantnim sredstvom za legalizaciju filozofije konformizma i opiranja promjenama što vodi nazadovanju zajednice, ali malo koga to brine.

Etiketiranje = klevetanje

Kao sredstvo kojim se služe podobni da bi u startu eliminirali stručne i sposobne etiketiranje / klevetanje opasno je jer razara zajednicu, uništava gospodarstvo, lomi socijalne strukture društva i vuče u provalije zaostajanja, recesije, nazadovanja... propasti.
U rimskom pravu kleveta je predstavljala toliko veliku prijetnju za državu, lokalnu zajednicu, obitelj i pojedince da se klevetnika kažnjavalo tako da bi mu na čelu užarenim žigom utisnuli slovo K, početnim slovom izraza kalumniator, klevetnik.
Etiketiranjem, kao okrutnim oružjem obrane vlastitih interesa ili zbog probitaka svoje interesne grupe, koriste se ljudi svjesni svoje inferiornosti u odnosu na bolje, pametnije, sposobnije, stručnije i školovanije osobe od sebe. Dijeleći negativne etikete (kao na primjer da je netko konfliktna osoba što je trenutno pravi hit u Šibeniku) osjećaju se moćno i zaštićeno pogotovo ako iza sebe imaju stvarni ili fiktivni suport pripadnosti onima koji uživaju udobnost obora političke podobnosti ili zaštitu trenutno moćnih i utjecajnih, ovčara, čuvara stada.

Kleveta kao učinkovito oružje

Aktualna opća praksa proglašavanja stručnih i sposobnih aspiranata na radna mjesta i dužnosti, koju se prakticira posebice u nekim šibenskim kulturnim institucijama, temelji se na stavu da biti konfliktan a priori znači biti loš, nepoželjan, netko tko širi negativne emocije, strah, svađu, sukob, nasilje… Podrazumijeva se da su to nepristojni, neodgojeni, dakle nepoželjni ljudi.
To što, uz ostalu dokumentaciju, nije moguće tražiti materijalne dokaze o nekonfliktnosti, niti je moguće nekome egzaktno dokazati da je negativno konfliktan i što ne postoji takva pravna kategorija, šibenske ljepitelje etiketa (klevetnike?) ni najmanje ne smeta. Važno je da je etiketa / kleveta, kao oružje obrane učinkovito.

Obrana nerada i nepotizma

No, postoji i druga strana medalje. Što ako je konflikt prilika za promjenu, konfliktna osoba je konfliktna zato što želeći napredak i prosperitet struke i zajednice dolazi u konflikt s neradom, neznanjem, nepotizmom, nepoštenjem?
Indikativno je da se etiketa / kleveta kao sredstvo za eliminaciju konkurencije trenutno najviše koristi u onim šibenskim institucijama kojima je doza „svježe krvi“, inovativnosti i pozitivne konfliktnosti u smislu obračuna s neradom i nepotizmom, najpotrebnija.
Na nedavnom natječaju za voditelja institucije, kojom se Šibenik osobito ponosi i jedine šibenske manifestacije nacionalnog i međunarodnog značaja koja je već odavno pala u duboku letargiju i monotoniju, a u kojoj nužne promjene mogu donijeti samo kreativni (konfliktni?) kadrovi desetak kandidata nije dobilo priliku govoriti o svojim programima i vizijama koje bi toj instituciji zajamčile opstanak. Umjesto toga pitalo ih se zašto se kandidiraju kada imaju posao ili obrazovanje koje im jamči prosperitetnije karijere. Članovi komisije umjesto obrazloženja što to kandidati nude doveli su ih u situaciju da se brane i opravdavaju zbog toga što su se uopće prijavili na natječaj. Oni koji su se othrvali sumnjama u svoje dobre namjere izbačeni su iz igre etiketiranjem da su konfliktne osobe. Po kojem kriteriju i čijoj prosudbi, nije razvidno.

Ne talasaj

Na žalost takva praksa, iako je u posljednje vrijeme eskalirala, nije u Šibeniku neka novost. Već dugo kreativni, stručni i sposobni pojedinci koji donose promjene i napredak loše prolazili i većina ih je sreću potražila i (s uspjehom!!!) našla, u drugim poticajnijim sredinama. U izboru kadrova u Šibeniku, ako zanemarimo stranačke utjecaje koji su uobičajeni, ma tko bio na vlasti, i stalnu podjelu na „vaše i naše“ presudno važnim postaje ocjena je li netko konfliktan ili nije, a ne je li sposoban i donosi li novi način razmišljanja i nove ideje. U takvim okolnostima, na štetu i žalost Šibenika, prosperiraju pojedinci koji su skloni filozofiji „ne talasaj“ i ostavljaju stvari kakve jesu jer im to jamči da će se i oni moći ponašati po svom, kako su navikli. Oni dobivaju epitet nekonfliktne (iako nekonfliktan može značiti i nezainteresiran, konformističan) osobe koju se prihvaća bez obzira na to je li za određeni posao sposobna ili ne. Takvi sigurno plivaju i ne strepe za egzistenciju pa ne čudi što se svim sredstvima bore za takve pozicije. Naravno ne mogu sposobnijima od sebe reći da su nepodobni jer ta etiketa traži obrazloženje koje je nemoguće dati, ali zato elegantno posežu za etiketom / klevetom konfliktnosti koju nije potrebno obrazlagati, a oklevetane osobe je ne mogu sa sebe skinuti tako brzo, a u puno slučajeva nikada.
U cijeloj ovoj priči o konfliktnosti kao sredstvu za protežiranje podobnih i eliminaciju stručnih i sposobnih brine ponašanje, bolje rečeno nezainteresiranost (ili možda sudioništvo?) onih kojima su građani Šibenika na izborima izravno povjerili odgovornost za napredak Šibenika i njegovih institucija.
Takav šibenski mentalitet, čini se, star je stoljećima. Opisao ga je i Ivan Aralica u svom romanu „Psi u trgovištu“ u kojem govori o Šibeniku kakav je bio još u doba Antuna Vrančića. Primijetio je kako je Šibenik spreman izvrgnuti ruglu i osuditi svakoga tko se istakne svojim sposobnošću. Trava se u Šibeniku „reže“ nisko i ne daj Bože da se neka vlat istakne visinom. Šibenik će je ili pokositi ili ostaviti da uvene.
Je li to naš usud ili bi se to ipak moglo promijeniti?
 

Iz kategorije: Sridom u sridu