Priopćenja koja ovih dana stižu iz Muzeja grada Šibenika vezana za otvaranje pozornice na tvrđavi svetog Mihovila potpisuje “Vera Jergović Bolanča , Marketing i promocija, Muzej grada Šibenika, Odjel za upravljanje objektima fortifikacijskog sustava.“
Novinari svih redakcija u Šibeniku su iznenađeni tim imenom jer niti su znali niti je objavljeno da Muzej ima novu djelatnicu za te poslove Nedavno je na tportalu izašao članak o , kako u njemu piše, novoj turističkoj atrakciji u Šibeniku - obnovljenoj tvrđava sv. Mihovila iznad grada koja će biti će otvorena 7. lipnj u kojem izjave daje upravo Vera Jergović Bolanča. Nastranu to što se u Šibeniku ne otvara obnovljena tvrđava nego pozornica na njoj, ali pitanje je tko je nova djelatnica Muzeja za koju nitko do sada nije čuo. Neslužbeno doznajem da je u Šibenik stigla iz Zagreba.
„Riječ je o osobi koju smo zaposlili na Ugovor o djelu na dva mjeseca dok se ne uhodaju događanja na tvrđavi svetog Mihovila. To je za nas veliki izazov i trebao nam je netko stručan za marketing i promociju, a Vera Jergović Bolanča ima odlične reference“, kazao nam je danas Gojko Lambaša, ravnatelj šibenskog muzeja.
Na pitanje zbog čega taj posao nije mogao dobiti netko od nezaposlenih šibenskih kadrova iz te branše koji su na Zavodu za zapošljavanje i isto imaju reference odgovorio je kako je bio oduševljen kada je čuo da je Vera Jergović Bolanča radila na promociji Snježne kraljice na Sljemenu. Nije baš bio određen u odgovoru na pitanje kako je uopće došao do nje kao do kadra koji Šibenik nema.
„Ja sam od onih koji prvenstveno Šibenčanima omogućiti da nađu posao u svog gradu, ali ovo je specifična situacija i posegnuli smo za nekim tko ima jake reference“, dodao je Lambaša.
Uguglala sam ime nove, privremene djelatnice Muzeja kako bismo se uvjerili u njezine reference, ali nisam našla niti jednu referencu.
Nemam ništa protiv Vere Jergović Bolanča jer kolegicu niti ne poznam niti sumnjam u njezine kvalitete, ali sam apsolutno protiv toga da jedna gradska ustanova na takav netransparentan način način bira zaposlenike, pa bili oni zaposleni i na ugovor o djelu. Time se omalovažava kadrove koje Šibenik ima, a istodobno se s najviših gradskih instanca tvrdi da je osnovni cilj zadržati kvalitetne mlade ljude u Šibeniku. Ovo je samo posljednji u nizu primjera koji su se posljednje dvije godine zaredali.
Osim toga, dok u Šibeniku postoje ljudi koji su bez ikakve logistike i pompe na tvrđavama organizirali događanja na koja se dolazili iz cijele Hrvatske ili pak ljudi koji se usavršavaju u svojoj branši i istodobno „čame“ na Zavodu za zapošljavanje poseže se već duže vrijeme za ljudima sa strane koji ne nude ništa originalno ni novo već „recikliranu robu“. Komentar mnogih Šibenčana s kojima sam ovih dana o toj temi razgovarala je uvijek isti – u Splitu ili Zadru to sigurno ne bi bilo moguće!
